Caritas Zagrebačke nadbiskupije

13/10/2026

KUĆA LJUBAVI – OAZA ZA MAJKE I DJECU U VELIKIM POTREBAMA
»Najljepše je kada životna priča naših korisnica krene u dobrom smjeru«

U povodu akcije Caritasa Zagrebačke nadbiskupije »Kad činiš dobro, čini dvostruko dobro« uoči svetkovine Svih svetih, čija će prikupljena sredstva biti namijenjena Kući ljubavi u Zagrebu, voditeljica Kuće Maja Baljak govori o izazovima i svijetlim epilozima skrbi nad mladim majkama i djecom

U zagrebačkom naselju Savica-Šanci stoji velika obiteljska kuća s dječjim parkom u dvorištu. Vrata otvara psihologinja Maja Baljak (r. 1986.), žena široka osmijeha, voditeljica kuće koja je dom za mlade majke i trudnice u teškim situacijama i njihovu djecu, kao i djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Jedna je to od ustanova zagrebačkoga Caritasa, čijim će potrebama biti posvećena skorašnja akcija Caritasa Zagrebačke nadbiskupije »Kad činiš dobro, čini dvostruko dobro« kojom potiče vjernike i sve ljude dobre volje da kupnjom lampaša za grobove svojih pokojnika učine djelo milosrđa prema živima. Voditeljica Kuće odazvala se na razgovor o tome kako život u Kući protječe i koje su najveće potrebe njezinih korisnika.

-

Od gimnazijskoga volontiranja do posla s najmlađima

Njezin put, rekla je sugovornica, nije bio slučajan. »Kao djevojčica imala sam želju pomagati ljudima. Imala sam poseban senzibilitet prema djeci, posebno maloj. U Kuću ljubavi došla sam 2021. na mjesto voditelja i stručnoga suradnika. Prije toga radila sam u Caritasovoj Kući sv. Franje gdje se nalaze djeca bez odgovarajuće roditeljske skrbi osnovnoškolske dobi. Zanimljivo je kako me život doveo ovamo. Nakon osnovne škole silno sam željela biti primalja, a moji su me roditelji usmjerili prema gimnaziji. U gimnaziji sam silno htjela biti predškolska odgojiteljica pa su me usmjerili na studij. Postala sam psihologinja i sada radim u kući u kojoj su temeljne struke upravo te dvije – primalja i odgojiteljica! Put me cijeli život vodio prema tome da se bavim najmlađima«, ispričala je sugovornica, koja je danas supruga i majka dvoje djece.

U Kuću ljubavi počela je zalaziti još u gimnazijskim danima, kao volonterka. »Kuća ljubavi otvorena je 1991. kao dnevni boravak za odrasle osobe s intelektualnim oštećenjima. Imala je i jedan dio za trudnice i majke. Nakon pola godine dnevni je boravak zatvoren, prebačen je u kuću bl. Alojzija Stepinca u Brezovici, a ovdje je ostala kuća za djecu do tri godine odnosno trudnice i majke. U tom sastavu radi i danas. To je kuća za smještaj trudnica, majki i njihove djece te djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Imamo dvije korisničke skupine: djeca bez odgovarajuće roditeljske skrbi, koja su izdvojena iz svojih obitelji zbog kojekakvih nepovoljnih i ugrožavajućih životnih okolnosti, te majčinski odjel na kojem se brinemo o trudnicama i majkama s djecom«, pojasnila je.

-

Jedan dan u Kući ljubavi

Kuća može primiti 21 dijete i devet trudnica i majki. Sada je ondje smještena jedna trudnica, tri maloljetne majke sa svojom djecom i jedna punoljetna majka s djecom. Ostali su korisnici djeca bez odgovarajuće roditeljske skrbi. A budući da su glavni stanovnici Kuće mala djeca, njihovu je dnevnomu ritmu posvećen cjelokupan život u njoj. »Ujutro ustaju, oblače se i doručkuju. Tada idu na igru, po potrebi na medicinske preglede ili vježbaju s radnim terapeutom. Ako je lijepo vrijeme, odvedemo ih u šetnju. Tada je ručak, nakon čega idu spavati. Nakon dnevnoga odmora u 15 sati zavrti se cijeli krug: užina, igra, večera i priprema za spavanje«, ispričala je sugovornica.

