Udruga Franak

02/10/2026

SUDSKA PRAKSA NA SUDOVIMA I DALJE JE RAZLIČITA, UNATOČ PRESUDI REV-457/2025

Zagreb, 2. listopada 2026.

Udruga Franak redovno prati sve što se događa na sudovima u predmetima s konvertiranim kreditima nakon odluke proširenog vijeća VSRH Rev-457/2025, pa nakon dva mjeseca suđenja možemo zaključiti da je sudska praksa i dalje izrazito neujednačena. Općinski sudovi sude na potpuno različite načine, županijski sudovi sude na različite načine kada su u pitanju sudski troškovi, dok Vrhovni sud RH još uvijek nije riješio niti jednu reviziju u kojoj bi meritorno odlučio na koje točno troškove potrošači imaju pravo te otkad teku zatezne kamate na obračunatu glavnicu zateznih kamata dospjelih do dana konverzije.

Na općinskim sudovima 35% sudaca je donijelo presude koje glase na puno obeštećenje potrošača u skladu s izdvojenim mišljenjima četvorice sudaca proširenog vijeća, svi ostali suci njih 65% sudilo je pravo samo na zatezne kamate, ali osim tih 35% sudaca koji sude i puna obeštećenja i puni trošak ukupno još 26% sudaca daje pravo potrošačima na puni trošak, 12% sudaca troškove sudi razmjerno, 5% sudaca dosuđuje potrošačima pravo na troškove vještačenja te 22% sudaca sudi tako da svaka strana sama snosi svoje troškove.

Na županijskim sudovima praksa uglavnom nije u skladu s presudom Rev-457/2025. Prema toj presudi Vrhovnog suda RH potpuno je jasno i nedvojbeno rečeno sljedeće:

1. Mora se utvrditi glavnica zateznih kamata koje su dospjele do dana konverzije.

2. Mora se odrediti od kojega dana teku zatezne kamate na utvrđenu glavnicu.

3. Mora se odrediti raspodjela troška gdje se svakako uzima u obzir da je potrošač uspio 100% s pravnim osnovom. Osim toga, mora se imati na umu da potrošač ne smije snositi troškove zbog toga jer on nije kriv za nastale sudske troškove u situaciji kada nije bilo poznato koja su njegova prava i s druge strane tužena banka smatra da on nema apsolutno nikakva prava. U takvoj situaciji, uzimajući u obzir i odluke Suda EU-a C-224/19 i C-714/23, potrošač ne smije snositi troškove sudskog postupka.

Potrebno je naglasiti da niti jedno vijeće VSRH-a nije dosad odlučivalo o pitanju raspodjele sudskih troškova. Iako je potvrđeno u dva rješenja kako svaka strana plaća svoj trošak, to ne znači da je VSRH meritorno o tomu pitanju i odlučio, iz jednostavnog razloga da zasad niti jedno takvo pitanje nije bilo revizijom postavljeno. Otprilike bi pitanje trebalo glasiti:

„Ima li potrošač koji je na temelju presude Rev-457/2025 dobio zatezne kamate do dana konverzije pravo na pune troškove sudskoga postupka u skladu s odlukama Suda EU C-224/19 i C-714/23 ili mu se troškovi dosuđuju razmjerno uspjehu u skladu sa Zakonom o parničnom postupku pri čemu se smatra da je s pravnim osnovom uspio 100%?“

Ukratko, do danas Vrhovni sud nije ujednačio sudsku praksu niti po pitanju tijeka zateznih kamata na utvrđenu glavnicu u skladu s odlukom Rev-457/2025, niti je ujednačio sudsku praksu po pitanju raspodjele sudskih troškova u takvim presudama.

U nastavku dajemo rekapitulaciju dostupnih donesenih presuda od lipnja do rujna 2026.

Općinski sudovi

Na općinskim sudovima doneseno je ukupno 226 presuda, i to:

80 presuda glasi na puno obeštećenje, suci se u tim presudama pozivaju na izdvojena mišljenja četvorice sudaca proširenog vijeća te na praksu Suda EU-a, zbog čega ne prihvaćaju odluku Rev-457/2025.

58 presuda s utvrđenjem prava samo na zatezne kamate, daje potrošačima pravo na puni trošak sudskog postupka, jer je to u skladu s odlukama Suda EU C-224/19 i C-714/23.

27 presuda s utvrđenjem prava samo na zatezne kamate, određuje da banka plaća potrošaču dio troška razmjerno njegovu uspjehu s pravnim osnovom (100%) i s isplatom (između 30% i 50%), što kao krajnji rezultat može biti od 20% do 50% troškova koje potrošaču plaća tužena banka.

