Planinarsko društvo Planinorci

Directions Website Contact the organization

Planinarsko društvo Planinorci Planinarsko društvo osnovano na inicijativu mlađahne ekipe željne putovanja,planinarenja,pustolovine.

GPP – 2. etapa, 13.9. 2026.Na drugoj dionici GPP-a krećemo iz Razdrtog, pa dalje prema vrhovima Okrugljaku i Špičastom v...
12/10/2026

GPP – 2. etapa, 13.9. 2026.

Na drugoj dionici GPP-a krećemo iz Razdrtog, pa dalje prema vrhovima Okrugljaku i Špičastom vrhu. Jedan auto prebacili smo u Zahrt, gdje završava naša druga dionica.
Putem prolazimo kroz sela Male i Velike Drage, Gornje Kute, Delače te Moravička sela. Uspon na Okrugljak vodi nas manje održavanim putem, na kojem nekoliko p**a skrećemo pogrešno — zbog loše markacija i zarasle staze, a ponajviše zbog sječe koja otežava pronalazak bilo kakve ugažene staze.
Prolazimo kroz Male i Velike Drage, a zatim nastavljamo „po lojtrici gor, pa po lojtrici dol“ prema Špičastom vrhu. Dok prolazimo kroz sela, priroda nas nagrađuje šljivama i jabukama. U Gornjim Kutima zastajemo kod jedne kuće, gdje nas jedan član grupe napušta zbog ozljede. Spušta se u Brod Moravice, gdje će nas čekati.
Stanovnici nam prepričavaju kako se mladi ljudi ipak vraćaju u mala sela jer traže prirodu i mir. Razgovaramo uz rakijicu od krušaka koja nam ostavlja okus sela i vrijednih ljudi koji ondje žive i brinu se da selo ne zamre.
Dolaskom u Delače iznenađuje nas „umjetnost“ i kreativnost jedne kuće (vidi fotke). Slijede još uspon na Špičasti vrh i pogledi zbog kojih planinarimo. Spuštamo se strmom stazom prema autima, a zatim odlazimo na zasluženu pivu.
GPP nam je i na drugoj dionici pokazao svoje čari — prirodu, ali i ljude koji žive u selima. Osim punih baterija, vraćamo se doma i sa punom vrećom mente za čaj. Vidimo se na GPP-u 3.

Š.

GPP – 1. etapa, 29. 8. 2026.Jednog dana, tj. u subotu, okupila se ekipa da norimo po GPP-u. Ako niste znali što znači GP...
09/10/2026

GPP – 1. etapa, 29. 8. 2026.

Jednog dana, tj. u subotu, okupila se ekipa da norimo po GPP-u. Ako niste znali što znači GPP: Goranski planinarski put. Ali Mate nam je osmislio svoj GPP – još duži i ljepši, a rute su pravocrtne, po 20-ak km.
Na prvoj etapi skupilo nas se četvero. Jedan auto smo odvezli na kraj rute, u selo Razdrto, i vratili se drugim autom na početak, u Severin na Kupi. Bajkovit početak kreće kod dvorca Severin na Kupi i vodi kroz čarobne šume i pitoreskna sela Gorskog kotara. Jedno od tih sela je i rodno mjesto Ivana G. Kovačića, Lukovdol, gdje smo popričali s kustosom muzeja o zanimljivostima poznatog pjesnika. Dolazimo do jedine birtije, Medo, koja ne radi, ali spas je u zidiću i Gavranoviću. Mještani nas upućuju gdje je ulaz u dućan, a kada popiješ pivu, samo je vratiš u gajbu kod zidića. Ostali bismo duže popričati s mještanima, ali nastavljamo dalje, a putem „krademo” šljive, jabuke i kruške. Dolazimo do velike prekrasne kuće kod koje je spomenik za partizanski logor koji je bio tu negdje. Nakon obilnog švedskog stola nastavljamo prema Orlovim stijenama, što označava da smo blizu sela Razdrtog i kraju 1. etape. Vraćamo se prema Severinu, gdje sjedamo na zasluženu pivu. Svi sretni, napunjenih baterija, vraćamo se za Zagreb.

Š.

7. memorijani pohod za Lukicu – Velebit 3.-5.7.2026.Svake godine nas Lukica okupi oko vatre, gdje bi on bio s nama da je...
29/09/2026

7. memorijani pohod za Lukicu – Velebit 3.-5.7.2026.