»Po tom se principu trudimo naučiti i majke da se brinu o svojoj djeci. Majke koje su ovdje s djecom same se brinu o njima, uz pomoć stručnoga tima Kuće. O djeci bez roditeljske skrbi brinu se odgojitelji. To su osobe općih struka. Trudimo se da s djecom do godine dana rade zdravstvene struke; imamo medicinske sestre, primalje, fizioterapeute. Sa starijom odgojnom skupinom, od dvije godine nadalje, rade društveno-humanističke struke. Odgojitelja predškolskoga odgoja nažalost nema, oni rade u vrtićima, a mi zapošljavamo socijalne pedagoge, učitelje razredne nastave, učitelje drugih predmeta«, rekla je voditeljica kuće.

Istaknula je da je riječ o poslu koji je poziv. Osim samih radnih uvjeta i plaće nešto još mora privući osobu k tom poslu: senzibilitet prema djeci, empatija, želja da se pomogne, da se učini nešto dobro. »To je dodatna vrijednost. Ljudi smisao života traže u volontiranju i humanitarnim akcijama, a mi imamo sreću, blagoslov i odgovornost da unutar svojega radnoga mjesta činimo nešto od životne važnosti«, zaključila je sugovornica.

-

»Nemaju potporu ni adekvatne stambene uvjete«

Na pitanje iz kakvih životnih situacija dolaze djevojke smještene u Kuću ljubavi odgovorila je da su njihove priče prilično različite. »Razlikuju se po dobi, podrijetlu, obrazovanju, iskustvu i mogućnostima. Svima je zajedničko da su ili trudne ili su nedavno rodile, da se nalaze u nepovoljnim životnim okolnostima u smislu da nemaju potporu ni oca svojega djeteta ni svoje primarne obitelji, da nemaju adekvatne stambene uvjete za boravak sa svojim djetetom te da im socijalni radnici predlažu smještaj u ovakvom tipu ustanove. Tu imaju dvadeset i četiri sata osobu koju mogu pitati za savjet i pomoć u brizi za malo dijete. Imamo odgojitelje na raspolaganju i tijekom dana i tijekom noći. U posljednje vrijeme imamo sve više maloljetnih majki, a sve manje ustanova u kojima postoji 24-satna skrb za mlade majke. Drugi su domovi svoje centre zatvorili ili pretvorili u centre za pružanje usluga u zajednici, a udruge većinom imaju zaposlenike prisutne samo tijekom dana. Tomu se prilagođavamo. Imali smo samo jednu priču da je djevojka bila iz dobrostojeće obitelji. Uglavnom su djevojke iz obitelji korisnica socijalne skrbi«, rekla je Maja.

-

Rad na obitelji – najbolja prevencija

Na pitanje što bi bila najbolja prevencija situacije u kojoj zaposlenici Kuće nastoje pomoći – da »djeca imaju djecu« – sugovornica je odgovorila da bi to bio rad na osnaživanju obitelji. »Crkva sve više ističe važnost obitelji, zajedništva i potpore. Djevojke dolaze iz nesređenih obitelji. One su se kao djeca izgubile, nitko se o njima nije brinuo. One nemaju nikoga, a čeznu pripadati nekomu i nekamo, traže svoje mjesto pod suncem. Neke od njih bore se, proaktivne su. Potrebna im je pomoć u brizi za dijete. Primjerice, one se ne znaju igrati sa svojom djecom, ne znaju brojalice, nitko ih nije naučio, nitko se s njima nije igrao. Njihova djeca nisu začeta u zdravim i stabilnim vezama, nego u usputnim, kratkim vezama. Neke dolaze iz romskih obitelji, iz nesređenoga života pod utjecajem droge. Neka nam djeca dolaze iz rodilišta, nakon apstinencijskih kriza majki. Trudimo se da majke iziđu odavde zajedno sa svojim djetetom«, rekla je sugovornica.

-

Lijepe priče zbog kojih se trud isplati

Na pitanje uspiju li djevojke nakon napuštanja kuće započeti nov život i brinuti se za svoje dijete Maja je odgovorila da su priče vrlo različite. »Ima vrlo lijepih priča i maloljetnih i punoljetnih majki koje su se uz našu pomoć uspjele osamostaliti. Neke imaju potporu, no ta je potpora nestalna. Moraju imati dovoljno kapaciteta da život preuzmu na sebe. Neke nažalost ne uspiju, neke odustanu tijekom boravka kod nas, ne pronađu u sebi dovoljno volje. Neke su maloljetne majke uspjele završiti srednju školu. Ima jedna posebno lijepa priča; jedna je maloljetna djevojka kasnije zasnovala cjelovitu obitelj«, ispričala je sugovornica.

