Počasni bleiburški vod

24/08/2026

HUSINA JAMA – KOMEMORACIJA ZA ŽRTVE PARTIZANSKOG ZLOČINA

U subotu, 29. kolovoza 2026., održat će se komemoracija za žrtve partizansko-komunističkog zločina, likvidirane bez suđenja i ubačene u Husina jamu od listopada 1944. do iza završetka Drugog svjetskog rata.

Žrtve su bili hrvatski vojnici i civili s područja Cetinske krajine i Livanjskog kraja. Procjenjuje se da broj žrtava u jami iznosi između 1500 i 2000 ljudi

Husina jama je krška jama duboka oko 200 metara, smještena na planini Kamešnici na predjelu Vaganj, uz staru cestu koja povezuje Sinj i Livno.

Misno slavlje u 11.00 sati predvodit će fra Zdravko Dadić, provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene.

Nakon svete Mise uslijedit će molitva odrješenja i polaganje vijenaca.

(https://www.gospa-sinjska.hr/wp/najave/husina-jama-mjesto-molitve-i-trajnoga-spomena/)

24/08/2026

KOMEMORACIJA NA GROBLJU MIRA U POVODU OBILJEŽAVANJA DANA SJEĆANJA NA ŽRTVE TOTALITARNIH REŽIMA

U subotu, 22. kolovoza 2026., na Groblju Mira kod Mostara, a u organizaciji Memorijalnog centra Groblje mira – Bile i Hrvatskog narodnog sabora Bosne i Hercegovine (HNS BiH), obilježen je 'Dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima'.

Komemorativni program započeo je okupljanjem vjernika u 11.oo sati, a potom su - nakon obraćanja u ime HNS-s BiH Darijane Filipović - izaslanstva Hrvatskog narodnog sabora Bosne i Hercegovine, predvođena predsjednikom HNS-a BiH Draganom Čovićem, i Republike Hrvatske, predvođena državnim tajnikom i ravnateljem Središnjeg državnog ureda za Hrvate u inozemstvu Zvonkom Milasom, te Počasnog bleiburškog voda, odala počast žrtvama polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća uz spomenik Pieta na Groblju mira.

Na obilježavanju su, uz navedene, nazočili član Predsjedništva HNS-a BiH Miro Grabovac Titan, članica Predsjedništva HNS-a BiH Josipa Prskalo, predsjednik Glavnog vijeća HNS-a BiH Božo Ljubić i tajnik Glavnog vijeća HNS-a BiH Josip Merdžo, zastupnik u Hrvatskom saboru Dario Pušić, državni tajnik u Ministarstvu obrane Republike Hrvatske Tomislav Galić, zamjenik ministra sigurnosti BiH Ivica Bošnjak, zastupnik u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Predrag Kožul, dopredsjednik Vlade Federacije BiH i ministar financija u Vladi Federacije BiH Toni Kraljević, predsjedatelj Doma naroda Parlamenta Federacije BiH Tomislav Martinović, ministar pravde Federacije BiH Vedran Škobić te brojni predstavnici županija, gradonačelnici i načelnici, predstavnici zakonodavne i izvršne vlasti, institucija te braniteljskih i drugih udruga proisteklih iz Domovinskoga rata.

Izaslanstvo PBV-a činili su predsjednik Nadzornog odbora Marinko Sosa, voditelj Predstavništva u Republici Hrvatskoj Bože Vukušić i glasnogovornik don Ante Kutleša, koji je ujedno koncelebrirao u svetoj misi koja je uslijedila.

