Udruga Franak

25/08/2026

USTAVNI SUD MORA OVE GODINE ODLUČITI O KONVERZIJAMA!

Nakon odluke Rev-457/2025, kojom je devetero sudaca VSRH suprotno četvorici sudaca VSRH odlučilo da potrošači s konvertiranim kreditima imaju pravo samo na zatezne kamate, i dalje se na općinskim sudovima sudi različito i neujednačeno.

Ustavni sud mora ove godine donijeti svoju odluku kojom će ukinuti odluku Vrhovnog suda RH Rev-457/2025, jer u suprotnom će se nastaviti neujednačena praksa na općinskim sudovima.

Stanje na dan 25.8.2026. nakon odluke Rev-457/2025 jest ovakvo:

142 - jest ukupan broj donesenih presuda po konvertiranim kreditima

53 - jest broj odluka kojima se ne prihvaća Rev-457/2025, nego se i dalje sudi puno obeštećenje, to je 38% novih odluka

33 - jest broj odluka kojima se sude zatezne kamate, a sve sudske troškove snose banke, to je 23% novih presuda

15 - jest broj odluka kojima se sude zatezne kamate, ali troškovi se sude razmjerno pa banke plaćaju od 20% do 40% sudskih troškova potrošača, to je 11% novih presuda

33 - jest broj odluka kojima se dosuđuju zatezne kamate, ali svatko snosi svoje sudske troškove, to je 23% novih presuda

8 - jest broj odluka kojima se sude samo zatezne kamate, ali banke moraju snositi troškove vještačenja, to je 5% novih presuda.

Zasad svi županijski sudovi dosuđuju pravomoćno samo zatezne kamate, ali se ne snalaze sa sudskim troškovima u čemu su potpuno pogubljeni. Međutim, kada kažemo svi županijski sudovi, to se odnosi samo na Varaždin i Veliku Goricu, jer su to zasad jedina dva županijska suda čije su odluke objavljene nakon odluke Rev-457/2025 - pa se onda ne može zasad niti govoriti o smjeru županijskih sudova.

Ustavni sud mora žurno vijećati i odlučiti!

18/08/2026

ŽUPANIJSKI SUDOVI

Očekivano, županijski sudovi potvrđuju pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH o konvertiranim kreditima (presuda Rev-457/2025) i dosuđuju samo zatezne kamate do dana konverzije.

Nažalost, problemi se pojavljuju kod odlučivanja o trošku, pa dio županijskih sudaca sudi kako svatko mora snositi svoj trošak, dok dio županijskih sudaca sudi da banke plaćaju oko 30% troškova tužiteljima. Ne postoji niti jedna varijanta u kojoj banka ne bi morala platiti barem dio troška, ako ne i cijeli trošak tužitelju. No, VSRH o tomu nije odlučio, pa sada suci opet lutaju bespućima pravnih zavrzlama.

Ustavni sud mora razriješiti nastali gordijski čvor, i ukinuti odluku Rev-457/2025 koja je suprotna Zakonu o obveznim odnosima, Ustavu RH, presudama Suda EU i Konvenciji za ljudska prava.

13/08/2026

OTVORENO PISMO SUCIMA

Zar nije bilo dovoljno protivno Zakonu o obveznim odnosima, Ustavu i Konvenciji za ljudska prava omogućiti lopovima da zadrže milijardu eura koji im ne pripadaju, nego sada treba još osloboditi banke i plaćanja sudskih troškova? Strašno je to što nam sudstvo radi, a ne možemo ništa, osim upozoravati i koristiti pravne lijekove u pojedinačnim tužbama.

Udruga Franak upozorila je na, kako tvrdi, ponovno neujednačenu sudsku praksu hrvatskih sudova u sporovima potrošača s bankama nakon odluke Vrhovnog suda o konvertiranim kreditima, posebice u dijelu koji se odnosi na naknadu troškova sudskih postupaka.

12/08/2026

SVIM ŽUPANIJSKIM SUDOVIMA I SVIM SUCIMA VRHOVNOG SUDA RH

Predstavka na temelju članka 46. Ustava RH:

Otvoreno pismo svim sucima županijskih sudova i sucima Vrhovnog suda RH - neujednačena sudska praksa o sudskim troškovima

Zagreb, 12. kolovoza 2026.