-

Najveća potreba Kuće – individualna pažnja djeci i novo vozilo

Prirodno se nametnulo pitanje što je od materijalnih i nematerijalnih resursa Kući potrebno i u što bi se usmjerila sredstva prikupljena dobrotvornom Caritasovom akcijom. »Naša je kuća živ organizam. Nama su volonteri važni ponajprije radi igre s djecom koja dobivaju vrlo malo individualne pažnje. Jedna je ‘teta’ na njih šest do osam. Djeci koja su izdvojena nedostaje individualna pažnja. S volonterima to dobiju. Kod tako male djece bitan je kontinuitet dolazaka. Naši su volonteri uglavnom studenti koji dolaze uglavnom nekoliko mjeseci, što je razumljivo«, rekla je sugovornica. Napomenula je kako u sustavu socijalne skrbi kronično nedostaje zaposlenika. Kada raspišu natječaj za nove djelatnike, kaže, malo se ljudi javi. »To je poziv i iziskuje puno emocionalnoga angažmana, taj se posao ne može raditi hladno ili s mislima o nečem drugom. Kada si tu, ti si život djeci, zamjenski roditelj. Ako ne ćeš ti, nema im tko drugi pomoći«, pojasnila je. Od materijalnih potrepština istaknula je higijenske potrepštine i dječju hranu jer kako je puno djece, puno se toga i troši. »Najviše nam treba novo službeno vozilo. Imamo veći službeni automobil s devet sjedala koji je dotrajao i često se kvari. Budući da se brinemo o skupini djece rane razvojne dobi, velik se dio te skrbi odnosi na odlazak na zdravstvene preglede i poticanje psihomotoričkoga razvoja. ‘Terene’ imamo svakodnevno, nekada dva, a nekada četiri, zato nam treba veći auto u kojem se djeca voze u više ustanova. Stariju pak djecu vozimo na izlete, kazališne predstave ili u zoološki vrt«, rekla je sugovornica.

-

Ručice i nemoć

»Najljepše je kada životna priča naših korisnika krene u dobrom smjeru, kada su djeca posvojena u dobre obitelji ili se vraćaju u biološke obitelji, ili kada majke izlaze iz naše kuće zajedno s djecom. Ima i lijepih trenutaka. Gdje su mala djeca, puno je vedrine i veselja. Najteži je trenutak kada je djetetu potrebna osobna pažnja, a u dežurstvu smo na njih šest-sedam. Svi pružaju ručice i htjeli bi da ih nosimo, a imamo samo svije ruke. To je frustracija, osjećaj nemoći.«

-

Izvor: Glas Koncila br. 41/2026.
11. listopada 2026. godine

12/10/2026

Caritas Zagrebačke nadbiskupije zahvaljuje Zagrebačko kazalište mladih na donaciji ulaznica za mjuzikl "U koga se uvrglo ovo dijete", za izvedbe 10. i 11. listopada. Ova vrijedna donacija podiže socijalnu uključenost korisnika o kojima Caritas brine, a suradnja nije jednokratne prirode, nego se nastavlja i to Caritas jako veseli. Na predstavu je išlo ukupno trideset osam (38) osoba - jedanaestero (11) iz Kuće za mlade "Da život imaju!", zatim desetero (10) iz Vugrovca i sedamnestero (17) iz socijalno ugroženih obitelji.

12/10/2026

BLAGOSLOV ZA NOVI POČETAK: STUDENTI CARITASOVIH KUĆA ZAJEDNO U MOLITVI I DRUŽENJU - Povodom početka nove akademske godine, u župnoj crkvi Župa Muke Isusove - Vukomerec u Zagrebu, slavljena je sveta misa tijekom koje su blagoslovljeni studenti smješteni u dvjema kućama Caritasa Zagrebačke nadbiskupije. Bio je to susret ispunjen molitvom, zajedništvom i zahvalnošću za priliku koju im Caritas pruža na putu obrazovanja i osamostaljivanja.

Misno slavlje, održano u subotu 10. listopada u prijepodnevnim satima, predvodio je župni kapelan vlč. Matija Knok. Nakon euharistijskog slavlja druženje je nastavljeno u župnim pastoralnim prostorima, gdje se studentima pridružio i novi župnik vlč. Darko Bručić Pavuk.

„Župnik i kapelan bili su izvrsni domaćini. Iskazali su veliku otvorenost i spremnost za buduću suradnju”, istaknula je Ljiljana Karlović, stručna suradnica Kuće za mlade „Da život imaju!”.

