07/10/2026
Razmišljate li ponekad što će biti s vašim ljubimcem ako vas nadživi? U tekstu, između ostalog, pročitajte što učiniti kako biste mu osigurali skrb ako odete prije njega.
AKO ME MOJ LJUBIMAC NADŽIVI
Najveća noćna mora mnogih skrbnika kućnih ljubimaca je da će ih njihovi ljubimci nadživjeti. Strah da će završiti na cesti, lancu, u skloništu neke je ljude čak naveo da traže da se ljubimca eutanazira kako bi izbjegao strašnu sudbinu. Kao da su ti skrbnici bogomdani, pa da nema dovoljno dobrih ljudi koji bi udomili njihovog ljubimca. Neki veterinari bi čak i obećavali da će im ispuniti želju, a kad bi ispratili uplakane skrbnike kroz vrata, zvali bi udruge da preuzmu ljubimce.
Ipak, sudeći prema slučajevima o kojima slušamo u medijima i na društvenim mrežama, ljubimci onih koji odu u dom umirovljenika ili preminu, ne završavaju baš najbolje. Mačke prođu gore nego psi – kako ih nije obvezno čipirati, nasljednici ih najčešće izbace na cestu da se snađu. Nažalost, takve mačke se većinom ne snađu i ne opstanu dugo vani, naročito ako su živjele u stanu ili ako su preseljene s lokacije na kojoj su boravile vani.
Pseće sudbine su različite. Ako nisu čipirani, što je u Hrvatskoj česta pojava, nasljednici ih jednostavno napuste – ostave ih u drugom kvartu ili mjestu, a oni posebno okrutni ostavljaju ih u šumama i drugim nenaseljenim područjima. Oni koji žive na selu misle da će se za njih najprije pobrinuti netko u gradu jer tamo žive sve sami ljubitelji životinja (pritom je glavni grad posebno popularan), a oni koji žive u gradu misle da će ih lako zbrinuti netko na selu jer ljudi na selu imaju prostora. Njima prostor postaje jedini kriterij prema kojemu netko ima mogućnost skrbiti o životinji, a ujedno postaje i lijek za umirenje grižnje savjesti. Naravno, i lovce se zove, nađe se i pokoji veterinar u familiji da riješe problem.
Papige i kanarince pušta se da odlete i požive koji dan na slobodi, a istu takvu „slobodu“ doživljavaju gmazovi i vodozemci. Kuniće su pušta u parkove, tvorove u šume.
Treća ružna sudbina zadesi ljubimce koje nasljednici udome onome tko se prvi javi, samo da ih se riješe, ne mareći kuda idu i kakav će život imati oni koje su voljeli njihovi očevi i majke, bake, djedovi, tete.
Uglavnom, mnogi nasljednici se „domišljato“ rješavaju neželjenog nasljedstva iako Zakon o nasljeđivanju ne predviđa selektivno prihvaćanje nasljedstva – hoću kuću, neću psa, hoću auto, neću mačku. Prema Zakonu, moguće je prihvatiti sve ili ništa.
Treba dodati da i sami skrbnici kućnih ljubimaca ne mogu uvijek očekivati od nasljednika da se mogu brinuti za njihove ljubimce. Jednostavno, neki ljudi objektivno nemaju mogućnosti imati životinje – rade u smjenama ili od jutra do mraka što nije opcija pogotovo za psa, puno putuju, bolesni su, ne vole životinje uz sebe što je sasvim legitimno. Nekima niti sami ne bi ostavili svog ljubimca jer su nasljednici nezreli, neodgovorni.
Nažalost, mnogi skrbnici kućnih ljubimaca uopće se niti ne zamaraju što će biti kad njih ne bude - oni žive s filozofijom „poslije mene potop“.
Oni kojima nije svejedno, oni s početka ovog teksta kojima je nadživjeti svog ljubimca nepodnošljiva noćna mora, oni trebaju za života osigurali skrb za ljubimce nakon svoje smrti i ne razmišljati kome od nasljednika će se možda zamjeriti.
• Osiguravanje skrbi za ljubimce u drugim državama
Iako mnoge države priznaju životinjama osjetilnost, pravno gledano one ne mogu izravno naslijediti imovinu ni u jednoj državi na svijetu jer ih se i dalje definira kao imovinu ili stvari, a stvar ne može posjedovati drugu stvar. Životinja nema pravnu osobnost, ne može potpisati dokumente niti upravljati bankovnim računom. Međutim, mnoge države imaju zakonske mehanizme za neizravno nasljeđivanje pa skrbnici mogu ostaviti novac zakladama ili drugim skrbnicima koji su obvezni taj novac trošiti isključivo na skrb o toj životinji. Mnogi su čuli za najbogatiju mačku na svijetu, slavnu Choupette dizajnera Karla Lagerfelda koja je nakon njegove smrti 2019. naslijedila milijune i danas živi u Parizu s njegovom bivšom kućnom pomoćnicom i skrbnicom Françoise Caçote. I dalje ima aktivan profil na Instagramu () s preko 260 tisuća pratitelja koji prate njen luksuzni život.