Ove godine sveto misno slavlje koje je izravno prenosila RTV Herceg Bosne, Laudato TV, Pro TV i Radiopostaja 'Mir – Međugorje' predslavio je i na njemu propovijedao mons. Dražen Kutleša, nadbiskup metropolit zagrebački i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije uz sumisništvo velikog broja svećenika.
(https://grobljemira.info/wp-content/uploads/2026/08/HOMILIJA-NADBISKUPA-DRAZENA-KUTLESE.pdf)

22/08/2026

KOMEMORACIJA U MACLJU U POVODU POKOPA
POSMRTNIH OSTATAKO 500 HRVATSKIH ŽRTAVA

U subotu, 22. kolovoza 2026., uoči Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima, u Maclju je održana komemoracija u povodu posljednjeg ispraćaja i pokopa 500 hrvatskih žrtava čiji su posmrtni ostaci ekshumirani i preuzeti iz masovnih grobnica na području Republike Slovenije.
Posljednji ispraćaj i ukop u Maclju organiziralo je Ministarstvo hrvatskih branitelja.

Riječ je o prvom institucionalnom povratku posmrtnih ostataka 500 hrvatskih žrtava pronađenih na četirima lokacijama masovnih grobnica na slovenskom području: u Trebču, u Rugarskim klancima (Podstenice), u Košnici pri Celju te u Cerklju na Krki. Antropološkom obradom utvrđeno je da je riječ pretežno o mlađim muškarcima, među kojima je bilo i maloljetnika, na čijim su kostima ostali tragovi nasilne smrti: višestruki prijelomi kostiju, tragovi udaraca tupim predmetima te prostrijelne rane lubanje i drugih dijelova tijela. Budući da individualna identifikacija zbog stanja i fragmentiranosti posmrtnih ostataka nije bila moguća, žrtve su pokopane zajednički.

Uzvanici su se okupili kod Spomen-crkve Muke Isusove, a program je uključivao svetu misu zadušnicu, sprovodne obrede uz blagoslov lijesova te polaganje vijenaca.

Posljednjem ispraćaju nazočili su potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved kao izaslanik predsjednika Vlade, izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora Ivan Penava, ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić-Radman, opunomoćena ministrica u Veleposlanstvu Republike Slovenije u Zagrebu Kristina Kliner, v.d. direktora Uprave za vojne veterane i vojnu baštinu Ministarstva obrane Republike Slovenije Klemen Karlin, predstavnica Ministarstva vanjskih i europskih poslova Republike Slovenije Jožica Bračun Bokor, državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Zdravko Tušek, ravnatelj Hrvatskog državnog arhiva Dinko Čutura, ravnatelj Memorijalnog centra Domovinskog rata Vukovar Krunoslav Šeremet, ravnatelj Veteranskog centra Josip Lucić, zamjenik ravnatelja Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata Mate Rupić, zamjenica župana Krapinsko-zagorske županije Martina Gregurović Šanjug, zamjenik gradonačelnika grada Krapine Ivica Hršak, dekan Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Slavko Orešković, zamjenik glavnog ravnatelja policije Jozo Šuker, ravnateljica Uprave za zatočene i nestale Ministarstva hrvatskih branitelja Ana Filko, predstavnici brojnih udruga i društava te mnogi okupljeni građani.
(vidi opširnije: https://branitelji.gov.hr/vijesti/u-maclju-pokopano-500-hrvatskih-zrtava-ekshumiranih-iz-grobnica-u-republici-sloveniji/5255)

Komemoraciji je nazočilo izaslanstvo Počasnog bleiburškog voda – zamjenik predsjednika PBV-a Milan Kovač, zamjenik predsjednika Nadzornog odbora PBV-a Jurica Šimunković i potporni član Zvonimir Kovač.

Euharistijsko slavlje predvodio je vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj mons. Jure Bogdan. Uz vojnoga ordinarija koncelebrirali su vojni i policijski kapelani te drugi svećenici.
Nakon mise vojni ordinarij predvodio je sprovodne obrede, blagoslovio lijesove i izmolio molitvu nad zajedničkom grobnicom.
(https://hkm.hr/vijesti/macelj-pokopano-500-hrvatskih-zrtava-gdje-covjek-vidi-kosti-bog-vidi-osobu/)

16/08/2026

OBILJEŽAVANJE DANA SJEĆANJA NA ŽRTVE TOTALITARNIH REŽIMA
- KOMEMORACIJA NA GROBLJU MIRA

U subotu, 22. kolovoza 2026., na Groblju Mira kod Mostara, a u organizaciji Memorijalnog centra Groblje mira – Bile i Hrvatskog narodnog sabora Bosne i Hercegovine, obilježit će se 'Dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima'.