Posebnu radost okupljenima donio je susret s Darijem Vukom, koji je tijekom mise ministrirao. Dario je, naime, dvije godine boravio u jednoj od Caritasovih kuća, a danas se priprema za svećenički poziv na bogosloviji. Njegova prisutnost posebno je razveselila djelatnike Caritasa i studente te podsjetila na trajne veze koje nastaju tijekom zajedničkog života u Caritasovim kućama.

-

Više od krova nad glavom

Caritas Zagrebačke nadbiskupije trenutačno osigurava smještaj za 25 studenata na dvjema lokacijama u Zagrebu – u Kući za mlade „Da život imaju!” u Selskoj cesti 165 te u kući u Vukomercu, na adresi Srednjopoljski put 20.

No Caritasove kuće studentima pružaju mnogo više od sigurnog smještaja i uvjeta za učenje. One su mjesta susreta, međusobne podrške, duhovnog rasta i stjecanja životnih iskustava, osobito važnih u razdoblju osamostaljivanja te osobne i profesionalne izgradnje.

Koliko im takva podrška znači, možda najbolje svjedoče riječi samih studentica.

-

„Kada vam netko pruži topao dom, to je neprocjenjivo”

Andrijana, koja boravi u Caritasovoj kući u Vukomercu, prisjeća se koliko joj je mogućnost smještaja značila u trenutku kada je saznala da nije ostvarila pravo na mjesto u studentskom domu.

„Stanovanje u Caritasovoj kući u Vukomercu, u trenutku kada sam saznala da neću dobiti mjesto u državnom studentskom domu, značilo mi je sve na svijetu. Ovdje sam upoznala ljude za koje danas mogu reći da su mi prijatelji za cijeli život. Kada vam netko pruži topao dom, a pritom ne očekuje ništa zauzvrat, to je neprocjenjivo. Upravo je to za mene učinio Caritas Zagrebačke nadbiskupije. Uz mene je od početka studiranja pa sve do danas. Jedino što na kraju mogu reći jest – hvala!”

-

„Ovo je mjesto na kojem rastem”

Za Tonku, koja već treću godinu boravi u Kući za mlade „Da život imaju!”, Caritasov smještaj postao je mnogo više od privremenog mjesta stanovanja.

„Kada sam prvi put došla, osjećala sam određeni strah, ali ubrzo sam shvatila da ovo mjesto s razlogom nosi naziv 'kuća'. Ja bih ga čak radije nazvala domom. Ovdje imamo priliku iskusiti posebnu toplinu i bogatstvo zajedništva koje nije svima dostupno ni u vlastitim domovima.

Posebno nam znači stalna podrška naše voditeljice Ljiljane, koja svojom toplinom, razgovorom i razumijevanjem čini ovo mjesto posebnim. Ova je kuća mjesto na kojem rastem, ne samo kroz iskustvo samostalnog života nego i kroz duhovne obnove, molitvene susrete i razgovore s drugim korisnicima s kojima dijelim iste vrijednosti.

S Caritasom sam se susrela i prije dolaska u kuću, kroz volontiranje. Za mene je Caritas mjesto ljubavi prema drugima. Volontirajući, shvatila sam da podršku koju primamo možemo nesebično dijeliti dalje, osobito onima kojima je ljubav i blizina drugih najpotrebnija.

Boravak u ovoj kući omogućuje mi da učim samostalno živjeti, ali i da otkrivam one dijelove sebe za koje možda nisam ni znala da postoje. To je za mene posebno dragocjeno iskustvo osobnog i duhovnog rasta.”

-

„Ovdje sam pronašla prijateljstva koja mi puno znače”

Slično iskustvo dijeli i Nives, kojoj je Caritasova kuća vrlo brzo postala mjesto sigurnosti i pripadnosti.

„Kad sam tek došla u Caritasov dom, nisam očekivala da ću se tako brzo osjećati kao kod kuće. Atmosfera je predivna, svi se drže zajedno i osjeća se posebna toplina i sigurnost. Osim što imam mir potreban za studiranje, ovdje sam pronašla predivne ljude i prijateljstva koja mi puno znače.”

Njihova svjedočanstva potvrđuju koliko je mladima, uz materijalnu pomoć, važna i podrška zajednice u kojoj se osjećaju prihvaćeno, sigurno i ohrabreno. Upravo takvo okruženje Caritas Zagrebačke nadbiskupije nastoji pružiti studentima, pomažući im da tijekom studija ne izgrađuju samo svoje znanje i buduće zanimanje nego i samostalnost, odgovornost te trajna prijateljstva.

