25/08/2026
𝐈𝐍𝐓𝐄𝐑𝐕𝐉𝐔: 𝐈𝐯𝐚𝐧 𝐑𝐨𝐠𝐢ć 𝐍𝐞𝐡𝐚𝐣𝐞𝐯: 𝐓𝐫ž𝐢š𝐭𝐞 𝐧𝐮𝐝𝐢 𝐭𝐫𝐚𝐧𝐬𝐡𝐮𝐦𝐚𝐧𝐢𝐳𝐚𝐦 𝐤𝐚𝐨 𝐮𝐬𝐚𝐯𝐫š𝐞𝐧𝐢 ž𝐢𝐯𝐨𝐭, 𝐚𝐥𝐢 𝐮𝐳 – 𝐨𝐝𝐬𝐮𝐭𝐧𝐨𝐬𝐭 ž𝐢𝐯𝐨𝐭𝐚
📕 Vjerujem da se nije teško složiti s tvrdnjom kako je brojnost, mnoštvenost pjesničkih tekstova i knjiga u suvremenoj hrvatskoj književnosti najveća usporedi li se s brojnošću drugih žanrova. Lako je poprijeko zaključiti kako Hrvatskom hodaju sami pjesnici. Vjerojatno se sjećate kako Cihlar Nehajev u jednom komentaru kritički govori o lošem socijalnom položaju ondašnjih hrvatskih pisaca. Takav ih položaj nagoni živjeti od drugih poslova, pa im malo ostaje i vremena i snage za veće „komade“. U tom manjku nekako se najlakše poseže za pisanjem poezije, s njim se najlakše „krade“ od ostalih životno važnih poslova. Matoš je znao jetko pripomenuti kako je to „posezanje“ nerijetko svezano s oskudnom naobrazbom, da ne velimo polupismenošću. Imamo li na stolu makar i uzorak suvremene „produkcije“ s tom se ocjenom teže složiti. Nemali broj danas objavljenih tekstova – nije nepismen. Unatoč tomu što ih pišu ljudi koji dnevno rade druge poslove, najčešće kao profesori, novinari, liječnici, znanstvenici, inženjeri, pa i političari, koji ne „izgaraju“ za pjesničkim pisaćim stolom.