Obilježavanje će započeti u 11:00 sati okupljanjem vjernika i molitvom krunice, a nastavit će se u 11:40 sati polaganjem vijenaca.

Središnji događaj bit će sveta misa u 12.00 sati koju će predslaviti nadbiskup zagrebački i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije mons. Dražen Kutleša.

13/08/2026

RUČAK U GOSTIMA KOD ZORANA PRLIĆA U DRINOVCIMA

U četvrtak, 13. kolovoza 2026., dugogodišnji podupiratelj rada Počasnog bleiburškog voda Zoran Prlić, rodom iz Sovića kod Gruda, ugostio je nadomak Peč Mlina uz izvor rijeke ponornice Tihaljine u Drinovcima članove vodstva PBV-a – predsjednika Nadzornog odbora Marinka Sosu, voditelja Predstavništva u RH Božu Vukušića, punopravnog člana Ivana Beljana i potpornog člana Tihu Majića.

Zoran Prlić bio je jedan od posljednjih političkih osuđenika u komunističkoj Jugoslaviji, a potom dragovoljac Domovinskog rata. Danas je uspješan poduzetnik.

10/08/2026

KRNJEUŠA KOD BOSANSKOG PETROVCA
- KOMEMORACIJA ZA ŽRTVE SRBO-ČETNIČKOG ZLOČINA

U ponedjeljak, 10. kolovoza 2026., na ostacima katoličkog groblja 'Križ' u Krnjeuši kod Bosanskog Petrovca održana je komemoracija u spomen na žrtve zločina počinjenog nekoliko dana nakon „narodnih ustanaka“ u Srbu i Drvaru 27. srpnja 1941.

Naime, 9. i 10. kolovoza 1941. srbo-četnički pobunjenici ubili su preko 250 Hrvata u župi Krnjeuša na čelu s njihovim župnikom don Krešimirom Barišićem (rođen 27. srpnja 1907. u Jajcu) i trojicom sjemeništaraca (Ivan Skender /12 godina/, Jure Tomičić /17 godina/ i Ilija Poplašen /18 godina/).

U međuvremenu je poimenično identificirano 240 ubijenih, među kojima je bilo 35 djece do 7 godina, 14 djece od 8 do 12 godina, 72 žene itd. Potom su srbo-četnički zločinci srušili i zapalili župnu crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije, porušili katoličko groblje i praktički izvršili etničko čišćenje tamošnjih Hrvat spalivši do temelja dvadesetak katoličkih sela i zaselaka.

„Posao“ su dovršile jugo-komunističke vlasti koje su izbjeglim župljanima - kao i u slučaju Boričevca, Drvara i Bosanskog Grahova - zabranile povratak na vlastita ognjišta.

Svetu misu predslavio je biskup banjolučki mons. Željko Majić u koncelebraciji sa sedam svećenika: don Davorom Klečinom, župnikom Drvara i Krnjeuše, don Žarkom Vladislavom Ošapom, župnikom banjolučkim, don Zlatkom Matićem, župnikom u Budźaku, don Markom Crnjakom, župnikom u Zavalju kod Bihaća, fra Filipom Karadžom, župnikom u Podmilačju, fra Ivanom Lovrićem, župnim vikarom bihaćkim, i fra Petrom Žagarom iz Franjevačkog samostana u Varaždinu.

Biskup banjolučki mons. Željko Majić posebno je istaknuo u propovijedi da je u „narodnom ustanku“ 1941. godine na području Drvara, Bosanskog Grahova i Bosanskog Petrovca ubijeno više Hrvata katolika nego što ih danas živi na tom području.