10/10/2026

PREDSTAVNICI CARITASA NA KONFERENCIJI O SKRBI ZA BESKUĆNIKE I S UDRUGOM SAVAO NA GLAVNOM KOLODVORU MEĐU BESKUĆNICIMA - Danas je u Hotel Academia Zagreb povodom Svjetskog dana beskućnika (https://www.worldhomelessday.org/) održana konferencija "Izazovi i rješenja u skrbi za beskućnike" u organizaciji Hrvatska mreža za beskućnike, čiji je član i Caritas Zagrebačke nadbiskupije.

Prema procjeni Mreže, u Hrvatskoj je najmanje 2.000 beskućnika, a u prihvatilištima i prenoćištima ima tek oko 450 mjesta. Osobe u beskućništvu su samo najvidljiviji dio puno šireg problema: u riziku od siromaštva u Hrvatskoj živi oko 750 tisuća ljudi, a najugroženiji su stariji koji žive sami. Za mnoge od njih put do ulice kraći je nego što mislimo. Beskućništvo nikad nije samo pitanje krova nad glavom i nitko ga ne može rješavati sam.

Isti dan nije završio u konferencijskoj dvorani.

Predvečer se Caritas Zagrebačke nadbiskupije, zajedno s Hrvatskom mrežom za beskućnike i Crveni križ Zagreb, pridružio Humanitarna udruga "Savao" na Glavnom kolodvoru. Udruga Savao ondje svakog utorka i petka dijeli pakete potrebitima, a te su večeri njezini volonteri podijelili 250 vlastitih paketa.

Uz njih je ispred Hrvatske mreže podijeljeno još 220 paketa s osnovnim namirnicama, konzervama i higijenskim potrepštinama, koje je za ovu prigodu donirao Caritas Zagrebačke nadbiskupije.

09/10/2026

JER SVATKO JE OD NJIH PRVO ČOVJEK

Uoči Svjetskoga dana beskućnika, 10. listopada, umjesto hladnih statističkih podataka i brojeva, donosimo osobno svjedočanstvo Ivana Ninkovića, voditelja Caritasova Prihvatilišta za beskućnike.

* * *

Soba u Caritasovom Prihvatilištu za beskućnike. Svaki dan zađem u njihove sobe kroz redovni pregled. Danas sam, međutim, na trenutak zastao...

Dinamov grb govori da su ovdje naši zagrebački dečki. HOS-ovo obilježje govori o jednom ratnom putu i više od tisuću dana provedenih u borbenom sektoru. Nekoliko kreveta, nekoliko noćnih ormarića i nekoliko ljudskih života koji su nekada izgledali sasvim drukčije. I još je tu 10 ovakvih soba.

Dečki su sada na poslu, u dnevnim bolnicama, čekaju u redu na mirovinskom, socijalnom ili nekom drugom zavodu na nekom šalteru. Neki su dolje na terasi. Prestari i preslabi da bi ih netko ozbiljno htio zaposliti, a još uvijek premladi da bi mogli u dom za starije.

A na svakom ovom jastuku bdije ili spava jedna posebna priča.

Vjerojatno svaki čovjek koji navečer legne u ove krevete barem ponekad razmišlja o tome kako su stvari mogle biti drukčije. I, nadam se, o tome što još uvijek može postati drukčije.

Beskućništvo je beskompromisno. Teško. Jer ono gotovo nikada ne znači samo nemati vlastiti krov nad glavom.

Između čovjeka i izgubljenog doma stoji čitav labirint sačinjen od psihičkih bolesti, raspada obitelji, loše sreće, pogrešne odluke, bolesti i ovisnosti, gubitka posla, ali najčešće od nedostatka sigurnosti i ljubavi onda kada ti je bila najpotrebnija, kad si bio dijete.

U Prihvatilištu sam s ovim dečkima već gotovo godinu dana. Gledam ih kada dolaze, kada odlaze na posao, kada se vraćaju, kada padnu i kada ponovno pokušavaju. Nekada me naljute. Nekada razočaraju. Nekada iznenade. A ponekad, kao danas, samo zastanem usred njihove sobe i shvatim koliko su u ovih godinu dana i oni promijenili mene.

Jer je svatko od njih uvijek i prvo čovjek.

I dokle god čovjek ima sutra, njegova priča još nije završena...

Ivan Ninković
voditelj Prihvatilište za beskućnike - Sesvetski Kraljevec
Caritasa Zagrebačke nadbiskupije

09/10/2026

Poslušajte!