11 presuda s utvrđenjem prava samo na zatezne kamate, daje potrošačima pravo na troškove vještačenja kao nužnima za donošenje presude.

50 presuda s utvrđenjem prava samo na zatezne kamate, određuje da svaka strana mora platiti sama svoj trošak.

Županijski sudovi

Unatoč potpuno jasnim obrazloženjima VSRH-a u odluci Rev-457/2025, županijski sudovi se u tomu snalaze daleko teže nego suci općinskih sudova. Na županijskim sudovima doneseno je 37 presuda i rješenja s pravom na isplatu zateznih kamata, i to:

1 presuda daje potrošačima pravo na puni trošak sudskog postupka, jer je to u skladu s odlukama Suda EU C-224/19 i C-714/23.

8 presuda određuje da banka plaća potrošaču dio troška razmjerno njegovu uspjehu.

24 presude određuju da svatko plaća svoj dio troška.

4 rješenja ukinula su prvostupanjske odluke s nalogom da se utvrdi glavnica zateznih kamata, da se odredi od kojega datuma teku zatezne kamate na glavnicu te da se utvrdi način raspodjele sudskih troškova.

Vrhovni sud RH

Na VSRH-u nakon odluke Rev-457/2025 doneseno je i objavljeno ukupno 6 rješenja, od čega:

2 rješenja glase na odbijanje predloženih revizija tužiteljima, jer su niži sudovi dosudili zatezne kamate potrošačima.

4 rješenja glase na dopuštenje revizije tuženim bankama, jer su potrošači dobili puna obeštećenja.

U međuvremenu, očekujemo da Ustavni sud odluči po ustavnoj tužbi koja je podignuta na temelju presude i rješenja Rev-457/2025, a naša očekivanja idu u smjeru ukidanja te nezakonite odnosno neustavne odluke, jer je ona arbitrarna, i jer je ona diskriminacijska, a to su dva razloga zbog kojih ta odluka ne može proći ustavnu provjeru.

Naglašavamo da Ustavni sud do danas još uvijek nije riješio niti jednu ustavnu tužbu kojom se propituje ništetnost cijelih ugovora o kreditu s ništetnim bitnim sastojcima, a to su ništetna valutna klauzula i ništetna promjenjiva kamatna stopa. Tu odluku čekamo već najmanje tri godine otkad je prva takva ustavna tužba stigla na Ustavni sud, ali do danas niti jedna takva ustavna tužba nije riješena, mada takvih ustavnih tužba ima desetak pa možda i više.

28/09/2026

OTKAZANI ODNOSNO RASKINUTI CHF UGOVORI NIŠTETNI SU U CIJELOSTI!

Zagreb, 28. rujna 2026.

Donesena je prva nepravomoćna presuda u skladu s odlukom Vrhovnog suda RH Rev-820/2023 po kojoj je utvrđena apsolutna ništetnost ugovora s valutnom klauzulom CHF zbog toga što djelomičnom ništetnošću nije moguće uspostaviti ravnotežu prava i obveza uslijed nezakonita otkaza ugovora o kreditu s valutnom klauzulom CHF. Sutkinja Jasminka Mrčela na Općinskom sudu u Šibeniku tako je 6. srpnja 2026. presudom P-812/2026 odlučila da je ugovor o kreditu s valutnom klauzulom CHF u iznosu 103.000 CHF ugovoren 2005. ništetan u cijelosti. Tužiteljicu je zastupao splitski odvjetnik Srđan Kalebota.

Temeljni razlozi za utvrđenje ništetnosti cijeloga ugovora iz presude bili su sljedeći:

1. Zagrebačka banka otkazala je ugovor 20. veljače 2014. zbog navodnoga neispunjenja obveza, čime je kompletan iznos preostalih obveza odmah dospio na naplatu.

2. Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-820/2023-2 od 23. travnja 2024. godine utvrdio je da Ugovor o kreditu može opstati i nije u cijelosti ništetan u slučaju ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi pod uvjetom da je moguća ponovna uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da one nisu postojale i da je time uspostavljena primjerena ravnoteža između zahtjeva za visoku razinu zaštite potrošača, s jedne strane i zahtjeva za efikasno funkcioniranje tržišta i tržišnih sloboda, s druge strane, što u konkretnom predmetu nije moguće.

3. Tužiteljica nije mogla podići kredit u eurima, jer nije bila za njega kreditno sposobna pa joj je Zaba ponudila CHF kredit, pri čemu je nije upozorila na rizike uslijed primjene valutne klauzule CHF.

4. Zaba nije dokazala da je bilo moguće pregovarati o uvjetima kreditiranja, nego je kredit plasiran pod uvjetom „uzmi ili ostavi“.