Poštovane sutkinje i suci svih županijskih sudova RH,

poštovane sutkinje i suci Vrhovnog suda RH,

dostavljamo ovu predstavku kako bismo upozorili na ponovo neujednačenu sudsku praksu unatoč tzv. ujednačavanju sudske prakse kroz odluku proširenoga vijeća VSRH-a Rev-457/2025.

Mi nećemo ovom predstavkom detaljno objašnjavati činjenicu da je odluka Rev-457/2025 protivna Zakonu o obveznim odnosima, Ustavu RH i Konvenciji za ljudska prava. O tomu će svoju ocjenu dati Ustavni sud, a nadamo se da će ocjenu dati na onaj način kako su ocjenu o toj presudi dali časni suci VSRH-a Jadranko Jug, Damir Kontrec, Dražen Jakovina i Josip Turkalj.

Ovom predstavkom želimo ukazati na neujednačenu sudsku praksu vezano za sudske troškove, koja se značajno stvara i značajno razlikuje. Time potrošači prolaze kroz drugi krug pakla, nakon što su prvi krug pakla prošli dok su čekali odluku Rev-457/2025.

Općinski sudovi u dosadašnjoj sudskoj praksi u vezi sa sudskim troškovima za konvertirane kredite, u onim slučajevima kada primjenjuju pravorijek iz odluke Rev-457/2025, imaju sljedeću različitu praksu:
1. Većina sudova (gotovo 50%) dosuđuje sudske troškove u cijelosti u korist potrošača, i to ili na temelju odluke Suda EU C-224/19, ili na temelju obvezujućih presuda VSRH i ZPP-a ako se radi o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu.
2. Manji dio sudova troškove dosuđuje razmjerno u skladu s odgovarajućim odredbama ZPP-a.
3. I konačno, najmanji dio sudova dosuđuje trošak na način da svaka strana snosi svoj dio troška.

Želimo ukazati na činjenice i na istinu, pa stoga moramo ukazati na zakonske odredbe i na relevantne obvezujuće presude koje govore o tomu na koji način se troškovi moraju dosuđivati. Mi, dakle, ne izričemo svoje mišljenje nego se pozivamo na postojeće obvezujuće presude i zakonske odredbe.

Sud EU, presuda C-224/19

Sud EU-a potpuno je nedvojbeno, razumljivo i jasno presudio da potrošač kojem sud utvrdi pravni osnov za obeštećenje ne smije snositi nikakav sudski trošak ukoliko dobije manje obeštećenje nego što ga je zatražio svojim tužbenim zahtjevom. Citiramo pravorijek Suda EU iz presude C-224/19:

„5. Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13 te načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, s obzirom na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba, kako je dodijeljeno Direktivom 93/13.“

Iz citiranoga pravorijeka potpuno je jasno da bi tužena banka u slučaju kada mora platiti samo zatezne kamate do dana konverzije, ali i zatezne kamate na tako uglavničene ZZK od dana podizanja tužbe, morala platiti sav trošak tužitelju potrošaču.

Vrhovni sud RH, presuda Rev-457/2025

Prošireno vijeće VSRH u odluci Rev-457/2025 nije odlučilo o tomu na koji način se određuju troškovi u konkretnom predmetu, nego je odluku o troškovima ukinuo uz obrazloženje, citiramo:

„31. ….. Stoga u situaciji kada tužitelj kao potrošač u specifičnim okolnostima spornog pravnog odnosa kojemu nije obilježje stranačka ravnopravnost, nije mogao predvidjeti svoje izglede za uspjeh jer sudska praksa o spornom pitanju nije bila ustaljena pred drugostupanjskim sudovima i ovim sudom, nije dužan snositi troškove postupka. U takvim okolnostima tužitelj nije mogao biti svjestan da njegov zahtjev nema razumne izglede za uspjeh.“

Možemo vidjeti kako u konkretnoj relevantnoj odluci Rev-457/2025 prošireno vijeće nedvojbeno tvrdi kako potrošač nije dužan snositi troškove postupka, a to znači da nije dužan snositi NIKAKVE troškove, niti troškove tuženika, niti svoje vlastite troškove koji su nastali u sudskom postupku, jer u pravorijeku piše nedvojbeno da „nije dužan snositi troškove postupka“, a ne piše nigdje ograničeno da nije dužan snositi troškove tuženika.