Emisija "NA VALOVIMA DOBROTE" Hrvatskoga katoličkog radija, emitirana 8. listopada, bila je posvećena radu Caritasova Prihvatilišta za beskućnike. Gost ove emisije, koju uređuje i vodi Snježana Kirinić Grubić, bio je Ivan Ninković, voditelj Prihvatilište za beskućnike - Sesvetski Kraljevec Caritasa Zagrebačke nadbiskupije u Sesvetskom Kraljevcu.

Osjetio sam da sam u Božjem domu punom topline i blagosti koja dolazi od ljudi koji ovdje obavljaju svoje radne obaveze do onih koji su ovdje našli svoje utočište, privremeno. Ali kao i oaza u pustinji, daje ti priliku da obnoviš svoj duh i tijelo, osnažiš se za ono što će život donijeti u...

09/10/2026

CARITASOVA KUĆA „BL. ALOJZIJA STEPINCA“ U BREZOVICI PROSLAVILA 32. OBLJETNICU DJELOVANJA

„Caritas nije posao – Caritas je poslanje“

Svetom misom zahvalnicom, prigodnim programom, sportskim aktivnostima i kazališnom predstavom Caritas Zagrebačke nadbiskupije obilježio je u četvrtak, 8. listopada, 32. obljetnicu djelovanja Kuće „Bl. Alojzija Stepinca“ u Brezovici, namijenjene smještaju i boravku djece s teškoćama u razvoju i odraslih osoba s invaliditetom.

Proslava Dana Kuće protekla je u ozračju zajedništva, zahvalnosti i radosti, a u njoj su sudjelovali korisnici, zaposlenici Kuće, ravnateljica Caritasa s. jelena Lončar sa suradnicima te predstavnici drugih Caritasovih kuća. Prigodni program započeo je scenskim nastupom korisnika, nakon čega je uslijedilo zabavno-sportsko natjecanje u koje su se s velikim veseljem uključili i Caritasovi zaposlenici. Okupljene je pozdravila i u program uvela voditeljica Kuće Nikolina Vučković Barišić.

„NE SLAVIMO SAMO USTANOVU - SLAVIMO POSLANJE, LJUBAV I LJUDE“

Središnji dio obilježavanja bilo je misno slavlje zahvalnosti za 32 godine djelovanja Kuće, koje je predvodio preč. mr. Dubravko Škrlin Hren, župnik župa sv. Ivana Nepomuka u Stupniku – Lučkom i Uznesenja Blažene Djevice Marije u Brezovici te član Upravnog vijeća Caritasa Zagrebačke nadbiskupije.

Tumačeći evanđeoski odlomak iz Lukina evanđelja (Lk 11,5-13), preč. Škrlin Hren istaknuo je važnost ustrajnosti, otvorenosti srca i spremnosti na pomoć bližnjemu. Posebnu zahvalnost uputio je zaposlenicima Kuće i cijeloga Nadbiskupijskog Caritasa, naglasivši kako se njihovo svakodnevno služenje temelji na ljubavi prema čovjeku.

Podsjetio je pritom na život i svjedočanstvo blaženoga Alojzija Stepinca, nebeskog zaštitnika Kuće, koji je i u najtežim povijesnim okolnostima ostao vjeran pozivu na zaštitu ljudskog dostojanstva.
„Danas se ovdje s posebnim poštovanjem spominjemo i blaženog Alojzija, koji je živio u vremenu kada je bilo mnogo zatvorenih vrata. Vrijeme rata, progona, nepravdi, straha, ideologija. Bilo je mnogo ljudi kojima su vrata bila zatvorena samo zato što su bili drukčiji, slabi, progonjeni, nezaštićeni, ali Stepinac je i u to vrijeme kucao, nije šutio. Kucao je na vrata vlasti, kucao je na vrata savjesti, na vrata ljudskosti. I kada nije mogao promijeniti cijeli sustav, nastojao je spasiti konkretnoga čovjeka“, istaknuo je propovjednik.
Naglasio je kako upravo takav odnos prema čovjeku predstavlja samu bit kršćanskog Caritasa.

„Blaženi Stepinac nas uči da kršćanin ne smije biti ravnodušan pred patnjom drugoga, a korisnici ove kuće ponajprije su osobe, Božja djeca – ljudi s imenom, licem, pričom, ranama, nadama, ali i svojim darovima.“

Govoreći o neprocjenjivoj vrijednosti svakoga ljudskog života, istaknuo je kako je jedna od najljepših poruka koju ova Kuća svakodnevno svjedoči upravo ona da čovjek vrijedi samim time što je čovjek.

