Centar LILA - Terapija igrom

21/08/2026

Iza ponašanja koje nam se ponekad čini zahtjevnim može stajati dijete koje je preplavljeno podražajima ili kojem je potrebno više senzornog inputa kako bi se moglo regulirati, usmjeriti pažnju i sudjelovati u aktivnosti.

Senzorne potrebe razlikuju se od djeteta do djeteta, ali mogu se mijenjati i tijekom dana. Zato podrška nije jednaka za sve, nego se prilagođava djetetu, situaciji i njegovim trenutačnim potrebama.

Kada ponašanje pokušamo razumjeti kao poruku, lakše možemo prepoznati što je djetetu potrebno i ponuditi mu podršku koja vodi prema većoj sigurnosti, regulaciji i samostalnosti.

Kod izraženijih senzoričkih teškoća važno je potražiti procjenu i podršku educiranog radnog/senzornog terapeuta.

🧡

27/07/2026

Svijet doživljavamo kroz svoja osjetila. Naš mozak neprestano prima, povezuje i obrađuje različite osjetilne informacije kako bismo mogli razumjeti što se događa oko nas i primjereno reagirati.

Kod neke djece obrada tih informacija može izgledati drugačije. Zato određeni zvukovi, dodiri, pokreti, mirisi ili tjelesni osjeti mogu snažno utjecati na njihovo ponašanje, emocije, pažnju i svakodnevno funkcioniranje.

U ovoj seriji upoznajemo različite sustave senzorne obrade i načine na koje ih možemo podržati, a za terapijski pristup potrebno je obratiti se stručnjacima koji su educirani za podršku u ovom području. 🧡

21/07/2026

Djeca se ne rađaju sa sposobnošću samoregulacije.

Ona je razvijaju kroz tisuće svakodnevnih iskustava s odraslima koji ostaju dovoljno prisutni i regulirani da im pomognu nositi se s velikim emocijama.
Drugim riječima, djeca posuđuju našu regulaciju dok grade vlastitu.

U nastavku je nekoliko ključnih ideja o koregulaciji i njezinoj ulozi u emocionalnom razvoju djece. 🧡

16/07/2026

*Iz supervizijske perspektive*

U terapiji igrom dijete dobiva priliku upoznavati sebe kroz odnos s terapeutom.

Sigurnost koju terapeut gradi ne služi samo tome da dijete slobodno istražuje prostor i igračke. Ona mu omogućuje da istražuje vlastite osjećaje, potrebe, načine reagiranja i odnose s drugima.

Kroz igru i terapijski odnos dijete postupno širi doživljaj sebe, slobodnije se izražava te uči prihvaćati i poštovati sebe i druge.

Važan dio tog procesa jest i iskustvo da sloboda ne isključuje odgovornost. Dijete može birati, istraživati i biti ono što jest, unutar odnosa koji istodobno pruža sigurnost, granice i prihvaćanje.

Upravo zato terapija igrom nije samo prostor za igru. To je prostor u kojem dijete, uz prisutnost terapeuta, upoznaje sebe i razvija nove načine bivanja u odnosu.
🧡

06/06/2026

*Iz supervizijske perspektive*

U terapiji s djecom, ponekad nas dječja igra, priče, ponašanja ili neverbalne poruke snažno dotaknu, često i prije nego što toga postanemo potpuno svjesni. Ako ne poznajemo vlastite okidače i načine na koje reagiramo pod stresom, lako možemo nesvjesno ući u zaštitne obrasce koji utječu na terapijski odnos.

Rad s djecom nije prvenstveno intelektualan proces. Terapeut ne promatra dijete izvana, već ulazi u odnos u kojem zajedno s djetetom osjeća, istražuje i razumije iskustvo koje se odvija u terapijskoj sobi/igraonici.

Zato je razvijanje svijesti o vlastitim emocionalnim i tjelesnim reakcijama jedan od važnih temelja kvalitetnog i etičnog terapijskog rada.