Komemoraciji je nazočilo izaslanstvo Počasnog bleiburškog voda koje je nakon svete mise položilo vijenac i zapalilo svijeće uz križ na groblju. Izaslanstvo je predvodio predsjednik Nadzornog odbora Marinko Sosa, a u njemu još su se nalazili voditelj Predstavništva PBV-a u RH Bože Vukušić, član vodstva Ivan Beljan i potporni član Tiho Majić.

07/08/2026

MARKO STIPIĆ – IN MEMORIAM

U ponedjeljak, 3. kolovoza 2026., u dubrovačkoj bolnici nakon kratke bolesti u 79. godini života preminuo je višedesetljetni poštovatelj uspomene na Bleiburške žrtve, bivši hrvatski politički emigrant, dragovoljac Domovinskog rata i umirovljeni pukovnik Hrvatskog vijeća obrane (HVO) Marko Stipić.

Marko Stipić, rođen 1948. godine u selu Letka pokraj Tomislavgrada, nakon završene osnovne škole, kao i mnogi mladići iz mnogobrojnih i siromašnih obitelj iz tog kraja, upisao se na Bogosloviju (u Zadru). Međutim. potkraj srednjoškolskog obrazovanja shvatio je da nije za svećenički poziv te nije nastavio školovanje na Teologiji.

Nakon kratkog vremena emigrirao je najprije u Njemačku pa u Švedsku, gdje se je ubrzo povezao s tamošnjim vodećim političkim emigrantima i uključio u rad hrvatskih političkih organizacija.

Dolaskom Brune Bušića u emigraciju postao je jednim od njegovih najpouzdanijih suradnika uopće, a najpouzdaniji u skandinavskim zemljama. Pored ostaloga, po nagovoru Brune Bušća, sudjelovao je 1977. godine u snimanju dokumentarnog filma „Hrvati – teroristi ili borci za slobodu“ za švedsku televiziju, a također je iste godine posredovao u susretu Brune Bušića i Franje Tuđmana u Stockholmu, kad je ovaj ilegalno posjetio Švedsku.

Marko Stipić je krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina prošloga stoljeća aktivno potpomagao domovinske snage koji su radile na uspostavi neovisne hrvatske države. A kad je započela velikosrpska agresija na Hrvatsku, došao je u Zagreb i stavio se na raspolaganje Hrvatskoj vojsci. Nekoliko mjeseci je proveo na zapadno-slavonskom ratištu, da bi se nakon agresorskog napada na hrvatska područja u Bosni i Hercegovini stavio na raspolaganje Hrvatskom vijeću obrane (HVO).

Kao pripadnik brigade „Kralj Tomislav“ Marko Stipić je iskusio mnoga ratišta u Bosni i Hercegovini, a umirovljen je 2010. godine u činu pukovnika HVO-a. Potom je proveo nekoliko godina u Švedskoj – da bi se konačno kao umirovljenik nastanio u mjestu Prižba na Korčuli.

Ovozemaljski ostaci Marka Stipića sahranjeni su u četvrtak, 6. kolovoza 2026., na mjesnom groblju u njegovoj rodnoj Letki. Pogrebni obred, a kasnije i svetu misu zadušnicu u Bazilici sv. Nikole Taveliću u Tomislavgradu, predvodio je fra Bože Milić, župnik Župe sv. Mihovila Arkanđela u Tomislavgradu.

Marko Stipić pokopan je uz vojne počasti Vojske Federacije BiH. Nadgrobno slovo održao mu je njegov ratni suborac, član zapovjedništva Brigade Kralj Tomislav umirovljeni pukovnik HVO-a Boško Papić, a hrvatsku zastavu njegovoj udovici Ivi predao je također njegov ratni suborac umirovljeni pukovnik HV-a i 100-postrotni hrvatski ratni vojni invalid Marko Radoš.

Ukopu posmrtnih ostataka Marka Stipića nazočili su članovi vodstva PBV-a, pored glasnogovornika don Ante Kutleše koji je kao svećenik sudjelovao u pogrebnom obredu, predsjednik Nadzornog odbora Marinko Sosa, voditelj Predstavništva u RH Bože Vukušić i član vodstva Ivan Beljan.

