27/05/2026
Ovaj vikend smo započeli s prvim akcijama u sklopu projekta Voda vodi. U subotu smo uz pomoć legendarnih dobrovoljaca u rekordnih sat vremena počistili zarastao prostor te ga kasnije do detalja uglancali — sada čeka razradu načina i akciju uređenja poda, zida i poklopca na jesen.
Nakon burnih tehničkih problema u subotu popodne, pokušavajući osigurati da nam se Lovro Lučev može spustiti u bunar s dovoljno kisika i u najmanju ruku s dovitljivim rješenjima 😅, u nedjelju smo taj naum i uspjeli ostvariti. Dole nas je dočekalo pozitivno i negativno iznenađenje. S jedne strane, Lovro nam je otkrio zanimljivu bačvastu konstrukciju stropa bunara, a još uzbudljiviju komoru - tunelasti prostor koji se nadovezuje na samu rupu bunara i proteže prema istoku, a gledano odozgo, prelazi ispod asfaltirane ceste. Vode ima, no potrebno je izvaditi još nanosa da bi bila vidljiva na dnu bunara 💧. S druge strane, vidjeli smo i razočaravajuće strane, odnosno gomilu smeća na samom dnu koja uključuje, na primjer, tri madraca, dječja kolica i brdo plastike 🗑️. Jer očito je netko mislio da je bunar praktična alternativa odlagalištu — spoiler: nije. Nadamo se da će i ovaj primjer osvijestiti da bacanjem smeća u neku rupu ono ne nestaje, već samo postaje neki odgođeni problem. Većinu smeća smo likvidirali, kao i dobar dio kamenja nabacanog na dno, a nakon još jedne misije spašavanja dna se nadamo vidjeti i još više vode 🌊.
Hvala Ugoru što jako dobro radi svoj posao, Dariu na pomoći i lekcijama, obitelji Kalinić na žustrom lopatanju i čupanju trave, a posebno hvala obitelji Sinković na pomoći, ali i kavama i marendama. Vidimo se na jesen! 🍂
