Jedan od glavnih problema Krajiskih Srba jeste njihovo neorganizaovanje. Svi ostali Srbi koji dolaze sa prostora bivse Jgoslavije imaju kakve takve institucije kroz koje mogu da djeluju. Na primer, Srbi u Bosni i Hercegovini mogu da djeluju kroz institucije Repulike Srpske. Srbi sa Kosova i Metohije mogu da djeluju kroz zvanicne institucije Republike Srbije. Jedino Srbi sa zapadni Krajiskih prosto
ra nemaju nikog nego sebe, a problema je mnogo. Napomenimo kradja istorije, to jest sve sta je bilo Srbsko danas prisvajaju drugi. Potom, navedimo kao primjer da danas od 14,500,000 katastarskih cestica na prostorima Dalmacije, Like, Korduna, Banije i Slavonije, skoro jedne trecine vlasnici su Srbi. Medjutim zvanicna vlast u tim krajevima zeli da razbastani Srbe. Ako ostanemo bez zemlje i istorije ostali smo bez buducnosti. Poslje Krajine, nas narod naselio se na prostore sirom svjta. Prema nezvanicnim podatcima Srba Krajisnika samo u SAD oko cetrdeset hiljada i vise, a gdje su jos Evropa i Australija. Takodje, postoji ogromni broj Krajiskih udruzenja sirom svjeta. Znacajan dio tih udruzenja nema adekvatne organizacione, kadrovske, i financijske kapacitete da samostalno rjesavaju brojne probleme sa kojima se suocavaju Srbi Krajisnici ne samo u Americi nego i sirom svjeta. Do sada nije postojala nikakva inicijativa da se osnuje ozbiljnija koordinacija asocijacija svih udruzenja i pojedinaca, koja bi svojom organizacionom strukturom i jasnim programskim opredjeljenjem stekla ugled i kredabilitet u javnosti i imala legitimitet da zastupa Srbe Krajisnike pred predsavnicima vlasti u R. Hrvatskoj, domovinskim (novoprebivalisnim) zemljama i medjunarodnom zajednicom. Zato je Sabor Krajiskih Srba kao krovna asocijacija svih krajiskih udruzenja i pojedinaca neophodan.
