23/09/2026
Šta, prema Kur`anu, porodični dom čini sigurnim i spokojnim
(Šta Kur'an, u samo jednom ajetu, otkriva o zdravom domu?)
بسم الله الرحمن الرحيم
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
Postoje ajeti koji ne govore direktno o domu i ne spominju muža, ženu i djecu... pa ipak, ako ih razmotriš prisutnog srca, pronaći ćeš da ti ocrtavaju osobine doma u kojem iman može živjeti a da se ne pretvori u puke riječi. Uzvišeni Allah kaže:
„O Vjerovjesniče, kada ti dođu vjernice da ti se zakunu da neće Allahu ništa pridruživati, da neće krasti, da neće blud činiti, da neće djecu svoju ubijati, da neće potvore izmišljati koje svojim rukama i nogama čine, i da ti neće biti neposlušne u onome što je dobro, primi njihovu zakletvu i zamoli Allaha da im oprosti. Allah je, zaista, Onaj Koji mnogo prašta i Milostivi.“ (Al-Mumtahina 12)
﴿يَا أَيُّهَا النَّبِيُّ إِذَا جَاءَكَ الْمُؤْمِنَاتُ يُبَايِعْنَكَ عَلَىٰ أَنْ لَا يُشْرِكْنَ بِاللَّهِ شَيْئًا وَلَا يَسْرِقْنَ وَلَا يَزْنِينَ وَلَا يَقْتُلْنَ أَوْلَادَهُنَّ وَلَا يَأْتِينَ بِبُهْتَانٍ يَفْتَرِينَهُ بَيْنَ أَيْدِيهِنَّ وَأَرْجُلِهِنَّ وَلَا يَعْصِينَكَ فِي مَعْرُوفٍ فَبَايِعْهُنَّ وَاسْتَغْفِرْ لَهُنَّ اللَّهَ ۚ إِنَّ اللَّهَ غَفُورٌ رَحِيمٌ﴾
Razmisli o toku značenja. Allah ti ne daje odvojeni spisak naredbi, već kao da te ajet uzima za ruku i vodi te od jednog temelja do drugog. Počinje iznutra, a zatim se prelijeva u život.
„... da neće Allahu ništa pridruživati.“
Ovdje je početak. Jer dom koji ne zna kome pripadaju srca u njemu, teško može znati kako da odnosi u njemu budu ispravni. Tevhid/monoteizam nije riječ koja se izgovara samo u džamiji.
On je središte ravnoteže. Kada je Allah u srcu doma, muž ne postaje božanstvo svojoj ženi, niti žena postaje vlasnica srca svoga muža a niti djeca postaju vlasništvo svojih roditelja.
Svi oni su Allahovi robovi. I samo to svakoj vezi daje njenu granicu, svakoj ljubavi njeno mjesto i svakom pravu njegovu vrijednost. Zatim ajet prelazi: „da neće krasti“
Kao da se iman, kada se učvrsti u srcu pokazuje na ruci. Jer zdrav dom ne počiva samo na lijepim osjećajima, već na sigurnosti. Da budeš siguran za svoj imetak kod onoga koga voliš.
Da budeš siguran za svoju tajnu. Da budeš siguran za svoje pravo.
Da znaš da onaj ko živi s tobom neće uzeti od tebe ništa u tvom odsustvu, jer zna da je Allah prisutan. Zatim dolazi: „da neće blud činiti“
Ovdje Kur'an čuva nešto dublje od tijela... čuva svetost odnosa/veze. Jer dom ne ruši samo siromaštvo a niti nedostatak mogućnosti, već ga ruši izdaja kada u odnos uđe treća osoba, a s njom nestane značenje sigurnosti. Zato je čuvanje čednosti došlo kao dio izgradnje vjernika.
Zatim dolazi ajet dubokog značenja: „da neće djecu svoju ubijati“
Pogledaj... čak i djetetu koje još nije progovorilo Kur`an je dao svetost njegovom životu.
Kao da dom koji Allah želi nije mjesto u kojem slabi gubi svoje pravo zato što je slab.
Već je najslabiji među njima onaj koji najviše zaslužuje zaštitu.
Zatim kontekst prelazi na nešto drugo, nešto što oko možda ne vidi, ali što može srušiti cijeli dom: „da neće potvore izmišljati“
Ovdje Kur'an štiti istinu/suštinu. Jer dom može spolja ostati uspravan, ali kada u njega uđe laž njegovi zidovi počinju padati iznutra. Potvora nije samo ružna riječ. To je kada čovjeku pripišeš nešto što nije učinio, a zatim laž učiniš istinom u očima ljudi.
Zato vjerničkom domu nije potrebna samo ljubav, već mu je potrebna iskrenost. Onaj ko te voli pa ti laže, može te povrijediti. Ali onaj ko te voli i čuva tvoju istinu u tvom odsustvu, sačuvao je nešto od same duše doma. Zatim kontekst dolazi do: „i da ti neće biti neposlušne u onome što je dobro“
I razmisli o ljepoti ograničenja: „u onome što je dobro“. Poslušnost ovdje nije slijepa poslušnost a niti davanje čovjeku ovlasti da naređuje šta god želi.
