06/03/2026
Jedna porodica, dvije zajednice, jedno zajedničko svjetlo
Večeras smo bili gosti Prezbiterijanske crkve u Northbrooku kod ljudi koji su za nas mnogo više od prijatelja. Tokom godina postali su naši „rođaci“ — porodica po duhu, porodica u služenju i porodica u plemenitom radu izgradnje mostova među ljudskim srcima.
Gotovo dvije decenije, samo godinu manje od punih dvadeset, naše zajednice se okupljaju zajedno. Sjedili smo za istim stolovima, dijelili obroke, otvarali svoja srca, postavljali teška pitanja i iskreno slušali jedni druge. Imam Senad imao je ključnu ulogu u našem povezivanju i pokretanju ovog dragocjenog međureligijskog putovanja. Zahvaljujući njegovom vodstvu, muslimani i prezbiterijanci nisu se sastajali samo da razgovaraju, nego da istinski uče jedni od drugih. Čitali smo iz Časnog Kur’ana i Svetog pisma. Učili smo o Isau, alejhis-selam — Isusu, i o njegovom bratu u vjeri, Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem.
Tokom godina otkrili smo nešto veoma važno: naše vjerske tradicije imaju sličnosti koje nas povezuju i razlike koje nas podučavaju. To je pomalo poput matematike. Neko proučava geometriju, neko trigonometriju. Metode mogu izgledati drugačije, putevi mogu ići različitim smjerovima, ali ljubav prema matematici ostaje zajednička. Na isti način, naši oblici ibadeta mogu se razlikovati, ali želja da volimo Boga, služimo ljudima i živimo sa saosjećanjem povezuje nas i približava jedne drugima.
Kao što je naš dragi Dan jednom rekao: „Imam Senad i ja smo se upoznali i od samog početka razumjeli da imamo jednog zajedničkog neprijatelja — a to je šejtan.“ Iz tog zajedničkog razumijevanja rodilo se snažno prijateljstvo. Izabrali smo međusobno poštovanje umjesto sumnjičavosti, služenje umjesto podjela i ljubav umjesto straha. Zajedno smo pomagali onima kojima je pomoć bila potrebna, hranili gladne, pružali podršku jedni drugima u teškim vremenima i nastavili učiti rame uz rame.
Neizmjerno smo zahvalni Greggu, Danu i cijeloj prezbiterijanskoj zajednici Northbrooka na njihovoj dobroti, velikodušnosti i podršci. Kada je zajednica Sabah tragala za novim domom, naši prezbiterijanski rođaci bili su uz nas. Učinili su mnogo više nego što se moglo očekivati, pokazujući nam kako izgleda istinsko prijateljstvo, vjera i komšijska ljubav na djelu.
Jedna od najdirljivijih priča na ovom našem zajedničkom putovanju jeste priča naše drage Gerri. Nakon 11. septembra osjećala je potrebu da pronađe nekoga koga će smatrati neprijateljem, pa je u svojoj boli i zbunjenosti mislila da su to „muslimani“. Međutim, kroz iskren dijalog, prijateljstvo i upoznavanje, njeno srce se promijenilo. Shvatila je šta islam zaista jeste i ko su muslimani u svojoj suštini: ljudi ljubavi, brige, milosti i saosjećanja. Naučila je da postupci nekolicine nikada ne mogu predstavljati cijeli jedan narod ili vjeru.
U istom duhu, i imam Senad nosio je vlastite rane iz Bosne, gdje su se tokom genocida od 1992. do 1995. godine pod imenom kršćanstva činili strašni zločini. Kroz ovo prijateljstvo i zajedničko iskustvo podsjetio se da ta djela nisu pravo lice kršćanstva niti odraz iskrenih sljedbenika Isusa Krista, alejhis-selam. Jedni u drugima pronašli smo iscjeljenje. Jedni u drugima pronašli smo istinu. Jedni u drugima pronašli smo čovječnost.
Večeras, dok su se naši prezbiterijanski prijatelji okupili kako bi obilježili penzionisanje imama Senada, podsjetili smo se da ovo nije bila samo oproštajna večera. Ovo je bila proslava jednog naslijeđa. Naslijeđa hrabrosti, skromnosti, prijateljstva i vjere. Naslijeđa dvije zajednice koje su odlučile da zajedno uče, zajedno služe ljudima i zajedno rastu u miru.
Mnogo je ljepote ostalo iza nas, a mnogo ljubavi ostaje među nama. Od srca zahvaljujemo našim prezbiterijanskim rođacima iz Northbrooka. Bili ste naši partneri, prijatelji, učitelji, podrška i porodica.
Neka Uzvišeni Bog nastavi blagosiljati ovu vezu, čuvati ovo prijateljstvo i dati da sjeme koje su posijali imam Senad i naši dragi prijatelji nastavi rasti i donositi plodove generacijama koje dolaze.
M. I.