Zakon o parničnom postupku

Ako se i ne bi prihvatio obvezujući pravorijek iz presude Suda EU C-224/19 te iz odluke Rev-457/2025, preostaje sucima suditi na temelju Zakona o parničnom postupku.

Ponajprije ukazujemo na to da se dio presuda temelji na eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevima, gdje su potrošači zatražili da im se podredno kao zadnji eventualno kumulirani tužbeni zahtjev isplati samo zatezna kamata na preplaćene anuitete do dana konverzije plus zatezna kamata na glavnicu tako utvrđenih zateznih kamata od dana podizanja tužbe. Sudska praksa Vrhovnog suda, a na temelju ZPP-a, u tomu smislu je nedvojbena. U čitavom nizu odluka VSRH-a utvrđeno je da u slučaju prihvaćanja eventualno kumuliranih zahtjeva tuženik plaća sve troškove tužitelju, ali na temelju onih radnji koje su bile potrebne da se usvoji EKZ (npr. presude Rev-172/2008, Rev-1172/2021 i Rev-1471/2024).

I konačno, ako se ne bi prihvatilo to da se primjenjuje odluka C-224/19, niti odluka Rev-457/2025, niti to da se radi o EKZ-u, sucima preostaje suditi na temelju ZPP-a na način da se uzima u obzir uspjeh u sudskom postupku. Opet, i u tomu slučaju, nije moguće da svaka strana snosi svoj dio troška, nego tuženik svakako mora platiti tužitelju barem dio njegovih troškova. Radi se o tomu da je tužitelj u takvom slučaju uspio 100% s utvrđenjem pravnog osnova, a dodatno je uspio u nekom postotku s tužbenim zahtjevom za isplatu, a prema našim izračunima taj uspjeh za isplatu iznosi između 30% i 50% - jer ukupne zatezne kamate do dana konverzije čine oko 30% do 50% od ukupnih iznosa zatraženih preplaćenih anuiteta. U najgorem slučaju po tužitelja to znači da tuženik plaća (100 + 30): 2 – 70:2 = 65 – 35 = 30% troškova tužitelju.

Ukratko, ne postoji mogućnost niti na temelju obvezujućih sudskih presuda, niti na temelju ZPP-a da bi svaka strana snosila svoj trošak. Uvijek, ili sav, ili dio troška tužitelja, mora platiti tuženik!

Ukazujemo i na to da u slučaju kada tužitelj nije postavio konkretni tužbeni zahtjev za zatezne kamate, takva odluka u slučaju kada se primjenjuje pravorijek iz odluke Rev-457/2025 jednostavno mora biti vraćena na ponovno odlučivanje, jer:
- nije utvrđena glavnica zateznih kamata
- nije utvrđen tijek zateznih kamata na glavnicu zateznih kamata od dana tužbe.

Molimo da analizirate našu predstavku i da donesete potrebne zaključke radi ujednačavanja sudske prakse.

Nadamo se i tomu da će Ustavni sud ukinuti potpuno pogrešnu odluku VSRH-a Rev-457/2025, kao što je ukinuo pogrešnu odluku u kolektivnom sudskom postupku, jer je odluka Rev-457/2025 arbitrarna budući da se njome ne prihvaća vještačenje sudskog vještaka te je i diskriminacijska zbog toga jer potrošači koji jesu konvertirali kredite do kraja otplate ukupno otplaćuju za 20% do 30% veći iznos anuiteta bankama nego potrošači s nekonvertiranim kreditima, ako se uzmu u obzir i usporede efekti odgovarajućih presuda.

10/08/2026

USTAVNI SUD!

Odvjetnici tužitelja iz predmeta Rev-457/2025 predali su ustavnu tužbu na rad Ustavnom sudu. Ustavni sud sada ima sve potrebne uvjete za meritorno odlučivanje o konvertiranim kreditima. Nažalost, odlučivanje na Ustavnom sudu dodatno koče izvršna i zakonodavna vlast time što nije izabrano troje sudaca koji nedostaju do punog broja od 13 ustavnih sudaca.

07/08/2026

MIRTA MATIĆ METE, ALI KOGA I ŠTO...