5. Budući da su utvrđene ništetnima i valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa, dospjeli dug na dan otkaza kredita kako ga je prikazala Zaba bio je pogrešan.

6. Ako je tuženik izračunao dug i proglasio ga dospjelim koristeći ništetnu valutnu klauzulu CHF i ništetnu promjenjivu kamatu, sam iznos duga je pogrešan, a otkaz kredita bio je nezakonit.

7. Uslijed izloženog utvrđenja u konkretnim okolnostima, ugovor ne može opstati i ništetan je u cijelosti.

8. Prema Direktivi 93/13/EEZ, nepoštene odredbe nemaju pravni učinak od samog početka (odredbe o CHF su ništetne ex tunc), što znači da tuženik ne može aktivirati pravo na otkaz kredita koje izvire iz situacije stvorene tim nepoštenim odredbama.

9. U pravcu izloženog za istaknuti je i presude Suda EU donesene u predmetima C-260/18, C-118/17, C-655/20 i C-269/19 u kojima je utvrđeno da je ugovor s ništetnom valutom i/ili ništetnom kamatom ništetan u cijelosti.
Konkretnom presudom potvrđeno je stajalište Vrhovnog suda iz presude Rev-820/2023:

„27. Naprijed navedeno ne isključuje mogućnost da unutar pojedinih nacionalnih sudova u državama članicama EU, zbog određenih specifičnih okolnosti pojedinog slučaja, ugovor o kreditu bude ocijenjen i u cijelosti ništetnim. Primjer takve prakse je presuda Vrhovnog suda Republike Slovenije broj II Ips-18/2022 od 21. prosinca 2022. koja je utemeljena upravo na specifičnim činjeničnim posebnostima tog predmeta u kojem su tužitelji kao potrošači imali mogućnost podići kredit samo u CHF, a nisu bili obaviješteni o zamkama svoje odluke, dok je tuženica (banka) znala da tužitelji mogu podići kredit samo u CHF, ali im unatoč tome nije ništa objasnila o valutnom riziku čime je postupanje banke ocijenjeno ne samo nepoštenim, već i obmanjujućim, i to već u trenutku sklapanja ugovora o kredita.“

Budući da se radi o presudi utemeljenoj na stavu VSRH, smatramo da ona mora opstati i na višim sudovima.

U međuvremenu, unatoč takvom usko ograničenom stavu VSRH, valja naglasiti da Ustavni sud RH nije još uvijek odlučio o tomu jesu li CHF ugovori s ništetnim bitnim sastojcima kredita ništetni u cijelosti ili su ništetni samo djelomično, pa očekujemo da u skladu s hrvatskim pravom i pravom EU-a Ustavni sud odluči da ugovori o kreditu s ništetnim bitnim sastojcima ne mogu opstati, jednako tako kako takvi ugovori ne mogu opstati niti na temelju presuda u Poljskoj, u Sloveniji te u Bugarskoj.

21/09/2026

Naš koordinator ekonomsko-pravnog tima reagirao je na površne i paušalne izjave odvjetnice Sandre Marković.

https://www.novilist.hr/novosti/goran-aleksic-potrosaci-konverzijom-nisu-dobili-niti-preplacene-iznose-niti-iznose-zateznih-kamata/?fbclid=IwY2xjawUePEJwZG9mBWV4dG4DYWVtAjExAGJyaWQRMHJSMkhDYlZjbFNTcXRObDZzcnRjBmFwcF9pZBAyMjIwMzkxNzg4MjAwODkyAAEezBqAb5KIKhzhHEiIbMkZWiVmMxYcRFaH9lzK4_OtLGgvv1GOP4ZP8S9DV4U_aem_Tq2L84XLRgtgDbsPTSBxXQ

Koordinator ekonomsko-pravnog tima Udruge Franak, Goran Aleksić reagirao je na članak koji je objavljen u Novom listu 21. 9. 2026. pod naslovom: „Provedba odluke Vrhovnog suda o kreditima u švicarskim francima traži neko vrijeme“. Evo što je napisao: […]

18/09/2026

ŽUPANIJSKI SUD U PULI PRAVILNO DOSUĐUJE TROŠKOVE POSTUPKA ZA KONVERZIJSKE PREDMETE!

Zagreb, 18. rujna 2026.

Objavljena je na portalu sudske prakse presuda Županijskog suda u Puli, Gž-1032/2026 od 23. srpnja 2026., koja je značajna zbog toga jer je to prva pravomoćna presuda na temelju odluke proširenog vijeća VSRH Rev-457/2025 u kojoj su pravilno dosuđeni sudski troškovi na način da ih u cijelosti snosi tužena banka, ali osim toga su pravilno utvrđene i zatezne kamate na utvrđenu glavnicu potraživanja potrošača s konvertiranim kreditom.