To je poslušnost u onome što je dobro. I to je dio ljepote kur'anske izgradnje. Čak i poslušnost ima svoje mjerilo. I čak odnos/veza ima svoje granice.
Zatim dolazi iznenađenje na kojem volim da se dugo zadržimo: nakon svih ovih osobina;
nakon tevhida, povjerenja, čednosti, čuvanja djece, istine i ispravnosti... šta Allah kaže?
„primi njihovu zakletvu i zamoli Allaha da im oprosti.“
Zamoli Ga da im oprosti. Kao da Kur`an ne želi da vjernik na ove osobine gleda kao na potvrdu savršenstva, već kao na put kojem je uvijek potrebna Allahova milost. Čak i onaj ko dođe želeći započeti novi život s Allahom treba tražiti oprost.
Kao da zdrav dom nije dom čiji ukućani ne griješe, već dom čiji ukućani znaju kako da se vrate Allahu kada pogriješe. I ovdje dolazi Allahovo ime na kraju ajeta: „Allah je, zaista, Onaj Koji mnogo prašta i Milostivi.“ (Al-Mumtahina 12)
Onaj Koji mnogo (غَفُورٌ) prašta za ono što je prošlo, Milostivi (رَحِيمٌ) u onome što dolazi. Kao da ti Allah, kada ti postavlja temelje ispravnosti ne postavlja ih da bi ti rekao: `Ako pogriješiš, gotov si.` Već ti kaže: `Ako pogriješiš, vrati se.`
I ovdje se pokazuje ljepota toka ova dva ajeta. Nakon što je Allah spomenuo ove osobine nije završio kontekst na njima, već je rekao: „O vjernici, ne prijateljujte s ljudima koji su protiv sebe Allahovu srdžbu izazvali; oni su izgubili nadu da će bilo kakvu nagradu na ovome svijetu imati.“ (Al-Mumtahina 12)
﴿يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لَا تَتَوَلَّوْا قَوْمًا غَضِبَ اللَّهُ عَلَيْهِمْ قَدْ يَئِسُوا مِنَ الْآخِرَةِ﴾
I ovdje se pojavljuje drugo značenje... beznađe.
Kao da te Kur'an, nakon što ti je nacrtao osobine vjerničkog života, upozorava na njegovu unutrašnju suprotnost; da čovjek izgubi nadu u ahiret i da se u njegovom srcu ugasi veza s nevidljivim, pa ono što je pred njegovim očima postane sve.
I ovdje otkrivamo da izgradnja doma u Kur'anu nije samo društveni moral. To je izgradnja koja počinje od tevhida/monoteizma, zatim čuva prava, čuva čednost, štiti slabog, čuva istinu, postavlja mjerilo poslušnosti a zatim otvara vrata traženja oprosta i čuva srce od beznađa. Kao da nam Kur'an crta potpunu mapu: Srce koje poznaje Allaha, pa su ljudi sigurni od njega.
Duša koja poznaje svetost, pa čuva čast. Ruka koja poznaje povjerenje, pa ne poseže za pravom drugoga. Srce koje se boji Allaha, pa ne čini nepravdu slabome. Jezik koji poznaje istinu, pa ne izmišlja potvoru. Dom koji poznaje grešku, pa ne zatvara vrata pokajanja. Zatim srce koje ne gubi nadu u ahiret.
I ovdje možda razumijemo da zdrav dom, prema mjerilu Kur'ana, nije dom u kojem se problemi ne dešavaju. Jer takav dom nije ljudski dom. Već je to dom u kojem, kada se problem dogodi, postoji oslonac veći od srdžbe; Allah.
A kada se dogodi greška, u njemu postoji vrata povratka; Traženje oprosta (الاستغفار.).
Kada duše oslabe, u njemu postoji svetost koja ih čuva. Kada se ljudi raziđu u onome što je dobro pronađu mjerilo. I to je ljepota koja se skriva u ajetu; da Allah nije počeo davati vjernicama naredbe koje se tiču samo doma, već je počeo izgradnjom čovjeka koji može izgraditi dom. Jer dom ne popravlja namještaj, niti prostranost prostora a niti obilje novca.
Dom popravlja srce koje zna kome se klanja, zna čemu ne pruža ruku, zna čemu se ne približava, zna da je slabi povjereni emanet, da je istina emanet i da je sama ljubav emanet.
A kada pogriješi, ne bježi od Allaha, već Mu se vraća. I možda zato najljepša riječ kojom možemo završiti ove ajete jeste:
„Allah je, zaista, Onaj Koji mnogo prašta i Milostivi.“ (Al-Mumtahina 12)
Pa čak i domu koji vjernik gradi, svakoga dana potrebno je da u njega uđe Allahova milost.
Jer mi ne gradimo savršene domove, već pokušavamo graditi domove čija vrata ostaju otvorena za Allaha.
(Dr. Kerim Abdur-Rezzaq)