„Caritas je potreban svijetu upravo zato što svijet lako odustaje od čovjeka. Društvo često pita koliko vrijediš, što možeš, jesi li koristan – a Evanđelje pita nešto drugo: 'Možeš li ljubiti?' I još više: 'Hoćeš li ostati uz čovjeka kada je teško?' To je poslanje ove kuće! I zato danas ne slavimo samo jednu ustanovu – slavimo poslanje! Slavimo ljubav! Slavimo ljude koji svakog dana pokušavaju učiniti da vrata ostanu otvorena“, poručio je preč. Škrlin Hren.

Prije završnog blagoslova izmolio je blagoslovnu molitvu za sve korisnike Kuće, zaposlenike, volontere, dobročinitelje i suradnike. Zahvalivši im na svakodnevnom svjedočenju Božje blizine i ljubavi, još je jednom naglasio središnju poruku svojega obraćanja: „Caritas nije posao – Caritas je poslanje.“

LJUBAV I PREDANOST KOJE SE SVJEDOČE SVAKOGA DANA

Na završetku misnoga slavlja ravnateljica Caritasa Zagrebačke nadbiskupije s. Jelena Lončar zahvalila je preč. Škrlinu Hrenu na dolasku, riječima ohrabrenja i podršci zaposlenicima.
Izrazila je uvjerenje da je tijekom posjeta mogao osjetiti ljubav koja u Kući „Bl. Alojzija Stepinca“ živi 24 sata dnevno, zahvaljujući otvorenim srcima i predanosti njezinih zaposlenika.

Posebnu zahvalnost uputila je djelatnicima koji se svakodnevno suočavaju s brojnim izazovima u skrbi za korisnike, a na njihove potrebe odgovaraju stručnošću, strpljenjem, razumijevanjem i nadasve - ljubavlju.

Kuća se obnavlja kako bi korisnicima pružila još bolje uvjete života
Osvrćući se na obljetnicu i proteklu godinu, voditeljica Kuće Nikolina Vučković Barišić istaknula je kako je proslava protekla u toplom, obiteljskom ozračju, među korisnicima i zaposlenicima koji svakodnevno dijele život i rad u Kući.

„Iza nas je izazovna godina u Kući bl. Alojzija Stepinca u kojoj se puno (g)radilo i još se uvijek (g)radi“, kazala je voditeljica.
Naglasila je kako su u tijeku opsežni radovi na obnovi i modernizaciji objekta, usmjereni na poboljšanje uvjeta boravka korisnika, povećanje sigurnosti te veću energetsku učinkovitost.
U Kući se uvodi novi sustav centralnog grijanja s dizalicama topline, a istodobno se ugrađuje i suvremeni sustav vatrodojave i zaštite od požara. Uskoro se očekuje i početak postavljanja solarnih panela, čime će se dodatno potaknuti korištenje obnovljivih izvora energije i pridonijeti očuvanju okoliša. U planu su i zamjena vanjske stolarije te obnova pročelja.

Iako obnova donosi brojne dobrobiti, izvođenje radova u ustanovi u kojoj svakodnevno borave djeca s teškoćama u razvoju i odrasle osobe s invaliditetom zahtijeva dodatnu prilagodbu, razumijevanje i organizaciju.

„Iako se svi veselimo obnovi naše kuće, ponekad je vrlo izazovno uskladiti boravak korisnika – koji često imaju i izražene senzorne teškoće – za vrijeme radova pa sve to ne bi bilo moguće bez velike predanosti i angažmana naših odgajatelja i njegovatelja kojima se ovim putem još jednom zahvaljujem, naročito za rad tijekom ljeta u vrlo izazovnim uvjetima“, poručila je voditeljica Kuće.

KAZALIŠNA PREDSTAVA ZA RADOST NAJMLAĐIH

Proslava 32. obljetnice djelovanja Kuće „Bl. Alojzija Stepinca“ završila je u vedrom ozračju izvedbom predstave „Priča bez veze“, koju je korisnicima darovao zagrebački Teatar Poco Loco.
Predstava je posebno razveselila djecu, koja su je s velikim zanimanjem i užitkom pratila, pa je ovaj susret bio lijep završetak dana ispunjenog zajedništvom, zahvalnošću i radošću.
Obilježavanje 32. obljetnice bilo je tako ne samo prigoda za osvrt na godine djelovanja i razvoja Kuće nego i podsjetnik na njezinu najvažniju zadaću – svakodnevno svjedočiti da svaki čovjek zaslužuje ljubav, poštovanje, dostojanstvo i prihvaćanje.