Tom presudom vijeća suda u sastavu sudaca Igora Rakića kao predsjednika vijeća, Marije Sošić kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao člana vijeća, odlučeno je da u skladu s odlukom Rev-457/2025 potrošač ima pravo na 3658 eura glavnice uz dodatne zatezne kamate koje na tu glavnicu teku od dana podizanja tužbe odnosno od 13. lipnja 2019., što je u skladu s člankom 31. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima te je dosuđeno da tužena banka snosi kompletan iznos sudskih troškova.

Žalosno je da sudovi koji imaju najviše presuda na temelju odluke Rev-457/2025, a to su sudovi u Velikoj Gorici i Varaždinu, uopće nisu shvatili odluku u dijelu koji govori o utvrđenju glavnice za isplatu i o utvrđenju diobe sudskih troškova.
Ti sudovi imaju već na desetke presuda u kojima apsolutno suprotno odluci Rev-457/2025:

1. Uopće nije utvrđena glavnica za isplatu, nego se dosuđuju zatezne kamate koje su tekle na pojedine iznose od dana naplate tih iznosa do dana konverzije.
2. Uopće nije utvrđen tijek zateznih kamata na glavnicu za isplatu koja pripada potrošaču tužitelju.
3. Utvrđeno je da svaka strana plaća svoj trošak sudskog postupka.
Odluke tih sudova suprotne su i odluci Rev-457/2025, i Zakonu o obveznim odnosima i presudama Suda EU C-224/19 i C-714/22.

Moramo ponoviti argumente zbog kojih su odluke spomenutih sudova pogrešne, za razliku od recentne odluke Županijskog suda u Puli. Ponajprije, prošireno vijeće u svojoj odluci Rev-457/2025 utvrdilo je da se o troškovima postupka mora odlučiti na sljedeći način, citiramo točku 28.:

„28. ….. više ne stoji da tužitelj nije u cijelosti uspio sa svojim zahtjevom, već naprotiv kako je zbog ukidanja dijela presude drugostupanjskog suda za sada neizvjestan ukupan uspjeh stranaka u sporu valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka koja o tom uspjehu ovisi. Kod toga je potrebno napomenuti da će kod odluke o trošku sudovi cijeniti odredbu čl. 154. st. 2. ZPP prema kojoj se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom zahtjevu vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. To iz razloga jer je tuženica u ovom postupku osporavala tužitelju bilo kakvo pravo temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu.“

te u točkama 30. i 31. piše:

„30. …. u konkretnoj situaciji bi obvezivanjem na plaćanje troškova postupka tužitelju bio nametnut znatan financijski teret koji nije spojiv s pravom na pristup sudu kao sastavnicom ustavnog i konvencijskog prava na pošteno suđenje.

31. …… Stoga u situaciji kada tužitelj kao potrošač u specifičnim okolnostima spornog pravnog odnosa kojemu nije obilježje stranačka ravnopravnost, nije mogao predvidjeti svoje izglede za uspjeh jer sudska praksa o spornom pitanju nije bila ustaljena pred drugostupanjskim sudovima i ovim sudom, nije dužan snositi troškove postupka. U takvim okolnostima tužitelj nije mogao biti svjestan da njegov zahtjev nema razumne izglede za uspjeh.“

Iz navedenih citata potpuno je očigledno da po ujednačenom shvaćanju iz odluke Rev-457/2025 potrošač nije dužan snositi svoj dio troška, jer nije krivac za sudski postupak te isto tako nije krivac niti za to što nije znao opseg svojih prava. Zbog tih razloga prošireno vijeće VSRH dalo je naputak da se kod utvrđenja diobe sudskih troškova mora uzeti u obzir pravni osnov (s kojim tužitelji uspijevaju 100%) uz uspjeh u isplatnom dijelu presude te je naglasio kako potrošač „nije dužan snositi troškove postupka“.

