12/08/2026
Na današnji dan 1949. godine, nakon gotovo četiri mjeseca pregovora, predstavnici država okupljeni na Diplomatskoj konferenciji u Ženevi usvojili su četiri Ženevske konvencije – temeljne međunarodne ugovore kojima je cilj zaštititi ljude koji ne sudjeluju ili više ne mogu sudjelovati u ratnim sukobima.
Njima se štite ranjenici i bolesnici, brodolomci, ratni zarobljenici te civilno stanovništvo, a zabranjuju se mučenje, okrutno i ponižavajuće postupanje, uzimanje talaca i napadi na civile.
Ženevske konvencije počivaju na jednostavnom, ali iznimno važnom načelu: i rat ima granice.
Njihova pravila danas predstavljaju temelj međunarodnog humanitarnog prava i usko su povezana s djelovanjem Međunarodnog pokreta Crvenog križa i Crvenog polumjeseca.
Ovako je Jean Pictet, švicarski pravnik i dugogodišnji dužnosnik Međunarodnog odbora Crvenog križa i jedan od ključnih stručnjaka koji su sudjelovali u pripremi Ženevskih konvencija iz 1949., jednom duhovito sažeo njihovu svrhu:
„Jednom su me optužili da sastavljam preduge konvencije. Pa sam rekao: u redu, napravit ću je u dva članka:
Članak 1.: U slučaju rata svi će se ljudi ponašati poput anđela.
Članak 2.: Ova konvencija ima samo jedan članak.”
Fotografija: British Red Cross / CC BY 2.0
