25/04/2026
🏞️🌲🧭 Ekspedicija Medvedgrad - Od Šestina do Sljemena – Naša subotnja planinarska avantura! Vesela priča s dječjeg izleta OŠ Trnsko u suradnji s HDP Gorščica: Šestine – Medvedgrad PD Grafičar – Sljeme – Gračani (žičara)
🌲Avantura za pamćenje na Medvednici: osnovnoškolci iz Trnskog pokazali zavidan planinarski duh!
Roditelji su u subotu (14.03.2026.) u ranim jutarnjim satima (čitaj 8.45 - do 9.15) ostavili svoje mališane na igralištu u Šestinama, davali im upute, mahali im i poželjeli im lijep provod — a naša planinarska avantura mogla je započeti! Na izletu su bili učenici i učenice od 5. do 8. razreda OŠ Trnsko, njih 25, zajedno s tri vodiča HPD Gorščice Vedranom, Ivanom i Katarinom, i naravno profesoricom Jasnom koje je glavna organizatorica klinaca. Svi su bili puni energije, ruksaci puni sendviča i keksa, a atmosfera savršena. Nakon uvodne riječi vodiča i općih dogovora oko izleta, pomoćni vodiči Anđela, Toni i Lana pripremili su voki-tokije i dobili zaduženja da pomažu vodičima HPD Gorščica, u vođenju izleta. Na red je došlo i prebrojavanje sudionika izleta koje su pomoćni vodiči uspješno odradili, i avantura je mogla početi!
Nakon prvog prelaska ceste i zaustavljanja prometa da svi možemo sigurno prijeći prometnu cestu, zastali smo kod župne crkve sv. Mirka gdje smo saznali tko je tamo pokopan. Znate li vi? Uz crkvu se nalazi grob oca domovine Ante Starčevića (sagrađen 1903.) i šumara Albina Leusteka. Zatim smo nastavili dalje uspon prema Šestinskom Lagviću jedan iza drugoga, a putem je odjekivalo „Udesno!“ jer je bilo prometno sve dok nismo ušli u šumu. Odrađen je još jedan uspješan prelazak preko ceste prije ulaska u šumu i na planinarsku stazu broj 12 koja vodi na Medvedgrad. Svi su bili brzi i fletno prešli cestu.
Uspon prema Medvedgradu tekao je glatko, uz dobro poznate izletničke trenutke: odvezane žnirance, provjere ruksaka, podsjetnike „Pijete li vode“ i prvu rundu dječjih šala. Uz veselje, žamor i pokoje kraće zastajkivanje uz odmor i pijenje vode, stigli smo i do stare utvrde Medvedgrad. Dok su Jasna i vodič Vedran kupovali karte, djeca su posjedala na kamenje uokolo. Tu je bila prva veća pauza — jelo se, pilo, odmaralo i čekalo stručno vođenje po utvrdi, koje je djeci bilo posebno zanimljivo. Medvedgrad je vrlo zanimljiva utvrda, koja nikada nije bila osvajana. Razlog tome leži u strašnim pričama koje su kroz povijest Medvedgrad svrstale među ukleta mjesta. Čuli smo o Crnoj kraljici, gavranu Tugomiru, vilama i coprnicama, šišmišima, vitezovima i još puno drugih zanimljivosti. Pričalo se koje sve životinje obitavaju na Medvednici, te o Oltaru domovine. Moram priznati da su klinci puno toga znali, stručni vodič koji je vodio obilazak postavljao je brdo pitanja, a odgovori klinaca su prštali na sve strane. Očito im povijest dobro ide!
Nakon obilaska krenuli smo dalje prema Planinarskom domu na Grafičaru. Putem se ispreplitalo puno razgovora, smijeha i pravih malih planinarskih lekcija. Na nekoliko dijelova staze trebalo je podsjećati da se hoda u koloni, a tada bi odjekivalo: „Udesno!“, što je ubrzo postao zabavni lajtmotiv cijelog izleta. Djecu smo naučili da se u planini treba pozdravljali sve koje sretnemo na stazi. Mi koji idemo prema gore, mi smo ti koji pozdravljamo prvi. Uskoro su svi veselo i glasno pozdravljali planinare koji su nam dolazili ususret. Oni su nas isto pozdravljali i hvalili „male“ planinare.
Dolaskom do PD Grafičara uslijedila je druga velika pauza. Djeca su ponovno jela, pila, ljuljala se, odmarala i družila. Nekoliko učenika okušalo se u vježbanju planinarskih čvorova — osmica i ambulantni čvor bili su apsolutni hit dana. Nismo imali previše vremena jer je trebalo još hodati do vrha Sljemena i spustiti se žičarom.
Cijelim putem pomagala su nam tri dječja pomoćna vodiča Lana, Anđela i Toni. Ovi motivirani, odgovorni i ozbiljni mali vodiči stvarno su se iskazali: usmjeravali su grupu, čekali na raskrižjima, pazili da nitko ne skrene krivom stazom i imali voki‑tokije stalno u pogonu.
Posebna pohvala ide djevočici Anđeli, koja je tijekom izleta uspješno položila ispit za pomoćnog vodiča. Bravo za nju — i za cijelu mini-vodičku ekipu!
Završni uspon prema Sljemenu bio je najzahtjevniji, ali učenici su ga svladali odlično - uz puno međusobnog poticanja, priče, dobre energije i timskog duha. Na vrhu smo se kratko odmorili, udahnuli duboko i slavili činjenicu da smo zajedno uspješno „osvojili“ rutu.
Za kraj, spust žičarom donio je pravo oduševljenje. Svi su se sretni, veseli i brbljavi spustili, uredno pojeli sve što su imali u ruksacima, a ispred žičare dočekala ih je posebna poslastica — roditelji koji su ih već iz daljine tražili pogledom i mahali im kao da se vraćaju s Himalaje, što je svima izmamilo osmijeh.
Unatoč jednom žulju, nekolicini odvezanih žniranaca i planinarskim lekcijama o hodanju u koloni s dovoljnim razmakom, svi su uspješno, sigurno i s osmijehom završili turu.
Bio je to zabavan, poučan i predivan dan na Medvednici. Djeca zadovoljna, vodiči zadovoljni, a profesorica Jasna može biti zaista ponosna na dobru djecu.
Malo tehničkih podataka – ukupno smo prohodali 7,45 km, penjali smo se 804 m, i pješice spuštali tek 67 m. Dakle samo prema gore, usponi.
Jedan fun fact za kraj opisa naših avantura – ostala sam dužna sladoled jednoj predivnoj djevojčici Anici, pamtim❤️!
Bravo za sve male planinare OŠ Trnsko — neka avanture samo rastu! I vidimo se sljedeći mjesec ponovno! 🏞️🌲⛰️
Autorica: Katarina Drnovšek, HPD Gorščica