Dragi prijatelju i suborče Marko, počivaj u miru Gospodnjem i neka ti je laka hrvatska gruda.

05/08/2026

02/08/2026

DR. SC. MARIO JAREB I IZLET U NP KRKA

U nedjelju, 2. kolovoza 2026., rizničar PBV-a Stipe Hrkač ugostio je nekolicinu članova Počasnog bleiburškog voda u svome restoranu 'Stari mlin' u Nacionalnom parku Krka.

Povod je bio napad raznih „pupavaca“ na uglednog hrvatskog povjesničara dr. sc. Marija Jareba zbog njegovih izjava o srbo-četničkom „ustanku“ u Srbu 27. srpnja 1941., premda su njegove izjave bile potpuno utemeljene na povijesnim činjenicama, a koje je već ranije iznosio kako sam dr. sc. Jareb tako i niz drugih hrvatskih povjesničara.

Postojali su prijedlozi unutar vodstva PBV-a da se dr. sc. Mariju Jarebu pruži potpora javnom izjavom, ali se od toga odustalo uslijed spoznaje da njemu u toj polemici nije potrebna pa možda ni korisna podrška izvan povijesno-znanstvenih krugova (koju je u međuvremenu dobio).

Međutim, na poticaj rizničara PBV-a Stipe Hrkača kao znak simboličke podrške pozvali smo dr. sc. Marija Jareba na izlet u NP Krka, čemu se on odazvao bez imalo ustručavanja.

31/07/2026

ODRŽANA KOMEMORACIJA ZA MIRA BAREŠIĆA

U petak, 31. srpnja 2026., u sklopu proslave Dana općine Pakoštane, održana je komemoracija u Miranjima Donjim za Mira Barešića i njegove suborce Zdeslava Turića, Franu Bokanovića i Milu Pandžića.

Najprije su kod spomen obilježja na mjestu pogibije Mira Barešića položeni vijenci u ime obitelji poginulih, predvođeni Mirovom udovicom Slavicom i Zdeslavovom majkom Gordanom, Grada Pakoštana (gradonačelnik Milovoj Kurtov), Ministarstva hrvatskih branitelja (izaslanik ministra Tome Medveda general Ivan Zelić), brojnih braniteljskih udruga, Mirovih suradnika…

U ime Počasnog bleiburškog voda vijenac su položili: voditelj Predstavništva u RH Bože Vukušić, zamjenik predsjednika Nadzornog odbora Jurica Šimunković, potporni članovi Ante Mamić i Tomas Brekalo, te dugogodišnji podupiratelji rada PBV-a Marijan Buconjić, Franjo Ivić i Toni Kolanović (sva trojica bivši politički emigranti iz New Yorka i suborci Mira Barešića iz emigrantskih vremena).

Molitvu pored spomen obilježja izmolio je don Srećko Petrov, župnik Župe sv. Mihovila u Vrani, a potom je služena sveta misa zadušnica u crkvi Uzašašća Gospodinova u Pakoštanima koju je predslavio pakoštanski župnik don Jerolim Lenkić.

Nakon svete mise kojoj je bio nazočan i general Ante Gotovina, predsjednik udruge Hrvatski ratni veterani, general Zvonko Sesar, uručio je Zlatnu plaketu obitelji Barešić koju je preuzela Mirova udovica Slavica.

Na kraju su članovi izaslanstva PBV-a - Vukušić, Šimunković, Mamić i Brekalo, posjetili rodno mjesto Mira Barešića Drage gdje su se pomolili pored skulpture podignute njemu u čast 2016. godine, koju je izradio akademski kipar Ivan Kujundžić.
MIRO BAREŠIĆ - rođen je 10. rujna 1950. u Dragama pokraj Pakoštana, mjestu između Zadra i Šibenika. Premda mu je otac u mladosti bio visoki službenik Narodne milicije, Miro Barešić je vrlo rano došao u sukob s jugoslavenskim komunističkom režimom. Kada je odbio služiti vojni rok u Jugoslavenskoj narodnoj armiji osuđen je na šest mjeseci zatvora koje je odležao na Golom otoku.