Osim toga, ukoliko iz presude nije moguće utvrditi kolika je bila glavnica zateznih kamata za isplatu, to je razlog da se presuda ukine i vrati na prvi stupanj na ponovno odlučivanje te se ne može utvrđivati samo puki tijek zateznih kamata uz prepuštanje izračuna tuženiku kod isplate, za što temelj također pronalazimo u odluci Rev-457/2025, u točki 27:

„27. Obzirom na navedeno, valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP presuditi kao u izreci, a ujedno riješiti kao pod toč. I. rješenja i ukinuti drugostupanjsku presudu u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na zatraženu glavnicu iz razloga što po pravnom shvaćanju ovoga suda nisu ispunjeni uvjeti za preinačenje pobijane presude u navedenom dijelu glede zateznih kamata jer nižestupanjski sudovi nisu utvrđivali koliki iznos zateznih kamata bi pripadao tužitelju do dana izvršene konverzije, kao niti pripadaju li mu na te iznose zatezne kamate i ako da, od kada, sve u smislu odredbi čl. 31. ZOO kojim je određeno da na dospjele, a neisplaćene zatezne kamate ne teku zatezne kamate, osim kad je to određeno zakonom, a na iznos neisplaćenih kamata mogu se zahtijevati zatezne kamate samo od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu (čl. 31. st. 2. ZOO). To sve iz razloga jer su tužitelju dosuđene zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate.“

Udruga Franak, naravno, i dalje tvrdi kako je odluka Rev-457/2025 u dijelu koji se odnosi na materijalna prava na isplatu suprotna Zakonu o obveznim odnosima, Ustavu RH i pravu Unije, jer je arbitrarna i diskriminacijska, o čemu će uskoro prema službenim najavama odlučiti i Ustavni sud, koji je obznanio da je ustavna tužba po predmetu Rev-457/2025 u radu.
U međuvremenu se događaju novi skandalozni propusti županijskih sudova, kojima se prava potrošača dodatno krše, i kojima se potrošačima nameću nove financijske obveze koje nisu utemeljene, pa stoga moramo upozoravati na takvu pogrešnu sudsku praksu, na koju upozoravamo argumentima, kao i uvijek u našem dosadašnjem aktivističkom radu.

Udruga Franak

13/09/2026

USTAVNA TUŽBA PO PRESUDI REV-457/2025 JE U RADU!

Naš koordinator ekonomsko-pravnog tima:
"Uvjeren sam da je odluka Vrhovnog suda arbitrarna i diskriminacijska, pa očekujem da je Ustavni sud zbog toga ukine i prikloni se na neki način izdvojenim mišljenjima četvorice sudaca proširenog vijeća Vrhovnog suda, koji su jasno i nedvojbeno ukazali na arbitrarnost i diskriminacijske elemente u tom predmetu te na protueuropsku pravnu praksu ostalih devetero sudaca."

Još nije poznato kada bi odluka mogla biti donesena ni hoće li o ustavnoj tužbi odlučivati nadležno vijeće ili cijeli Ustavni sud

12/09/2026

Imamo informaciju da se na Usudu radi na predmetu konverzija. Uskoro više o tomu iz pera novinarke koja je to saznala!

07/09/2026

Na tportalu izašao je članak u kojem odvjetnica dr.sc. Sandra Marković tvrdi da je prošireno vijeće u presudi i rješenju Rev-457/2025 odlučilo kako potrošači koji dobiju zatezne kamate moraju sami snositi svoj dio sudskoga troška. Naš koordinator ekonomsko-pravnog tima je promptno reagirao, a zahvaljujemo tportalu što je tu reakciju odmah i objavio.

https://www.tportal.hr/biznis/clanak/aleksic-o-odluci-vrhovnog-suda-nije-odluceno-da-svaka-strana-placa-svoje-troskove-20260907

Koordinator ekonomsko-pravnog tima Udruge Franak Goran Aleksić reagirao je na članak 'Nešto se događa na sudovima zbog kredita u 'švicarcima': Odvjetnica nam je sve objasnila', objavljen na tportlu 7. rujna 2026.

03/09/2026

PREDSTAVKA SUCIMA USTAVNOG SUDA NA TEMELJU ČLANKA 46. USTAVA RH – POZIV NA ŽURNO POSTUPANJE PO USTAVNOJ TUŽBI U PREDMETU REV-457/2025

Poštovani suci Ustavnog suda,
nakon odluke devetero sudaca proširenog vijeća VSRH Rev-457/2025 o pravu potrošača s konvertiranim CHF kreditima samo na zatezne kamate, nasuprot izdvojenim mišljenjima četvorice sudaca proširenog vijeća o pravu potrošača na puno obeštećenje, općinski sudovi i dalje nemaju ujednačenu sudsku praksu. Drugim riječima, općinski suci u značajnom broju (38%) i dalje pravno shvaćanje VSRH ne smatraju konačnim nego očekuju da će Ustavni sud po ustavnoj tužbi u predmetu Rev-457/2025 tu presudu ukinuti zbog njezine neustavnosti.

