03/08/2026
Predstavljamo vam još jedno, dodatno poglavlje serijala Nije bajka ali... pod nazivom Ima vještice. U tekstu Moj Slavko, Heni Erceg, čiji su život i delo bili u fokusu prethodnog poglavlja, donosi intimnu pripovest o Slavenki Drakulić.
Na linku u komentaru tekst možete pročitati i/ili preslušati u celosti.
🗣Čita: Marija Drndić
Nazvala me negdje sredinom 80-tih s molbom da joj promoviram knjigu, ja sam tada novinarka u Televiziji Zagreb, ona u zagrebačkom tjedniku Start. Bilo je to prepoznavanje na prvu, skoro sam na pamet znala „Holograme straha“, njen prvi roman o boli, strahu, krhkosti života – što će je kao tema pratiti čitav život – nastao nakon njene prve transplantacije bubrega u Americi. Iza sebe je već, kao jedna od začetnica feminizma, imala knjigu eseja „Smrtni grijesi feminizma“, pisanu u vremenu kada je sam spomen ženskih prava dizao krijeste utjecajnih mužjaka. U duboko patrijahalnom društvu odvažila se zajedno s nekoliko kolegica poručiti ženama: Ja to hoću! Ja to mogu! Pa koliko da košta. I utrla put današnjim mladim ženama.
Bila je moja prijateljica. I moj heroj. Život s bolešću nikada nije ubio njen vječni optimizam i humor, njenu brigu i „prijetnje“: „Nemoj mi se javljat, ako ne odeš doktoru“ – prijekor koji sam odslušala stotinu p**a zbog svog nemara za zdravlje. Herojski je podnosila tolike zdravstvene probleme, drhtali smo kad je zbog teškog covida stavljena u Švedskoj u induciranu komu, pa se potom mjesecima doslovce vraćala u život, učila hodati, raditi… da bi i iz tog iskustva nastale sjajne stranice teksta o „životu“ u švedskoj bolnici.
Jednako herojski podnijela je i svoj progon 90-tih godina kada je o njoj i nekolicini novinarki objavljen najsramotniji tekst hrvatskog novinarstva: „Vještice iz Rija“, a takozvani investigativni tim tjednika Globus ispisao plahte o njenom porijeklu, privatnom životu… Nije prihvaćala da je hrvatski nacionalizam jedini valjani odgovor na onaj srpski, upozoravala je na režim koji Hrvatsku vodi u krivom smjeru, proglašena je naravno izdajnicom, uz što je, razumije se, išla i zabrana rada u Hrvatskoj.
(...)
