25/02/2026
Pobrkani lončići
Već duže vrijeme promatram ovaj svijet, ljude i situacije koje se odvijaju pokraj mene. Promatram i sebe i razmišljam, što nam se to događa?
Ratovi koji traju godinama, prirodne katastrofe sve većih razmjera, prestiž danas čini vrijednost čovjeka. Granice morala skoro pa su nestale, tek šakica istine utisnuta u najmanje koji se sad u manjini bore za ovaj svijet prkoseći nametanju svega što nije od nje.
Svi mi popuštamo, svi pokleknemo ako već ne zbog nas samih, onda za naše voljene kako bi se lakše snalazili u ovome svijetu, u zlu, najčešće i sami ne svjesni da time težimo krivoj predaji.
Sjetimo se potresa u Zagrebu, Petrinji, zajedništva i suosjećanja kojeg smo tada imali jedni za druge, naše snage u molitvi. Onog strašnog potresa u Turskoj gdje su danima izvlačili preživjele ... u svim tim najvećim tragedijama izlazi iz nas ono najbolje, osvješćuje nas i prisjeća kako smo maleni, krhki i nemoćni a opet toliko veliki, snažni i moćni u izvornoj istini i snazi ljubavi.
I dopušta Bog da se i dalje dešavaju oko nas silne poplave, požari, haraju uragani, ratovi, potresi kako bi primijetili da sva ta vanjština, sva prestiž, razvrat što kradu nam duše, mora prestati.
U ovo korizmeno vrijeme pokušajmo samo jedno BITI LJUDI
Kada naletiš na članak gdje se nešto desilo, ne pametuj, ne sudi – moli za sve
Kada dođeš u napast, kad posrneš – vrati se istini
Ne traži krivca u drugima – tvoji su koraci samo tvoji koraci, tvoji izbori, ispravi sve
Pokušaj već danas u istini živjeti, onoj šakici ljudi pridruži se
I priznaj konačno koliko si lažan, ogorčen i bijedan ispod svojeg ja
Vidjet ćeš tek tada kad okovi padaju i koliko je divna sloboda čovjeka
vaša Dada