Osim što je po tom konkretnom predmetu ustavna tužba već stigla na Ustavni sud, prema našim saznanjima postoji više sličnih predmeta u kojima se traži utvrđenje Ustavnog suda o arbitrarnosti sudaca Vrhovnog suda te o diskriminaciji potrošača s konvertiranim CHF kreditima u odnosu na sve druge potrošače, kako u odnosu na one potrošače koji nisu konvertirali CHF kredite, ali su dobili puna obeštećenja, tako i u odnosu na potrošače s originalnim euro kreditima, koji redovno na sudovima dobivaju pravo na preplaćene kamate zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

Mi imamo pouzdane informacije o tomu da je do 1. rujna 2026. na općinskim sudovima doneseno najmanje 158 presuda nakon objave odluke Rev-457/2025, a u tih 158 presuda dogodila se potpuno različita sudska praksa koja je unatoč tzv. ujednačavanju sudske prakse na Vrhovnom sudu i dalje apsolutno neujednačena te statistički izgleda ovako:

60 presuda glasi na puno obeštećenje koje obuhvaća i preplaćene anuitete i zatezne kamate koje teku sve do dana isplate, u kojima suci općinskih sudova ne prihvaćaju stajalište devetoro sudaca iz odluke Rev-457/2025, nego se oni pozivaju na izdvojena mišljenja sudaca Damira Kontreca, Dražena Jakovine, Jadranka Juga i Josipa Turkalja.

38 presuda obuhvaća samo zatezne kamate do dana konverzije te su dosuđeni puni troškovi u korist potrošača na temelju presuda Suda EU C-224/19 i C-714/22, što znači da banke plaćaju potrošačima kompletan trošak postupka.

16 presuda obuhvaća samo zatezne kamate do dana konverzije, ali je suđeno da banke plaćaju dio troškova potrošača, i to na temelju uspjeha u sporu u kojemu se u obzir uzima i pravni osnov, i uspjeh s isplatom.

9 presuda obuhvaća samo zatezne kamate do dana konverzije, ali je suđeno da banke plaćaju samo troškove vještačenja potrošačima.

35 presuda obuhvaća samo zatezne kamate do dana konverzije, ali je suđeno da svaka strana plaća svoj trošak.

Ovom predstavkom pozivamo Ustavni sud da žurno uzme u rad predmete po konvertiranim CHF kreditima te da svojom odlukom utvrdi je li odluka Rev-457/2025 ustavna ili je neustavna.

Potrošači trpe posljedice nezakonito ugovorenih kredita s valutnom klauzulom CHF već punih 20 godina, jer su najprije od početka ugovornih odnosa trpjeli nezakoniti rast kamata, da bi od 2010. trpjeli uz nezakoniti rast kamata još dodatno i rast tečaja nezakonito ugovorene valutne klauzule CHF.

Ugovoreno je 125.000 takvih kredita, od čega je oko 60.000 kredita konvertirano, ali konverzijom nisu u potpunosti sanirane posljedice ništetnosti, nego su potrošači i nakon konverzije morali plaćati glavnice koje su bile veće od glavnica kakve bi bile bez ugovorene valutne klauzule CHF te su morali i dalje otplaćivati anuitete veće od početnih iznosa anuiteta, dok iznosi konverzijskih preplata čine svega oko 10% do 20% ukupnih iznosa preplaćenih anuiteta do dana konverzije. Podignuto je oko 30.000 tužbi po konvertiranim kreditima.

Osim što je odluka Ustavnog suda i dalje izuzetno važna za redovne sudove, ona je važna i zbog toga što tužiteljima mora što prije biti omogućen pristup Europskom sudu za ljudska prava, ako Ustavni sud potvrdi presudu Rev-457/2025 unatoč tomu što je ona protivna Zakonu o obveznim odnosima, protivna Ustavu RH, protivna sudskoj praksi Suda EU te je protivna i Konvenciji za ljudska prava.

Vjerujemo da nema nikakvih dvojba da 30.000 tužbi na redovnim sudovima predstavlja društveni interes najveće kategorije, stoga pozivamo Ustavni sud da donese što je prije moguće meritornu odluku o ustavnoj tužbi po presudi Rev-457/2025 te o svim drugim sličnim ustavnim tužbama po konvertiranim kreditima.

Srdačan pozdrav!

Zagreb, 3. rujna 2026.

Voditeljica ureda Udruge Franak
Sandra Žiga

28/08/2026

PREDSTAVKA POJEDINIM SUCIMA ŽUPANIJSKOG SUDA U ZAGREBU NA TEMELJU ČLANKA 46. USTAVA RH

Poštovani predsjedniče Suda,
poštovana predsjednice Građanskog odjela Suda,
poštovane sutkinje Raspor Flis, Rožić Kaleb i Gradišek

nakon odluke devetero sudaca proširenog vijeća VSRH Rev-457/2025, potrošači s konvertiranim kreditima trpe i dalje posljedice pogrešnog suđenja dijela sudaca na županijskim sudovima, čime ih ti suci opterećuju troškovima kojih ne smije biti, a konkretno ovdje se radi o trima sutkinjama vašega Suda.