Nova metla na Vrhovnom sudu RH, nova predsjednica Mirta Matić, očigledno je odlučila promijeniti postav sudaca koji upravljaju Vrhovnim sudom, i to na način da je unaprijedila dio sudaca koji su bili među devetero sudaca koji su protivno Zakonu o obveznim odnosima, protivno Ustavu i protivno Konvenciji za ljudska prava odlučili da banke smiju zadržati novac koji su de facto opljačkale korištenjem nepoštenih i ništetnih ugovornih odredaba.

Ukratko, izmjenama rasporeda poslova na VSRH-u, predsjednica VSRH Mirta Matić učinila je sljedeće:

1. Za svojeg zamjenika izabrala je suca Darka Milkovića, koji je bio jedan od devetero sudaca koji su omogućili bankama lopovima zadržavanje opljačkanog novca. Sjetimo se, zamjenica Radovanu Dobroniću bila je sutkinja Gordana Jalšovečki, čiji stav o konverziji je poznat – odluke u kojima je ona sudjelovala bile su ZA potrošačka prava kontra prava lopova.

2. Smijenila je suca Damira Kontreca s mjesta predsjednika Građanskog odjela VSRH. Sudac Kontrec dao je zajedno sa s**em Jakovinom izdvojeno mišljenje po pitanju konverzije kojim je nedvojbeno ustvrdio kako je odluka devetero sudaca arbitrarna i diskriminacijska. Nova predsjednica ga je zbog toga „nagradila“ smjenom, pa je umjesto njega novi predsjednik GO VSRH sudac Igor Periša koji je zajedno s devetero sudaca omogućio bankama lopovima zadržavanje opljačkanog novca.

3. Smijenila je i zamjenicu predsjednika Građanskog odjela Gordanu Jalšovečki te je na to mjesto imenovala suca Ivana Vučemila koji je također poznat kao član vijeća koje je i prije odluke proširenog vijeća o konverzijama donošenjem nekoliko protupravnih i neustavnih odluka omogućavalo bankama zadržavanje opljačkanog novca.

Svi smijenjeni suci poznati su po stavu ZA potrošače s konverzijama, dok su svi novoimenovani suci poznati po stavu KONTRA potrošača s konverzijama.

Osim toga, za sve novoimenovane s**e zatražili smo pokretanje stegovnog postupka zbog grubog kršenja procesnog i materijalnog prava u predmetima s promjenjivim kamatnim stopama vezanima uz parametar Euribor ili Libor.

Zatražili smo predsjednicu Matić odgovor hoće li za te s**e biti pokrenut stegovni postupak.

Umjesto odgovora, svojom odlukom o imenovanjima predsjednica Matić dala nam je do znanja kakav će biti smjer nove predsjednice VSRH. Bit će to smjer u korist banaka, to je potpuno očigledno. Mada se ona naizgled ne miješa u odluke sudaca, svojim pristupom imenovanju čelnih ljudi VSRH dala nam je do znanja koji je njezin pravi (krivi) smjer.

Ostaje nam Ustavni sud kao jedina brana protiv samovolje te nezakonitih i protuustavnih djelovanja dijela sudaca Vrhovnog suda RH.

05/08/2026

28/07/2026

SUDSKA PRAKSA NA OPĆINSKIM SUDOVIMA I DALJE JE ZNAČAJNO SUPROTSTAVLJENA PRAVNOM SHVAĆANJU DEVETORO SUDACA VSRH U PRESUDI REV-457/2025!

Nakon presude Rev-457/2025 kojom je devetero sudaca VSRH protupravno, protuustavno i protivno Konvenciji za ljudska prava odlučilo da potrošači s konvertiranim kreditima imaju pravo samo na zatezne kamate, zaključno s 27.7. možemo otvoreno reći da postoji značajan broj sudaca koji tu odluku ne žele primijeniti, jer je ona suprotna pravu EU-a.

Statistika koju imamo nakon što je objavljena odluka Rev-457/25 pa sve do danas je sljedeća:

44 presude odnosno 46% presuda glasi na puno obeštećenje

22 presude glase na ZZK, ali banke plaćaju potrošačima sav sudski trošak

10 presuda glasi na ZZK, troškovi se plaćaju razmjerno, što znači da banka plaća 20% do 40% troška potrošaču

19 presuda glasi na ZZK, svatko plaća svoj trošak.

