21/07/2026
🇭🇷Kad te firma "potjera" na godišnji, a ti završiš na 3 dana čistog adrenalina i divljine! 🏍️💨Kompanija u kojoj radim me doslovno potjerala na godišnji. Našao sam se u situaciji da ne znam kamo bih se izgubio na par dana prije nego krene festivalsko ludilo. Odluka pada u sekundi: Bosna i Hercegovina i Crna Gora. Plan? Crvanjsko jezero, streljana i kampiranje. No, idemo redom...
📍 DAN 1: Od baruta do krijesnica (BiH)Prva stanica – streljana. Prvi put u životu pucam iz pištolja, a onda prelazim na težu artiljeriju: AK-47 (legendarni Kalašnjikov, razvijen još 1947. u SSSR-u, poznat po svojoj surovoj pouzdanosti) i Wi******er snajper. Iskustvo? Genijalno! Definitivno se vraćam.Nakon mirisa baruta, pokret za Crvanjsko jezero. Smješteno na obroncima planine Crvanj u istočnoj Hercegovini, ovo krško jezero na preko 1000 metara nadmorske visine prava je skrivena oaza. Vozim se kroz gustu šumu, vrućina je nesnosna i jedva se čekam baciti u vodu. Stižem oko 20:00 h, podižem šator, kuham večeru i skačem na noćno kupanje. Oko mene lete tisuće krijesnica, a nebo iznad Hercegovine izgleda doslovno kao iz filma.
📍 DAN 2: Durmitorski klanac i nepozvani gost na večeri (Crna Gora)Rano buđenje i pokret prema Crnoj Gori i mitskom Durmitoru. Nastavak p**a je čisti off-road, a onda šok na granici – kolone od par kilometara i prženje na suncu. Naravno, motorom polako prolazim pokraj svih. Carinik uzima putovnicu, lista pečate i komentira: "Još malo pa neće više biti mjesta za pečate." Ponosno odgovaram: "Znači da se lutalo!" 😉Krećem prema kanjonu rijeke Tare (najdublji kanjon u Europi, čak 1300 metara!) i odvajam se za Durmitor. Cesta prema Žabljaku je, kao i uvijek, očaravajuća. Teško se koncentrirati na vožnju uz onakav krajolik. Nalijećem na rendžere nacionalnog parka i pitam mogu li kampirati na Žminjskom jezeru (skriveno jezero okruženo stoljetnom smrčevom šumom). Kažu: "Svakako, stani tu i tu." Dižem šator, kuham, uživam u tišini. No, u divljini nikad nisi sam. Usred noći dolazi lisica i hladnokrvno mi krade ostatke večere! 🦊
📍 DAN 3: Od drame do balkanskog gostoprimstva (Skadarsko jezero)Jutro počinje idealno, ali ubrzo nailazim na lokalca koji me iz čistog mira počinje vrijeđati. Pitam ga imamo li problem, a on vadi mobitel, slika mi tablicu i prijeti policijom. Ostajem maksimalno smiren i odlazim. Nakon 20 minuta stajem da snimim nekoliko kadrova dronom, kad evo njega opet s prijetnjama. Pakiram se, a u tom trenu nailaze domaći dečki na motorima. Pitam ih u čemu je problem i zašto me lik napada, a oni kroz razgovor priznaju ono što sam i sumnjao – vjerojatno mu smeta hrvatska registracija. Šteta, ali ne dopuštam da mi to pokvari put.Nastavljam prema Skadarskom jezeru (najveće jezero na Balkanu, poznato po preko 280 vrsta ptica) uz veliku vrućinu i lagani off-road. Dok sam blizu Skadra tražio put, prilazi mi lokalni čovjek, vidi da sam skuhan i pita: "Jel vruće? Nudim smještaj i večeru." To je bila najbolja odluka putovanja! Pristajem na sve. Dan završavam u bazenu s Rum-kolom u ruci, potpuno sretan.