Svake godine nas Lukica okupi oko vatre, gdje bi on bio s nama da je tu. I ove godine Kamp Velebit nas je ugostio u Baškim Oštarijama te nas spojio s novim ljudima.
Po planu smo se našli u kampu u petak, složili šatore te se pripremili za uspon idući dan.
U subotu dizanje ujutro i polazak na vrh Veliki Sadikovac. Putem su nas leptiri pratili do vrha. Nije bilo vjetra kao što to obično biva, a mališani su uživali hodajući po grebenu prema vrhu. Dolaskom na vrh dijelimo se u dvije grupe. Jedna se vraća istim putem, a druga nastavlja prema planinarskom skloništu Ždrilo i Ždrilskom k*ku. Dolaskom u kamp priprema večere za ekipu i priča oko vatrice o Lukici i Lukinim avanturama.
U nedjelju pada odluka da se odemo okupati u Karlobag. Povratak za Zagreb.
Na izletu su sudjelovali Babynorci koji su bili oduševljeni novim kamperom našeg Hrvoja, najviše zbog televizije unutra. Napravili su testiranje od Baških Oštarija do Karlobaga.
Luka nas je opet okupio i podsjetio nas kako je lijepo ići na Velebit, uživati u planinarenju i družiti se s dobrim ljudima.

Vodnikov doma na Velom polju (SLO) 5.8.2026.Plan je bio jednostavan: nas 14, u srijedu u 6:00 na Poreznoj, sjesti u auto...
22/09/2026

Vodnikov doma na Velom polju (SLO) 5.8.2026.

Plan je bio jednostavan: nas 14, u srijedu u 6:00 na Poreznoj, sjesti u auto i krenuti prema Sloveniji.
Nakon vožnje stigli smo do Rudnog polja, gdje smo ostavili aute i krenuli na planiranu rutu. Cilj je bio Vodnikov dom, smješten iznad Velem polja, pod padinama Tosca i Vernara. Prema najavi, s doma se pruža lijep pogled na Triglav i okolne vrhove. Dakle, sve ono što nas je privuklo u opisu izleta, trebalo je i osobno provjeriti.
Krenuli smo prema Vodnikovom domu, svatko svojim tempom i prema vlastitoj procjeni koliko je vode, hrane i energije potrebno za jedan izlet. Kako je put odmicao, postajalo je sve jasnije da ono što na karti izgleda kao sasvim pristojna ruta, uživo traži i poprilično truda.
Na polovici p**a, dok je većina nastavila prema planu, oni hrabriji, ambiciozniji ili jednostavno malo manje umorni članovi ekipe zaputili su se prema bonus vrhu - Ablanca. Nakon uspješnog uspona i nekoliko obaveznih fotografija, vratili su se na glavnu rutu i ponovno pridružili ostatku ekipe.
Dolaskom do Vodnikovog doma dočekao nas je upravo onaj prizor zbog kojeg se čovjek i penje u planine. Vrijedilo je stati, pogledati oko sebe i barem nakratko zaboraviti na činjenicu da nas čeka nastavak p**a i povratak.
U domu smo napravili pauzu za ručak. Nakon dotadašnjeg uspona, zaključili smo da je upravo sada pravi trenutak za nadoknadu izgubljene energije. Neki su energiju nadoknađivali hranom, neki pićem, a neki jednostavno sjedenjem i pogledom prema okolnim vrhovima.
Nakon ručka nastavili smo prema Planini Konjščici, gdje nas je čekala još jedna važna planinarska postaja – kiselo mlijeko kod gospođe Melite.
Već pri dolasku na Konjščicu osjetili smo određene mirise za koje su pojedinci, ustvrdili da je riječ o mlijeku, dok većina nije dijelila taj dojam. No, kako smo ipak došli upravo zbog kiselog mlijeka, odlučili smo i situaciji dati priliku.
Nakon osvježenja na Konjščici krenuli smo prema Rudnom polju, čime smo zatvorili našu rutu.
U Zagreb smo se vratili oko 21 h.

I ovaj izlet nas je još jednom podsjetio da su planine lijepe, pogledi vrijedni truda, a planinarski izleti najbolji kad se na kraju dana svi vrate kući s dobrim uspomenama, ponešto umora i dovoljno materijala za izvještaj.
Hvala Mati na još jedno dobro isplaniranom i vođenom izletu te svima na ugodnom i veselom društvu!
Nije loše za jednu srijedu

Vlatka P.

Durmitor - dan 6 (7.8.2026.)‘Rafting na Tari’Nakon 5 dana planina i skupljanja sunčanice po vrhovima, došao je red i na ...
18/09/2026

Durmitor - dan 6 (7.8.2026.)