Zadnju izrazito pogrešnu i lošu presudu, koja će bez ikakve sumnje biti ukinuta i preinačena na Vrhovnom sudu RH, donijelo je vijeće Županijskog suda u Zagrebu u sastavu sutkinja toga suda Andrine Raspor Flis predsjednice vijeća, Željke Rožić Kaleb, sutkinje izvjestiteljice i Ane Gradišek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Marine Soko Miočić iz Zadra, koju je zastupao splitski odvjetnik Srđan Kalebota.

Dotično vijeće presudom Gž-2512/2026 preinačilo je presudu Općinskog suda u Splitu, koji je prethodno dosudio puno obeštećenje tužiteljici s dvama konvertiranim kreditima OTP banke (prije Splitske banke) te je vijeće Županijskog suda u Zagrebu naložilo da svaka strana plaća svoj dio sudskih troškova, a uopće nije dosudilo čak niti isplatu zateznih kamata. Pritom se to vijeće pozvalo na odluku devetoro sudaca proširenog vijeća VSRH, Rev-457/2025, kojom je utvrđeno da potrošači imaju pravo samo na zatezne kamate dospjele do dana konverzije na preplaćene iznose anuiteta iz djelomično ništetnih ugovora.

Dotično vijeće zagrebačkog županijskog suda pritom nije uvažilo eventualno kumulirani zahtjev tužiteljice kojim je njezin odvjetnik podredno zatražio upravo glavnicu zateznih kamata (što je bilo apsolutno u skladu s presudom Rev-457/2025) po oba utužena kredita uz pripadajuće zatezne kamate na te glavnice, citiramo taj dio tužbenog zahtjeva:

„Ukoliko sud pak ocijeni da je neosnovano traženje tužitelja iz glavnog zahtjeva, a ipak utvrdi da su osnovane tvrdnje tužitelja da su ništetne pojedinačne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu, tada tužitelj predlaže da sud po pravilima eventualne kumulacije, a samo dakle ukoliko utvrdi da gore postavljeni tužbeni zahtjev ne bi bio osnovan, usvoji njegov podredni zahtjev i donese sljedeću presudu:

10. Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku 15 dana, isplati iznos od 3.615,83 Eura, sve sa pripadajućom zateznom kamatom...

13. Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku 15 dana, isplati iznos od 1.118,88 Eura, sve sa pripadajućom zateznom kamatom….“

U samoj prvostupanjskoj presudi nedvojbeno je utvrđeno na temelju nalaza vještaka da upravo ti iznosi čine zatezne kamate dospjele do dana konverzije, citiramo taj dio iz obrazloženja prvostupanjske presude u kojem se upravo citira nalaz sudskog vještaka:

„Ad 1.2.) Zatezne kamate na preplaćene mjesečne iznose, po osnovu rasta kamatne stope i rasta tečaja za otplatu iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita, obračunate do dana provođenja konverzije ukupno iznose 1.118,88 EUR.

Ad 2.2.) Zatezne kamate na preplaćene mjesečne iznose, po osnovu rasta kamatne stope i rasta tečaja za otplatu iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita, obračunate do dana provođenja konverzije ukupno iznose 3.615,83 EUR.“

Na temelju tako postavljenog tužbenog zahtjeva za isplatu, dotično zagrebačko vijeće moralo je usvojiti eventualnu kumulaciju (budući da se to vijeće poziva baš na presudu Rev-457/2025) i dosuditi zahtijevane iznose zateznih kamata odnosno predmet vratiti sudu prvog stupnja da to učini, a u tomu slučaju bi ili dotično vijeće ili sud prvog stupnja morao dosuditi i kompletne sudske troškove na način da ih plaća tužena banka, jer je takva sudska praksa u slučaju isticanja eventualnih kumulacija višekratno ujednačena na Vrhovnom sudu RH, i ni po čemu nije niti sporna, niti dvojbena.

Čak i u slučaju kada se ne bi smatralo da se radi o eventualnoj kumulaciji, opet banka mora snositi sve troškove jer je tako naloženo u presudama Suda EU C-224/19 i C-714/22. No, čak i po Zakonu o parničnom postupku kada bi se troškovi odrezali razmjerno, opet je tužiteljica uspjela 100% s pravnim osnovom i još 30% s isplatom, a to znači da bi i po tom najrigoroznijem pravilu tužena banka morala platiti dio troška tužiteljici.

