godine zlarinjani ugošćuju sve ljude dobre volje i željne zabave, n**e im odličan provod, koju kapju vina i uvijek besplatne srdele. Tradicionalna fešta "Srdelada" kroz četiri desetljeća uveseljavala mještane, goste i prijatelje Zlarina koji znaju da je to možda i najbolja fešta na Jadranu. Nažalost, spletom nesretnih okolnosti, Srdelada je iz naših života nestala 2002. Veselje u zlarinsko ljeto,
nakon 9 godina pauze, prošle je godine vratila grupa mladih entuzijasta udruge ''Tatavaka''. Mlade zlarinke i zlarinjani uzeli su stvar u svoje ruke i vratila Srdeladu i zlarinjanima. Potaknuti prošlogodišnjim uspjehom, članovi udruge Tatavaka ove su godine odlučili otići i korak dalje. Ovogodišnja će se Srdelada odlikovati spojem avanture i tradicije. pružiti utočište svojim prijateljima iz ''pustolovno-kulinarske avanture'' Otočna odiseja 2012. Uz pomoć prvog hrvatskog masterchefa Šime Sušića i njegovog prijatelja i suputnika Marka Kovača, posjetitelji otoka Zlarina i Srdelade svjedočit će čarobnoj kombinaciji avanturizma i tradicije koja obećava mnoga iznenađenja. Srdelada je svaki put nezaboravno iskustvo. O njoj se može pričati danima. Miris srdela, dobra atmosfera i gostoljubivi domaćini dobitna su kombinacija za spektakularan provod. godine umjetnik Srećko Ljuba ponudio je odgovor na pitanje što je zapravo Srdelada, a vi dođite i pronađite svoj! Družite se s nama i učinite ljubomornima sve one koji još nisu bili te sreće da uz pjesmu dočekaju zlarinsku zoru!
'' Srdelada? Prije od prilike tri godine Društvo za unapređenje Zianina uočilo je potrebu (i mogućnost!) da se u Zlarinu, ljeti kada se ovdje okupi najviše mještana, prijatelja Zlarina i turista, održe Zlaninske večeri - to radi zbližavanja ljudi, radli razonode i zabave. Tu je, dakle, pored folkora (nošnja, pjesma, ples, narodni običaji, poezija itd.) organizirana i Srdelada. Jednostavno: srdele na gradeljama, frigane pršunate i hrstulje; ilo, pilo i veselje. Već dvije Srdelade za nama opravdale su se i pokazale da su Zlarinu (barem ljeti) potrebne takve priredbe: da bi se pivalo i igralo zlarinska kola, u širokom prijateljakom raspoloženju i ugođaju ispo’ murav na Fingacu. Kota u svečanom ruhu, okićen mrižama, feralima i drugirn ribarskim rekvizitima, a i Fingac okićen zastavama i lampijunima. Svit se razmistija u skupinice, pa sjedeći na travi, na puntima, naoružan "Jurom" ili “Barbom”, čeka srdele, a i pisma se čuje sa svih strana. Na Kotlu ka, da vri. U velikim tećama mišaju se srdele od pedlja, sa soli i paprun, da bi se čim više pilo. Ispo’ Kotla ka’ u kotlu. Na nekoliko misti na gradeljama od. metra peču se srdele, pa cili Zlanin mrljuše po srdelam. Balotari, koje se može poznati po mornarskim majicama, poslužuju strane i domaće goste. S kojom brzinon i vještinon! Ko da su to svaku večer trenirali. Ispo’ male murve šank od kaića pun mora, di se friška pióe. Tu se dile pršu.nate i hrstulje. Da ih je bilo dva banjica, bilo bi ih malo, koliko smo guloži na njih. Tu večer smo doživili svaki na svoj način: ki s bocun “Jure” u ruci, ki sa šakon pršunat, a niki i sa vrućon sredlon brez kruha. Za svih nas ta večer ostat’ će dugo u sjećanju. I za goste, koji su tek prvi iii drugi put bili u našem lipom Zlarinu, to je bila prava atrakcija. Pitali bi “A kada će ope’ bit? ... A, ona će opet bit i ovo lito. Sve to. To je Srdelada!''