‘Rafting na Tari’
Nakon 5 dana planina i skupljanja sunčanice po vrhovima, došao je red i na zadnji dan - osvježenje u ledenoj Tari. Iako je vodostaj bio nizak pa se rafting pokazao više kao opuštajući, a ne adrenalinski sport, dobrog raspoloženja, kao i prethodnih dana, nije falilo. “Gdje čeljad nije bijesna, kuća nije tijesna” pa je tako nas 17 plovilo u istom čamcu pod kormilom našeg Milana, uživalo u ljepotama kanjona Tare, ali i okusu rakije iz susjednog čamca. Temperatura rijeke je bila takva da je svaki ulazak izgledao kao vrlo loša životna odluka, ali osmijesi nakon bi uvijek pokazali suprotno. Par zamaha veslom i nekoliko skoka u vodu kasnije, završila je prebrzo i naša zadnja avantura u Crnoj Gori.
- Petra P.

Durmitor - dan 7 (8.8.2026.)
‘The End’

Rano buđenje, polazak u 4:15, u nadi da povratak neće trajati 18 sati. Granice smo prešli za sveukupno 7 minuta, a u Zagreb su naša dva kombija stigla u popodnevnim satima.
Iako nije bilo u planu, na ovom izletu smo se nagledali izlazaka sunca, opravdano toplinskim udarom. Bilo nam je lijepo, dani su trajali.
Do idućeg izleta.

- D.

Durmitor - dan 5 (6.8.2026.)‘Škrčka jezera’Pošto smo bili dobri današnji polazak je bio u 7:30. Troje umornih noraca ost...
16/09/2026

Durmitor - dan 5 (6.8.2026.)
‘Škrčka jezera’

Pošto smo bili dobri današnji polazak je bio u 7:30. Troje umornih noraca ostalo je čuvati kućice dok je ostatak krenuo na Škrčka jezera. Nakon vožnje 40ak minuta stigli smo u Vodeni do odakle smo krenuli preko Škrčkog ždrijela do Malog i velikog Škrčkog jezera. Dok su hrabri norci hodali, ostali su otišli u nabavku po namirnice za najbolji roštilj. Na putu smo naišli na derutni Planinarski dom Škrka :( za kojeg šteta što ga je netko uneredio. Kad smo stigli na jezero neki su se kupali, većina je samo jela. Kušali smo beef jerky koji je Z. “nabavio” iz USA. Nakon kraće stanke krenuli smo nazad. Kad smo se vratili dočekalo nas je napacano meso i fenomenalne tikvice. Društvo je osiguralo najboljeg masterchefa da peče roštilj ( hvala im na tome ) pošto je zadatak bio vrlo kompliciran i zahtjevan dodijelili su mu pomoćnicu koja je odradila veći dio posla. Kad smo se dobro najeli i hidrirali slušali smo muziku i pjevali do vremena kućnog reda jer mi se držimo reda.
Hvala još jednom našim vodičima i organizatorici što su nam priredili još jedan fenomenalan dan.

- Jura P.

Durmitor - dan 4 (5.8.2026.)‘Mali i Veliki Međed - Ledena pećina’5. kolovoza članovi PD Planinorci krenuli su u još jedn...
14/09/2026

Durmitor - dan 4 (5.8.2026.)
‘Mali i Veliki Međed - Ledena pećina’

