26/08/2026
Vjerojatno je svatko barem jednom, u trenutku razočaranja ili nezadovoljstva, čuo komentar poput: „Budi zahvalan/na, pa imaš sve što ti treba.“
Iako se takvim komentarima najčešće pokušava pomoći osobi da situaciju sagleda iz druge perspektive, oni se lako mogu doživjeti kao umanjivanje ili poruka da osjećaj koji imamo nije opravdan.
Međutim, djeca više uče o svojim emocijama kada odrasli podrže njihovo prepoznavanje, izražavanje i razumijevanje nego kada ih pokušavaju što prije ukloniti.
Zahvalnost i neugodne emocije mogu postojati istodobno. Dijete može biti zahvalno na svojoj obitelji i istovremeno ljuto na roditelja ili imati mnogo toga i biti razočarano jer nije dobilo nešto što je željelo.
Zato prije podsjećanja na ono što dijete (ili netko drugi) ima možemo pokušati razumjeti što se dogodilo, pitanjima poput "Vidim da te to razočaralo. Što ti je u toj situaciji bilo najteže?“
Tek nakon što dijete prepozna i izrazi osjećaj, možemo razgovarati o drugim perspektivama, mogućim rješenjima ili onome što mu u toj situaciji može pomoći te tako razvijati načine na koje se s tim osjećajem može nositi.