Izdvajamo obrazloženje suca Svena Babića u Bujama, koji objašnjava zašto nije primjenjiva odluka Rev-457/2025 na sljedeći način:

„65. Nakon što se povežu pravna shvaćanja iz odluka Suda EU C-452/18 i C-118/17, ovaj prvostupanjski sud zaključuje da potrošačima i korisnicima kredita u CHF pripada pravo na puno obeštećenje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu odnosno korisnik kredita zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, ako takva razlika postoji.

66. Doktrina izravnog učinka prava Europske unije formirana je sudskom praksom Suda Europske unije počevši od presude u predmetu broj C-26/62 Van Gend en Loos pa nadalje, te je unesena i u Ustav Republike Hrvatske gdje je u čl.145.c st.1. propisano da hrvatski sudovi štite subjektivna prava utemeljena na pravnoj stečevini Europske unije, bez obzira na Presudu i Rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-457/2025-21, od 27. svibnja 2026., prema kojoj korisnici kredita u švicarskim francima koji su prihvatili konverziju kredita nemaju pravo tražiti povrat preplaćene glavnice iz ništetnih odredbi, već samo pravo na isplatu zateznih kamata na preplaćene iznose do dana konverzije.“

Na općinskim sudovima traje prava mini revolucija u obliku neprihvaćanja pravnog shvaćanja Vrhovnog suda RH, čime suci općinskih sudova daju do znanja da su slobodni, misleći i pametni suci, kojima se ne može prodati rog pod svijeću.

Možemo reći da je to jedinstveni slučaj u povijesti hrvatskoga sudstva, da tako veliki broj sudaca ne želi suditi protivno svojim pravnim stavovima, unatoč tomu što im je VSRH dao "naputak" kako suditi.

27/07/2026

SUDSKI TROŠKOVI ZA KONVERTIRANE KREDITE NISU RIJEŠENO PRAVNO PITANJE!

Zagreb, 27. srpnja 2026.

U medijima je osvanula obavijest kako je vijeće Vrhovnog suda RH u prvoj svojoj odluci na temelju presude Rev-457/2025, u presudi Revd-3210/2026 od 15. srpnja 2026. zauzelo stav kako potrošač ima pravo samo na zatezne kamate do dana konverzije, ali pritom svaka strana plaća svoj dio sudskoga troška. Ta obavijest je klasična dezinformacija izvlačenjem iz konteksta, za koju vjerujemo da je plasirana iz odvjetničkog ureda Zagrebačke banke koji je u predmetu Rev-3210/2026 predložio pitanje vezano za troškove, pa onda budući da je prijedlog odbijen tvrdi kako je time VSRH zauzeo stav da svaka strana plaća svoj dio troška.

Činjenice u konkretnom predmetu su sljedeće:

1. Potrošač je na temelju presude Županijskog suda u Varaždinu dobio samo zatezne kamate, pa je njegova odvjetnica predložila revizijsko pitanje kojim se pita ima li tužitelj s konvertiranim kreditom pravo samo na zatezne kamate, ili ima pravo na preplaćene iznose i zatezne kamate.

To pitanje je odbijeno, s obrazloženjem da je to već riješeno odlukom Rev-457/2025, pa je u skladu s time po mišljenju vijeća VSRH ŽS u Varaždinu pravilno presudio da tužitelj ima pravo samo na zatezne kamate. Valja naglasiti da potrošačeva odvjetnica nije zatražila odgovor na pitanje o sudskim troškovima, a po našem mišljenju to je trebala učiniti, jer to pitanje i dalje visi u zraku.

2. Odvjetnik Zagrebačke banke u bitnom je postavio pitanje može li se potrošača koji nije dobio preplaćene iznose na temelju glavnoga zahtjeva, nego je dobio samo zatezne kamate, osloboditi sudskih troškova.

I to pitanje vijeće VSRH je odbilo, također pozivajući se na odluku Rev-457/2025. Što to znači? To znači da potrošač nikako ne smije snositi troškove banke, dok na pitanje o tomu mora li banka platiti njegov dio troška uopće nije odgovoreno, jer to pitanje uopće nije bilo niti postavljeno.