5. kolovoza članovi PD Planinorci krenuli su u još jednu planinarsku avanturu – uspon na Mali i Veliki Međed na Durmitoru. Bio je to dan ispunjen izazovima, prekrasnim panoramama, adrenalinom, druženjem i nezaboravnim trenucima.
Dan je započeo vrlo rano. Buđenje je bilo u 3:00 sata ujutro, a nakon kratke pripreme krenuli smo na uspon dok je još vladao potpuni mrak. Put su nam osvjetljavale naglavne lampe, a tišinu planine tek su povremeno prekidali naši koraci i razgovor. Uspon u takvim uvjetima imao je posebnu atmosferu i dodatnu čar.
Kako smo se približavali višim dijelovima Međeda, počelo je svitati. Dočekali smo izlazak sunca u planini, a prve zrake obasjale su durmitorske vrhove, jezero i okolni krajolik. Bio je to jedan od onih prizora zbog kojih se isplati ustati usred noći i krenuti na put prije zore.
Nastavkom uspona stigli smo do Malog i Velikog Međeda, odakle se otvorila impresivna panorama Durmitora. Pogled je pucao prema Crnom jezeru, Lokvicama i brojnim okolnim vrhovima, među kojima se posebno ističu Bobotov k*k, Bezimeni vrh, Šljeme, Bandijerna, Milošev tok, Minin bogaz, Terzin bogaz, Savin k*k, Zupci, Čvorov bogaz i Obla glava. Pogled na moćne durmitorske stijene i vrhove, obasjane jutarnjim suncem, bio je nagrada za sav trud uložen u uspon.
Poseban doživljaj bio je prolazak grebenom osiguranim sajlama. Taj dio staze donio je dodatnu dozu adrenalina i zahtijevao oprez, sigurnost u koraku i međusobno povjerenje. Uz stijene, sajle i otvorene poglede na okolne vrhove, ovaj dio uspona bio je jedan od najatraktivnijih trenutaka cijele ture.
Nakon osvajanja vrhova uslijedio je spust siparom prema Lokvicama. Nakon zahtjevnog uspona i spusta, na Lokvicama smo napravili podjelu ekipe prema željama i mogućnostima. Jedan dio od devet članova odlučio je nastaviti avanturu i posjetiti Ledenu pećinu, dok se ostatak ekipe uputio prema jezeru na kupanje, odmor i druženje.
Posjet Ledenoj pećini bio je posebna avantura. Spuštanje u pećinu odvijalo se uz pomoć užeta, po ledu i snijegu, što je cijelom iskustvu dalo dodatnu dozu uzbuđenja. Hladnoća, led, snijeg i zahtjevno spuštanje pružili su još jedan nezaboravan doživljaj u sklopu ovog izleta.
Dok je jedna skupina istraživala Ledenu pećinu, ostatak ekipe uživao je uz jezero, u kupanju i opuštenom druženju. Nakon završetka obilaska pećine, svi smo se ponovno spojili, čime je dan dobio svoj najopušteniji i najveseliji nastavak.
Na kraju smo zajedno nazdravili uspješno završenoj turi, a potom se osvježili i okupali u jezeru. Nakon ranog buđenja, dugog uspona, grebena sa sajlama, spusta siparom i avanture u Ledenoj pećini, kupanje i druženje bili su savršen završetak dana.
Još jednom se pokazalo da planinarenje nije samo dolazak na vrh, već i sve ono što putem doživimo zajedno. PD Planinorci i ovaj će izlet pamtiti po prekrasnim prizorima Durmitora, zajedništvu, dobroj atmosferi i avanturi koja je trajala od ranih jutarnjih sati pa sve do večernjeg druženja uz jezero.

- Danijela D.

Durmitor - dan 3 (4.8.2026.)‘Vidikovac Ćurevac, ‘dan odmora’ i „najbrži zipline u Crnoj Gori“Dan kad smo kanjon Tare prv...
07/09/2026

Durmitor - dan 3 (4.8.2026.)
‘Vidikovac Ćurevac, ‘dan odmora’ i „najbrži zipline u Crnoj Gori“

Dan kad smo kanjon Tare prvo promatrali odozgo, a zatim ga preletjeli.
Nakon Bobotovog k*ka dan ranije, ovo je bio dan za odmor. Spavali smo duže i tek u 10 sati smo krenuli prema vidikovcu Ćurevac iznad kanjona rijeke Tare. Od početka staze do vidikovca planinarili smo 1,2 km kroz gustu crnogoričnu šumu, a kako smo se približavali vrhu teren je postajao kamenitiji i počeli su se otvarati sve širi pogledi na okolne planine i kanjon Tare. Sam uspon nije bio posebno težak, ali smo na pojedinim dijelovima trebali biti oprezniji. Dolaskom na vidikovac uvidjeli smo da se trud itekako isplatio. Upravo ispod vidikovca se nalazi jedan od najdubljih dijelova kanjona rijeke Tare čije se strme litice i zelena šuma protežu koliko pogled seže. Pogled s visine od oko 1.642 metra ostavio je snažan dojam na cijelu grupu pa smo
odlučili malo se zadržati za fotografiranje i uživanje u tišini i prirodi. Povratkom na početak staze napravili smo dulju pauzu, netko uz osvježavajuću pivu, a netko uz domaću crnu kafu.