Naravno, za tužiteljicu to nije kraj sudskih postupaka, budući da će ona svakako nastaviti s revizijom na Vrhovnom sudu RH, pa zatim s ustavnom tužbom i konačno eventualno i s tužbom na Europskom sudu za ljudska prava kako bi ostvarila na kraju puno obeštećenje na koje ima pravo i po Zakonu o obveznim odnosima, i po Ustavu RH, i po sudskoj praksi Suda EU te konačno i po Konvenciji za ljudska prava. Svaka presuda suprotna tomu jest arbitrarna, jer se ne poštuju nalazi sudskih vještaka te je i diskriminacijska, jer stvara neravnopravnost potrošača s konvertiranim kreditima u odnosu na potrošače koji nisu konvertirali kredite, ali su u sudskim postupcima dobili puna obeštećenja.

Pozivamo Županijski sud u Zagrebu da se vijećanjem sudaca usuglasi način donošenja presuda na način da potrošači ne budu dodatno oštećeni uslijed neshvaćanja presude Rev-457/2025 pojedinih sutkinja i sudaca. Po toj presudi, između ostalog, potrošač ne smije snositi nikakve postupovne troškove, što nije utvrđeno deklaratorno, ali jest utvrđeno obrazloženjem presude. Ukoliko potrošač po stavu suda nema pravo na puno obeštećenje, on nedvojbeno ima pravo na zatezne kamate, a u tom slučaju ili sav trošak ili najmanje dio troškova potrošača MORA snositi banka, jer je potrošač uspio ili potpuno ili djelomično sa svojim zahtjevom za isplatu, dok je pravni osnov utvrđen 100%.

Ovu predstavku dostavljamo i medijima jer je to u javnom interesu.

Konačno, moramo ponoviti da Ustavni sud jednostavno mora prekinuti konfuziju koja vlada na svim sudovima unatoč tzv. ujednačenom pravnom shvaćanju po apsolutno pogrešnoj odluci Rev-457/2025, a to je moguće samo ako će Ustavni sud utvrditi istinu na temelju Ustava i Konvencije za ljudska prava, istinu koju su časni suci Damir Kontrec, Dražen Jakovina, Jadranko Jug i Josip Turkalj utvrdili u svojim izdvojenim mišljenjima priloženim presudi Rev-457/2025.

Srdačan pozdrav!

U Zagrebu, 28. kolovoza 2026.

Voditeljica ureda Udruge Franak
Sandra Žiga

25/08/2026

USTAVNI SUD MORA OVE GODINE ODLUČITI O KONVERZIJAMA!

Nakon odluke Rev-457/2025, kojom je devetero sudaca VSRH suprotno četvorici sudaca VSRH odlučilo da potrošači s konvertiranim kreditima imaju pravo samo na zatezne kamate, i dalje se na općinskim sudovima sudi različito i neujednačeno.

Ustavni sud mora ove godine donijeti svoju odluku kojom će ukinuti odluku Vrhovnog suda RH Rev-457/2025, jer u suprotnom će se nastaviti neujednačena praksa na općinskim sudovima.

Stanje na dan 25.8.2026. nakon odluke Rev-457/2025 jest ovakvo:

142 - jest ukupan broj donesenih presuda po konvertiranim kreditima

53 - jest broj odluka kojima se ne prihvaća Rev-457/2025, nego se i dalje sudi puno obeštećenje, to je 38% novih odluka

33 - jest broj odluka kojima se sude zatezne kamate, a sve sudske troškove snose banke, to je 23% novih presuda

15 - jest broj odluka kojima se sude zatezne kamate, ali troškovi se sude razmjerno pa banke plaćaju od 20% do 40% sudskih troškova potrošača, to je 11% novih presuda

33 - jest broj odluka kojima se dosuđuju zatezne kamate, ali svatko snosi svoje sudske troškove, to je 23% novih presuda

8 - jest broj odluka kojima se sude samo zatezne kamate, ali banke moraju snositi troškove vještačenja, to je 5% novih presuda.

Zasad svi županijski sudovi dosuđuju pravomoćno samo zatezne kamate, ali se ne snalaze sa sudskim troškovima u čemu su potpuno pogubljeni. Međutim, kada kažemo svi županijski sudovi, to se odnosi samo na Varaždin i Veliku Goricu, jer su to zasad jedina dva županijska suda čije su odluke objavljene nakon odluke Rev-457/2025 - pa se onda ne može zasad niti govoriti o smjeru županijskih sudova.

Ustavni sud mora žurno vijećati i odlučiti!