Nakon svega, ono što Vrhovni sud mora razriješiti u nastavku jest odgovor na sljedeće pitanje:
"Ima li potrošač koji je sudski utvrdio nepoštenost odnosno ništetnost ugovornih odredaba (ali je suđeno da uslijed konverzije na temelju ZIDZPK 102/15 nema pravo na preplaćene iznose anuiteta, nego samo na zatezne kamate do dana konverzije) pravo na temelju presude Suda EU C-224/19 na dosudu svih troškova koji su bili potrebni za dovršetak sudskoga postupka ili se troškovi određuju razmjerno na temelju članka 154. stavka 2. Zakona o parničnom postupku?"

Drugim riječima, nakon dosude zateznih kamata moguća je samo jedna od dviju varijanti odluke o sudskim troškovima:

Varijanta 1 – na temelju prava EU-a
Na temelju prava EU-a iz presude Suda EU C-224/19 tuženik mora platiti sav trošak, jer se potrošača ne smije opteretiti sudskim troškovima zbog toga što nije dobio sav iznos obeštećenja koji je zatražio tužbom, budući da bi se na taj način potencijalno odvratilo sve buduće tužitelje od tužbe.

Varijanta 2 – na temelju Zakona o parničnom postupku
Ako bi VSRH odlučio da se pravo EU-a ne primjenjuje (što niti jedan hrvatski sud ne smije, ali je ipak i to teoretski moguće), onda bi morao primijeniti pravo iz Zakona o parničnom postupku po kojemu se troškovi plaćaju razmjerno uspjehu. Budući da se u uspjeh uračunava i utvrđenje ništetnosti i utvrđenje isplate, onda je sasvim sigurno da tužene banke na kraju MORAJU snositi najmanje DIO troška potrošača, budući da je potrošač uspio 100% s pravnim osnovom, a najmanje oko 30% s isplatom – što bi značilo da u najgorem slučaju banka mora potrošaču nadoknaditi oko 30% njegova troška, ali moguće je da to bude čak i 50% troška.

Ukratko, o troškovima za predmete s konvertiranim kreditima Vrhovni sud još uvijek nije odlučio!

S druge strane, mi pratimo sudsku praksu na svim sudovima, i dosad oko 50% općinskih sudova i dalje sudi puna obeštećenja, jer suci smatraju da je odluka proširenoga vijeća Vrhovnog suda POGREŠNA, dok velika većina ostalih općinskih sudova sudi da banke moraju plaćati puni trošak sudskih postupaka. Radi se o sucima sa stavom i moralnim integritetom, koji po cijenu ukidanja odluka ne idu protiv prava potrošača i protiv svojih uvjerenja. Hvala im na tomu!

22/07/2026

SMJER SUDSKE PRAKSE NA OPĆINSKIM SUDOVIMA

U zadnjih mjeseca dana nakon odluke Rev-457/2025 sudska praksa u predmetima s konvertiranim CHF kreditima na općinskim sudovima prema našim saznanjima izgleda kako je opisano u nastavku.

26 presuda glasi na puno obeštećenje.

17 presuda glasi na zatezne kamate, ali banke plaćaju puni trošak postupaka.

8 presuda glasi na zatezne kamate, trošak je odmjeren razmjerno, pa banke plaćaju oko 20% do 30% troška tužitelja.

3 presude glase na zatezne kamate, ali banka plaća samo troškove vještačenja i pristojbi, ako je pristojbi bilo. Tako sudi samo jedan sud, onaj u Dubrovniku.

13 presuda glasi na zatezne kamate, i svatko snosi svoj trošak, tako sude samo neki suci na sudovima na kojima drugi suci sude drugačije.

Ono što slijedi nakon takvih presuda su žalbe i odluke na županijskim sudovima. Tek kada krene praksa na županijskim sudovima znat ćemo više. U međuvremenu će Ustavni sud već donijeti neke odluke vezano za konvertirane kredite, pa će u skladu s tim odlukama zacijelo biti donesena i utvrđenja na županijskim sudovima, ali i na VSRH-u.

Zasad nas veseli činjenica da značajan broj sudova i sudaca ne prihvaća odluku proširenog vijeća, koja je arbitrarna i diskriminacijska te bi zbog toga svakako morala biti ukinuta na Ustavnom sudu