Uz poruku „Sutra obavezno karabineri i zamke“ krenuo je neplanirani dio dana gdje smo u idućih sat vremena naučili da u Žabljaku nema za kupiti karabinera, i utvrdili najbitniju planinarsku lekciju - da svu OPO treba uvijek imati sa sobom. Nakon neuspjele kupovine karabinera u Žabljaku, došli smo do Mosta na Đurđevića Tari. Tu je pola grupe odlučilo podići razinu uzbuđenja i isprobati zipline da kanjon Tare vide i iz drugog kuta. Drugom dijelu grupe je bilo uzbudljivije pojest i popit dok nas čekaju. Od 3 opcije zipline-a odlučili smo se na „najbrži zipline u Crnoj Gori“ s dužinom sajle od 1.050 m uz postizanje brzine od 80 km/h. Prije samog polaska osjetila se lagana trema, pogotovo kada smo gledali sajlu koja se pružala iznad dubokog kanjona. Dodatno je tremu pojačavao vjetar koji je taj dan puhao zbog čega dosta ljudi taj dan nije uspjelo završiti spuštanje, nego bi ostali visiti na sajli 200 m prije platforme pa bi ih dodatnom sajlom dovlačili do kraja. Držali smo fige da ćemo se spustiti do kraja. Nakon što smo dobili sigurnosnu opremu i kratke upute, više nije bilo povratka. Trenutak odvajanja od platforme bio je najuzbudljiviji, a zatim je uslijedio nevjerojatan osjećaj slobode dok smo se velikom brzinom spuštali iznad kanjona s pogledom na Most na Đurđevića Tari pod skelama zbog rekonstrukcije. Cijelo iskustvo je trajalo relativno kratko, ali je bilo dovoljno intenzivno. Posebno Pauli koje je dobila i iskustvo zapinjanja na sajli zbog vjetra te dovlačenja do platforme.
Džipom su nas vratili ostatku grupe te smo se zajedno vratili u smještaj da se odmorimo za rano planinarenje idućeg jutra.

- Ivana Ž.

Durmitor - dan 2 (3.8.2026.)‘Bobotov K*k’Plan na papiru je bio jednostavan: u nedjelju rano ustati, doručkovati, odvesti...
31/08/2026

Durmitor - dan 2 (3.8.2026.)
‘Bobotov K*k’

Plan na papiru je bio jednostavan: u nedjelju rano ustati, doručkovati, odvesti se nekih 25 minuta do početne točke i odmah prvi dan u Crnoj Gori krenuti prema Bobotovom K*ku – najvišem vrhu Durmitora i jednom od najpoznatijih planinarskih ciljeva Crne Gore (I šire).
No, nakon putovanja od 18 sati koliko nam je trebalo iz Zagreba do Zabljaka, zaključili smo da bi bilo pametnije poslušati tijelo. Bobotov K*k može pričekati jedan dan. Zato smo uspon pomaknuli na ponedjeljak, odmorili se, napunili baterije i odlučili krenuti još ranije. I pokazalo se da je odluka bila odlična jer je svih nas 18 krenulo na uspon i uspješno se popelo.
Bobotov K*k visok je 2.523 metra i najviši je vrh Durmitora. Zanimljivo je da se dugo smatrao i najvišim vrhom Crne Gore, no danas znamo da ta titula pripada Zloj Kolati, visokoj 2.534 metra, na Prokletijama. Bobotov K*k tako nije najviši vrh Crne Gore, ali je svakako jedan od njezinih najpoznatijih i najatraktivnijih planinarskih ciljeva. Zaštićen je kao nacionalni park od 1952. godine, a od 1980. godine nalazi se na UNESCO-voj listi svjetske prirodne i kulturne baštine.
Naš plan bio je prije svega – pobjeći od ljetne vrućine. To smo naučili dan ranije kada smo se na Savin K*k počeli penjati mozda malo prekasno s obzirtm na polozenost staze i izlozenosti suncu. Tako smo na Bobotov K*k krenuli u ranu zoru, oko četiri sata, kako bismo što veći dio uspona odradili dok je planina još u sjeni. Pred nama je bilo oko 9,5 kilometara i 1.043 metra visinske razlike. Početak uspona prošao je u onom poznatom planinarskom ritmu – korak po korak. Kako smo dobivali na visini, tako se i krajolik oko nas mijenjao. Durmitor je postajao sve dramatičniji, a stijene sve ozbiljnije. Zadnjih dvadesetak do tridesetak minuta uspona definitivno nije za one slabijih živaca. Staza postaje izložena, na strmijim dijelovima pomažu sajle, a pogled se odjednom otvara prema strmim padinama i dubinama ispod nas. Za neke od nas bio je to čisti adrenalin, a za neke – recimo mene – kombinacija divljenja, uzbuđenja, panike i vrlo konkretne misli: „Dobro, Damjana, kako se ti misliš spustiti dolje?!”
Pogled s Bobotovog K*ka bio je spektakularan. Nakon višesatnog uspona pred nama se otvorio durmitorski masiv u svom punom sjaju. Rano ustajanje, umor od prethodnih dana, znoj, izloženi dijelovi staze i borba sa samim sobom odjednom su postali potpuno nevažni. Bio je to uspon koji nas je dobro namučio, neke od nas i malo prestrašio, ali nas je na kraju nagradio jednim od onih pogleda zbog kojih se čovjek ponovno zaljubi u planine.
Veliko hvala Kristini i Martinu uz čiju sam se pomoć i ja uspješno spustila tako da vam mogu sada sa sigurne lokacije pisati ovaj izvještaj :)
Pusabok,