07/10/2026

KAD ČINIŠ DOBRO, ČINI DVOSTRUKO DOBRO – UPALI SVJETLO NADE! - Prigodom svetkovine Svih svetih Caritas Zagrebačke nadbiskupije i ove godine organizira tradicionalnu akciju „Kad činiš dobro, čini dvostruko dobro“.

Dok se molimo za svoje pokojne i palimo svjetlo zahvalnosti, pozvani smo učiniti dobro djelo paleći svjetlo nade za žive. Svojim darom možemo pružiti pomoć i sigurnost djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi do treće godine života te maloljetnim trudnicama i majkama o kojima skrbi Caritasova Kuća ljubavi.

Kako možete sudjelovati?

Svoje svjetlo nade za one kojima je pomoć najpotrebnija možete upaliti:

• kupnjom prigodnoga ekološkog lampiona u župama Zagrebačke nadbiskupije

• uplatom dobrovoljnoga priloga na račun Caritasa Zagrebačke nadbiskupije (podatci o računu u tekstu ispod)

• uplatom putem web-aplikacije, klikom na ikonu "DONACIJE" na mrežnoj stranici CZN-e (poveznica je u prvom komentaru, slika stranice u privitku)

• skeniranjem 2D barkoda objavljenog uz ovu najavu.

Caritasovi lampioni izrađeni su od negorivoga, razgradivog papira. Njihovim paljenjem čuvamo uspomenu na svoje pokojne, a istodobno činimo konkretno dobro djelo za žive.

ZA VOZILO KUĆE LJUBAVI

Sredstva prikupljena ovogodišnjom akcijom namijenjena su kupnji vozila za prijevoz djece i majki – korisnika Caritasove Kuće ljubavi – te za potporu svakodnevnoj skrbi o korisnicima.

Dobrovoljni prilog možete uplatiti koristeći sljedeće podatke:

Primatelj: Caritas Zagrebačke nadbiskupije
IBAN: HR1823600001101340277
Poziv na broj: 01600
Opis plaćanja: Vozilo za Kuću ljubavi

Lampione potražite u župama Zagrebačke nadbiskupije.

Hvala Vam što ste prihvatili poziv da Vaše malo djelo ljubavi postane svjetlo nade potrebitima!

06/10/2026

PROGRAM PSIHOLOŠKE PRVE POMOĆI I STABILIZACIJE NAMIJENJEN RADU S TRAUMATIZIRANOM DJECOM I NJIHOVIM RODITELJIMA - U okviru projekta "Znanje i sigurnost koji čine razliku", financiranog sredstvima Zagrebačke županije, održan je prvi modul EBTS edukacije u kojemu je sudjelovalo ukupno sedmero stručnih zaposlenika Caritasa Zagrebačke nadbiskupije.

Četverodnevna izobrazba, održana od 26. - 29. rujna u prostorijama Mjesnog odbora Resnik (Ulica I. Resnik 48/3) u Zagrebu, Caritasove stručne zaposlenike uvela je u "Evidence Based Trauma Stabilization" program (https://www.centar-psihodrama.hr/ebts) i pružila im nova znanja i metode za psihoedukaciju korisnika Caritasove Sigurne kuće i iz drugih Caritasovih kuća" koji su se susreli s različitim oblicima traume.

"Veselimo se idućem modulu izobrazbe i proširenju naših znanja i kapaciteta, kako bismo svojim korisnicima mogli pružiti još bolju podršku temeljenu na novim znanjima stečenima kroz ovaj projekt", izjavila je Caritasova zaposlenica u Kući za žrtve obiteljskog nasilja Martina Šimunić, jedna od polaznica edukacije.

"Edukacija je primarno namijenjena stručnjacima koji rade s ranjivim skupinama, dok će se kroz komponentu naknadne skrbi osigurati kontinuitet podrške za do 10 bivših korisnica sigurne kuće. Podrška uključuje pripremu za izlazak iz sigurne kuće, individualno praćenje prilagodbe na samostalan život, emocionalno osnaživanje i pravovremeno prepoznavanje rizika, čime se doprinosi smanjenju socijalne izolacije i rizika od ponovne viktimizacije", navodi se u sažetku Projekta.

Projekt "Znanje i sigurnost koji čine razliku" započeo je u siječnju a završava u prosincu ove godine, a Zagrebačka županija financira ga s 10.000 eura. Partner zagrebačkog Caritasa na ovom projektu je Centar za psihodramu, koji provodi edukaciju.