Nakon odsluženja kazne Miro Barešić je početkom 1970. godine emigrirao u Švedsku gdje se je povezao se s pripadnicima hrvatske političke emigracije, konkretno Hrvatskim narodnim otporom, u čijoj je organizaciji 7. travnja 1971. sudjelovao u sukobu u jugoslavenskom veleposlanstvu u Stockholmu, kojom prilikom je smrtno stradao jugoslavenski ambasador Vladimir Rolović. Miro Barišić je osuđen 10. rujna 1971. od Zemaljskog suda u Stockholmu na kaznu doživotnog zatvora.

Međutim, 15. rujna 1972. skupina hrvatskih iseljenika otela je zrakoplov koji je letio u pravcu Göteborg – Stockholm. Tražili su oslobađanje hrvatskih zatvorenika iz zatvora u Švedskoj i njihovo slanje zrakoplovom u Španjolsku. Nakon osamnaest mjeseci provedenih u španjolskom zatvoru Miro Barešić se preselio u Paragvaj, gdje je ubrzo postao trener posebnih paragvajskih vojnih jedinica u borilačkim vještinama i tjelohranitelj njihovih glavnostožernih časnika. Dvije godine kasnije, pod novim imenom – Toni Šarić – određen je za šefa osiguranja paragvajskog veleposlanstva u Washingtonu.

Sredinom rujna 1978. u američkom gradu Oklahoma Cityju održavalo se svjetsko prvenstvo u taekwandou. Miro Barešić, pod imenom Toni Šarić, bio je tehnički direktor paragvajske reprezentacije, a i sam se natjecao. U isto vrijeme, jugoslavensku reprezentaciju je predvodio Ante Nobilo koji je po povratku u Zagreb, kako je i sam posvjedočio, slučaj prijavio Udbi koja je ubrzo, na temelju fotografija iz Oklahoma Cityja, otkrila da se iza imena Toni Šarić zapravo krije Miro Barešić. Nastao je diplomatski spor na relaciji Beograd-Washington-Asuncion te je Miro Barišić morao napustiti SAD i vratiti se u Paragvaj. Međutim, pritisci Jugoslavije i Švedske na američke i paragvajske vlasti rezultirale su 17. lipnja 1979. uhićenjem Mira Barešića i njegovim izručenjem SAD-u koje su ga 15. svibnja 1980. izručile Švedskoj gdje je nastavio služiti kaznu doživotnog zatvora.

Nakon što je izdržao predviđeni dio kazne u Švedskoj, Miro Barešić je 10. prosinca 1987. ponovo protjeran u Paragvaj, gdje je živio do početka raspada Jugoslavije.

Kad je Miro Barešić vidio da se Jugoslavija počela raspadati i da Hrvatskoj prijeti velikosrpska agresija, potajno se 12. srpnja 1991. vratio u Hrvatsku. U Zagrebu je dobio dokumente na novo, lažno ime Marko Marić te se stavio na raspolaganje hrvatskom državnom vodstvu. U okviru ZNG–a preuzeo je zapovijedanje jedinicom za posebne namjene, ali je nažalost poginuo već nakon dvadesetak dana, 31. srpnja 1991., pod još uvijek nedovoljno rasvijetljenim okolnostima, u jednoj diverzantskoj akciji u zadarskom zaleđu, točnije u Miranjima Donjim.

Posmrtni ostatci Mira Barešića sahranjeni su 26. lipnja 1992. u Aleji branitelja na zagrebačkom groblju Mirogoju, a on je posmrtno promaknut u čin bojnika Hrvatske vojske. Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman dodijelio je Miru Barešiću nekoliko visokih državnih odličja, među njima i Red Nikole Šubića Zrinskog za junački čin u ratu.

(vidi opširnije: Bože Vukušić "Miro Barešić - Život za Hrvatsku",
Klub hrvatskih povratnika iz iseljeništva, Zagreb, 2013.)