- Damjana

Durmitor - dan 0 (1.8.2026.)‘Ziekel ide u Bosnu’Budilica je bila u 4 ujutro prvog dana (upozorenje na spojlere, rana jut...
28/08/2026

Durmitor - dan 0 (1.8.2026.)
‘Ziekel ide u Bosnu’

Budilica je bila u 4 ujutro prvog dana (upozorenje na spojlere, rana jutra će nas pratiti kroz cijelo putovanje). Dok sam spavao u kombiju, čuo sam ljude kako raspravljaju o eSIM-u za Crnu Goru, što mi se činilo čudnim jer smo išli u Bosnu i Hercegovinu. Nakon "brzog" čekanja od 3 sata na granici, ponovno smo se vozili. Ubrzo smo se našli u ogromnom redu na granici s Crnom Gorom, što mi se opet činilo čudnim jer smo trebali ići u Bosnu i Hercegovinu... ali ispostavilo se da je Durmitor zapravo u Crnoj Gori 😅
4 sata kasnije (i malo piva i malo pelina) i onda smo opet bili na putu, na putovanju koje nam je trajalo 18 sati.

-Ziekel

Durmitor - dan 1 (2.8.2026.)
‘Savin K*k’
Nakon što smo u subotu odradili legendarnih 18 sati vožnje do Žabljaka, nedjelja je počela relativno ambiciozno: buđenje, visokoproteinski doručak i odmorni polazak u 8:00 na prvi izlet na Savin k*k.
Savin k*k je trebao bit nešto laganija opcija za prvi dan (od planiranog Bobotovog k*ka), well...
Staza kreće nakon parkirališta kod ski-centra Savin k*k i donje stanice gondole, široka, travnata, "ma ovo će biti super"-vibe i onda na središnjem dijelu dođe sipar, zajedno sa suncem koje nas je krenulo nemilo pržit. Polako i sigurno uz pogled na divokoze koje skakuću po stijenama i pomisao, kako njima to očito nije problem, uspuhani dolazimo do završnog dijela koji je ponovno travnat. Zaobilazimo foto-spot i uspinjemo se direktno do vrha na 2313 m. nadmorske visine. Tek sad slijedi odmor, proteinska čokoladica, pivo, slikanje... i veličanstven pogled.
Stazu prate i dvije gondole, pa na silasku srećemo i ljude u najboljoj nedjeljnoj robi koji su se odlučili za "lakši uspon", no staju na pola p**a jer je gornja gondola van funkcije zbog smrtnog slučaja, kako saznajemo od ljubaznog gospodina s naplate parkinga. Donju gondolu imala sam i sama prilike testirati, moj osobni "VIP-tretman" nakon što sam prilikom spuštanja proklizala na siparu. Ocjena gondole 3,4 od 5 zvjezdica, malo hrđava, malo škripi, dugo traje - nisam stigla ni naručit kavu u restoranu, a ostatak ekipe se već spustio pješke, al pogled je bio dobar.
Kad smo se svi ponovno okupili, sjeli smo na visokoproteinski ručak u restoranu Durmitorsko sijelo. Sretni i siti zatim smo se uputili na Crno jezero u NP Durmitor na zasluženo osvježenje, što kupanjem, što pivom, i tako zaključili prvi izlet i prvi dan.
- I.K.

Address

Zagreb
10000

Website

Alerts

Be the first to know and let us send you an email when Planinarsko društvo Planinorci posts news and promotions. Your email address will not be used for any other purpose, and you can unsubscribe at any time.

Contact The Organization

Send a message to Planinarsko društvo Planinorci:

Shortcuts

Share

Category