27/07/2026
Ovih dana, pogotovo nas u planinarskom svijetu, strašno je pogodola nesreća naših prijatelja planinara iz Zenice. Osobno ta tragedija stalno mi je u mislima, ogromna tuga i suosjećanje s obiteljima obuzelo je cijelo moje biće. Nisam se pitala kako, ni zašto jer to nema smisla
Razumijem ih. Ljubav prema planinama, ljubav prema vrhovima, želja da doživiš taj dio naše kugle poznata mi je i tko to ne dijeli postavlja pitanja. A zašto? Svi sjedamo u auto..a neki iz njega nikada ne iziđu, svi plivamo u rijekama i moru a neki nikada iz njih ne izađu...svi radimo svašta što nas može koštati života..i zašto onda pitanje ZAŠTO?
Eto zato, jer je to život. Nečiji, naš i imamo ga pravo živjeti kako možemo i umijemo. A kud će nas dovesti; gledanje televizije ili uspon na neki vrh....?
I mi, Planinarsko društvo Medvednica iz Zagreba često navratimo u susjednu nam Bosnu. I uvijek osjetimo toplinu i srdačnost domaćih planinara koji nam nikad ne odbiju pomoć i druženje na njihovim stazama. Eto i zato je tuga još veća.
Tuga velika..tuga za svakim životom prekinutim naglo i iznenada. Zato poklonimo glavu pred tragedijom i stradalima, zamolimo Boga, kojeg god da im podari mir i raj i ponesimo ih u srcima do jednog dana dok i mi ne zakoraknemo u vječiti smiraj i spokoj života.
Sućut obitelji i prijateljima. I svima koji u ovom trenutku tuguju.