04/06/2026

Predivan primjer kako djeci objasniti autizam na način koji gradi razumijevanje, samoprihvaćanje i osjećaj sigurnosti. 🧡

Posebno mi se sviđa naglasak na tome da autistični mozak nije problem koji treba riješiti, već drugačiji način doživljavanja svijeta koji zaslužuje podršku, poštovanje i razumijevanje. 🌱

31/05/2026

Proteklih dana imala sam priliku voditi kreativne radionice za djevojke iz različitih zemalja u sklopu međunarodnog projekta “Girls: Our Beauty” u organizaciji Kreisau-Initiative e.V. ✨

Kroz pokret, simbole, mape unutarnjeg svijeta i izradu maski istraživale smo teme identiteta, unutarnje snage, društvenih očekivanja i različitih dijelova sebe koje pokazujemo drugima ili čuvamo za sebe.

Bilo mi je posebno dirljivo gledati koliko kreativnosti, hrabrosti, humora, nježnosti i autentičnosti može nastati kada djevojke dobiju siguran prostor za izražavanje bez procjenjivanja i pritiska da budu “savršene”.

Hvala svim djevojkama na povjerenju, otvorenosti i prekrasnim radovima koje su stvorile. 💛

------------------------------------------------------------------------

Over the past few days, I had the opportunity to facilitate creative workshops for girls from different countries as part of the international project “Girls: Our Beauty” organised by Kreisau-Initiative e.V. ✨

Through movement, symbols, inner world mapping and mask making, we explored themes of identity, inner strength, social expectations and the different parts of ourselves that we show to the world or keep more protected and private.

What touched me most was witnessing how much creativity, courage, humour, softness and authenticity can emerge when girls are given a safe space for expression without judgment or pressure to be “perfect”.

Thank you to all the girls for their trust, openness and the beautiful artwork they created. 💛

🎨

05/05/2026

05/05/2026

Autistic children don’t lack empathy.

They often feel too much, not too little.

What looks like “not caring” might actually be:
• overwhelm
• shutdown
• difficulty expressing feelings in expected ways

Let’s stop measuring empathy by neurotypical standards.

05/05/2026

*Da li je roditeljstvo danas stvarno teže?*

Prema istraživanju Pew Research Center (www.pewresearch.org), čak 70 % roditelja smatra da je roditeljstvo danas teže nego prije 20 godina (Minkin & Horowitz, 2023).

No istovremeno, podaci pokazuju da svaka generacija roditelja ima tendenciju misliti da je njima teže nego prethodnoj, što sugerira da je taj osjećaj djelomično univerzalan.

Dodatno, istraživanja American Psychological Association pokazuju da je 48 % roditelja većinu dana pod izrazito visokim stresom, što potvrđuje koliko je iskustvo roditeljstva emocionalno zahtjevno.

Zašto se danas osjeća teže?
1. Intenzivno roditeljstvo (Nomaguchi & Milkie, 2020)
U posljednja dva desetljeća razvija se model tzv. intenzivnog roditeljstva u kojem oditelj mora biti stalno:
➡️uključen
➡️emocionalno dostupan
➡️prilagođen djetetu

To znači da roditeljstvo postaje visoko zahtjevan projekt, a ne samo odnos.

2. Pritisak odgovornosti
U ovom modelu implicitna poruka je:
➡️uspjeh djeteta = zasluga roditelja
➡️poteškoće djeteta = krivnja roditelja

Takvo razmišljanje dokazano povećava osjećaj pritiska i krivnje kod roditelja (Collins, 2019; Gunderson & Barrett, 2015).

3. Društvene mreže i javno roditeljstvo
Roditelji su danas više nego ikad izloženi savjetima, kritikama i
usporedbama s drugima. To stvara osjećaj da postoji samo jedan ispravan način kako biti roditelj, što vodi u sram, nesigurnost i izolaciju.

4. Mentalno opterećenje
Roditeljstvo danas često nije fizički teže, ali je kognitivno preopterećujuće i emocionalno intenzivno zbog čega ga sami roditelji osjećaju kao veliko opterećenje.

Roditeljstvo danas nije nužno teže u objektivnom smislu, ali je drugačije strukturirano. Roditelji danas prolaze više emocionalnog rada, moraju proći više informacija kojima su bombardirani i više su svjesni svoje odgovornosti. Zapravo, sve veći je pritisak da budeš “dobar roditelj”.

Ipak, osjećaj da je teško nije znak da nešto radimo krivo, nego da si uključen, odgovoran i svjestan roditelj u doba koje je vrlo izazovno.
🧡