Amerika ima najrazvijeniji sustav za osiguravanje nasljedstva za kućne ljubimce. Sve savezne države i Washington D.C. zakonski omogućuju otvaranje takozvanog „Pet Trust-a“ – zaklade za ljubimce. Vlasnik u oporuci ostavlja novac zakladi, imenuje upravitelja koji može biti osoba ili organizacija i definira precizna pravila o tome kako se novac smije i mora trošiti.
U nekim državama Europske unije (npr. u Njemačkoj, Austriji, Francuskoj, Španjolskoj) zakoni također n**e mogućnost uvjetovanog nasljeđivanja, gdje skrbnik može ostaviti imovinu osobi ili udruzi za zaštitu životinja uz uvjet da se moraju brinuti o ljubimcu do kraja njegovog života. Ako nasljednik zanemari životinju, gubi pravo na naslijeđeni novac ili nekretninu. U Španjolskoj u kojoj su životinje 2022. godine službeno prestale biti „stvari" i postale „živa bića s osjetilima" (osim, naravno, svih koje se ubija za hranu, štetočina i lovačkih pasa) sudovi kod nasljeđivanja odlučuju o tome kod koga će životinja nastaviti živjeti uzimajući u obzir prvenstveno dobrobit životinja.
Švicarski zakon također jasno naglašava da životinje nisu stvari. Prilikom podjele imovine nakon smrti vlasnika, ako oporukom nije drugačije određeno, sud dodjeljuje životinju onom nasljedniku koji joj može pružiti najbolje uvjete za život. Vlasnici najčešće koriste ugovore o nasljeđivanju u kojima ostavljaju novac ljudima koji preuzimaju brigu o životinji.
• Osiguravanje skrbi za ljubimce u Hrvatskoj
Svog ljubimca možete nekome ostaviti oporučno. U oporuci se imenuje točno određenog nasljednika kojemu ostavljate dio imovine ili novac, ali uz izričit uvjet (nalog) da preuzme trajnu skrb o vašim ljubimcima inače gubi nasljedstvo. Problem je što se oporuka ne otvara odmah u danima nakon smrti, pa možda netko drugi mora uskočiti i pobrinuti se za životinju.
Možete sklopiti ugovor o doživotnom / dosmrtnom uzdržavanju s osobom ili nekom organizacijom (udrugom) u kojem definirate da imovina prelazi u njihovo vlasništvo u zamjenu za brigu o vašim životinjama do kraja njihovih života.
Možete sklopiti i ugovor s udrugom u kojem se udruga obvezuje preuzeti i udomiti vašeg ljubimca nakon vaše smrti, uz uvjet da im u oporuci ostavite donaciju za troškove hrane i liječenja. Obavezno treba provjeriti ima li udruga kapaciteta za takav dogovor.
• Plan za hitne slučajeve
Napravite „SOS karticu" koju uvijek imajte u novčaniku, a na kojoj piše da imate ljubimce kod kuće i kontakt broj osobe kojoj ste ostavili ključeve od stana, a koja u roku od 24 sata od nesretnog događaja može ući i zbrinuti životinje. Ostavite pisane upute onome tko će se na prvu pobrinuti za vaše ljubimce.
• Oporuka
U Hrvatskoj postoje tri načina sastavljanja oporuke:
1. Vlastoručna oporuka koja mora biti napisana rukom i vlastoručno potpisana. Obavezno treba staviti točan datum i mjesto sastavljanja kako bi se izbjegli sporovi ako se pojavi više verzija oporuke.
2. Ako oporuku sastavljate na računalu potpišite ju osobno ispred dva punoljetna svjedoka koji se moraju također potpisati. Svjedoci ne smiju biti osobe koje nešto nasljeđuju tom oporukom, niti vaši bliski srodnici.
3. Najsigurnija opcija je oporuka koju se sastavlja kod javnog bilježnika ili odvjetnika, a upisuje ju se u Hrvatski upisnik oporuka (HUO), što jamči da nakon vaše smrti neće biti izgubljena ili prešućena.
U oporuci navedite puno ime, prezime, adresu i OIB (svoj i od nasljednika). Ako želite da nasljednik učini nešto za uzvrat, na primjer da se brine o vašem kućnom ljubimcu, to formulirajte kao „Nalog“. Ako nasljednik ne ispuni nalog, sud mu može oduzeti nasljedstvo.
Treba voditi računa da u Hrvatskoj djeca, unuci, praunuci, bračni drug i dr. imaju pravo na tzv. „nužni dio", čak i ako ih izostavite iz oporuke, osim u iznimnim slučajevima zakonskog razbaštinjenja.
Podijelite ovaj tekst, možda pomogne da manje kućnih ljubimaca bude kolateralna žrtva ljudskih smrti.
Foto - Susan Maranda via Pinterest