Sutra je u planu Lovćen, Tivat i kratka vožnja doma. Onda dva dana odmora, pa ponovno na motor – smjer Tolminator festival! 🤘🏍️
Kako vam se sviđa ova ruta? Jeste li vozili neku od ovih dionica? Pišite mi u komentare!
🇬🇧 When your company literally FORCES you to take a vacation, and you end up with 3 days of pure adrenaline and wilderness! 🏍️💨The company I work for literally forced me to take some time off. I found myself in a situation where I didn’t even know where to disappear to for a few days before the festival madness kicked in. The decision was made in a split second: Bosnia & Herzegovina and Montenegro. The plan? Crvanjsko Lake, a shooting range, and camping. But let's start from the beginning...
📍 DAY 1: From Gunpowder to Fireflies (Bosnia & Herzegovina)First stop – the shooting range. For the first time in my life, I fired a handgun, and then I moved on to the heavy artillery: an AK-47 (the legendary Kalashnikov, developed in the USSR back in 1947 and known for its brutal reliability) and a Wi******er sniper rifle. The experience? Mind-blowing! I’m definitely going back.After the smell of gunpowder, I hit the road toward Crvanjsko Lake. Tucked away on the slopes of Mount Crvanj in eastern Herzegovina, this glacial/karst lake sits at over 1,000 meters above sea level and is a true hidden oasis. Riding through the thick forest, the heat was unbearable, and I couldn't wait to jump into the water to cool off. I arrived at the lake around 8 PM, set up my tent, cooked dinner, and went for a night swim. Thousands of fireflies were flying around me, and the sky above Herzegovina literally looked like a scene straight out of a movie.
📍 DAY 2: The Durmitor Pass and an Uninvited Dinner Guest (Montenegro)An early wake-up call and I was off toward Montenegro and the mythical Durmitor mountain range. The road leading to the border was pure off-road, and then came the reality check at the border crossing – miles of traffic jams and baking in the sun. Naturally, being on a bike, I slowly filtered past everyone. The border officer took my passport, flipped through the pages, and said: "A few more of these and you won't have any space left for stamps." I proudly replied: "That just means I've been wandering!" 😉I headed toward the Tara River Canyon (the deepest canyon in Europe, reaching a staggering 1,300 meters!) and then took the turn for Durmitor. The road to Žabljak was, as always, mesmerizing. It’s hard to focus on the road when you're surrounded by scenery like that. I ran into some national park rangers and asked if I could camp at Žminje Lake (a hidden lake surrounded by a centuries-old spruce forest). They told me: "Sure, go ahead and set up right over there." I pitched my tent, cooked, and enjoyed the absolute silence. But in the wild, you're never truly alone. In the middle of the night, a fox showed up and cold-bloodedly stole my dinner leftovers! 🦊
📍 DAY 3: From Drama to True Balkan Hospitality (Skadar Lake)The morning started off great, but soon enough, I crossed paths with a local guy who, for some reason, started insulting me out of nowhere. I asked him if we had a problem, and he pulled out his phone, took a picture of my license plate, and threatened to call the police. I stayed as calm as possible, packed up, and moved on. 20 minutes later, I stopped to get some drone footage, and the same guy showed up again, making threats. As I was packing up, some local bikers rode by. I chatted with them and asked why this guy was attacking me, and they admitted what I already suspected – he probably had an issue with my Croatian plates. A shame, but I wasn't going to let that ruin my trip.I pushed on toward Skadar Lake (the largest lake in the Balkans, famous for harboring over 280 bird species) fighting the intense heat and some light off-road terrain. While trying to find a path near Shkodër/Skadar, a local guy approached me, saw that I was absolutely melting, and asked: "Is it hot? I can offer you accommodation and dinner." It turned out to be the best decision of the trip! I accepted everything. The day ended perfectly – relaxing in the pool with a Rum & Coke in hand, feeling incredibly happy.
Tomorrow’s plan is Lovćen, Tivat, and then a quick ride back home. Two days of rest, and then it's back on the bike – destination: Tolminator Festival! 🤘🏍️
Have you ever ridden any of these routes? What’s your wildest camping story? Let me know in the comments! 👇