Građanska inicijativa - Stop spalionici Rebro KBC Zagreb

02/10/2026

🌍 BEYOND BURNING: PRIČE S TERENA I BORBA PROTIV SPALJIVANJA OTPADA 🌍

Predsjednica udruge Građanska inicijativa Maksimir za Zagreb (GIMZ), Maris Špero, sudjelovat će 15. listopada kao gošća panelistica u međunarodnom razgovoru koji organiziraju Mreže Zero Waste Europe i GAIA, u sklopu globalnog tjedna akcije protiv spaljivanja otpada (Global Week of Action to Stop Waste Incineration).

Iako je središnja tema susreta spaljivanje otpada, stvarni predmet ove rasprave znatno je širi i dublji.

🔍 Ključna pitanja i poruke panela:

📌 INFRASTRUKTURNA I EKONOMSKA ZAMKA:

Spalionica nije samo peć — ona predstavlja dugoročnu infrastrukturnu, financijsku i političku odluku.

Što se događa kada tehnologija koja bi trebala rješavati problem počne ovisiti o njegovu trajnom postojanju?

Jednom kada se sustav izgradi oko potrebe za stalnim dotokom otpada, pitanje više nije samo što će se spaliti, nego što se time odlučilo ne spriječiti, ne ponovno upotrijebiti, ne odvojiti i ne reciklirati.

📌 PARADOKS KRUŽNOG GOSPODARSTVA:

Navodno "kružno gospodarstvo" koje mora osiguravati dovoljno otpada kako bi "hranilo peć" ima ozbiljan problem s vlastitom definicijom.
Infrastruktura kojoj je otpad nužan pretvara taj isti otpad u resurs koji sustav mora neprestano proizvoditi u dovoljnim količinama kako bi se opsluživao nečiji ekonomski model.

📌 GRAĐANSKI INTEGRITET I TRANSPARENTNOST:

Ovo nije samo tehnička rasprava, već pitanje građanskih prava: tko donosi odluke, na temelju čijih interesa, tko snosi dugoročne posljedice i koliko je stvarnog prostora ostavljeno građanima prije nego što se odluke vrijedne desetljeća proglase gotovom stvari?

🌐 Međunarodni kontekst i sudionici:

Problem spaljivanja otpada nije samo hrvatska posebnost, već važno europsko i globalno pitanje.

Uz predstavnicu GIMZ-a Maris Špero, u razgovoru će sudjelovati predstavnici i aktivisti iz Nigerije i Francuske, uz moderiranje Danite Zarichinove iz organizacije Za Zemiata.

Fokus razgovora bit će na:

➡️ zdravstvenim i ekološkim rizicima postrojenja za spaljivanje,

➡️ iskustvima i izazovima lokalnih zajednica na terenu,

➡️ samoorganiziranju i mobilizaciji građana protiv štetnih projekata.

O ovim temama vrijedi i mora se razgovarati — otvoreno i bez tehnoloških eufemizama.

🔗 Prijava za sudjelovanje dostupna je na poveznici:

https://zerowasteeurope.eu/event/beyond-burning-stories-from-the-ground/

📅 Datum: 15. listopada 2026.

⏰ Vrijeme: 14:00 CEST

📍 Format: Online (Webinar)

Maris Spero Zero Waste Europe Global Alliance for Incinerator Alternatives (GAIA) За Земята

28/09/2026

23/09/2026

🚨 SPALIONICA U ZAGREBU?🚨

Možemo je zvati energana, termička obrada ili kako god ljepše zvuči.
Na kraju je stvar jednostavna:

📛 otpad se spaljuje.

A kad nešto spalite, nije nestalo. ‼️‼️‼️

Dobijete velike količine štetnih emisija, pepeo i druge ostatke koje treba zbrinuti i postrojenje koje desetljećima treba dovoljno otpada da bi radilo.

Uvoz različitog otpada će se značajno povećati.

18/09/2026

„POGLEDAJTE BEČ, ONI IMAJU SPALIONICU U CENTRU GRADA!” – ZAŠTO JE OVA TVRDNJA OBIČNA MANIPULACIJA? 📢

Svaki put kada zagovornici spalionica ostanu bez argumenata, potegnu Beč i poznatu spalionicu Spittelau s umjetničkom fasadom.

No, šarena fasada služi samo da prikrije prljave i skupe činjenice koje vam prešućuju.

⚠️Evo 7 KLJUČNIH RAZLOGA zašto Beč NIJE dokaz da spalionice trebaju Hrvatskoj, nego upravo suprotno:

1️⃣ OTPAD NE NESTAJE: BEČ GENERIRA TISUĆE TONA OPASNOG PEPELA

Spaljivanje ne eliminira otpad — ono ga samo pretvara u znatno opasniji oblik!
Od svake tone spaljenog otpada ostaje 25% do 30% mase u obliku šljake i letećeg pepela.
Bečki Spittelau godišnje proizvede preko 60.000 tona opasnog klinkera i pepela.

2️⃣ BEČ SVOJ NAJTOKSIČNIJI OTPAD IZVOZI U NJEMAČKU!

Leteći pepeo je visokotoksični prah nabijen dioksinima, furanima i teškim metalima.
Austrijski zakoni strogo zabranjuju njegovo odlaganje na obična odlagališta.
Beč svoj najotrovniji otpad pakira u hermetičke silose i izvozi ga u Njemačku, gdje ga zakopava u napuštene rudnike soli. ⚠️

🛑 Pitanje za naše političare: Kamo će Hrvatska izvoziti svoj toksični pepeo i koliko ćemo to plaćati? 🛑

3️⃣ NEPOSTOJANJE ODLAGALIŠTA ZA OPASNI OTPAD U RH

Za razliku od Austrije koja ima posebne tvornice i strogo kontrolirana odlagališta za stabilizaciju šljake s cementom, Hrvatska nema NITI JEDNO odlagalište za opasni otpad.
Izgradnja spalionice u Hrvatskoj stvorila bi novu, još opasniju ekološku bombu bez rješenja za zbrinjavanje ostatka.

4️⃣ STALNA OPASNOST OD TRAGEDIJE U KRŠU I PODZEMNIM VODAMA

Šljaka sadrži teške metale koji se mogu isprati u tlo. Dok Beč šljaku stabilizira i trajno odlaže u specijalna postrojenja s folijama, u Hrvatskoj bi se takav otpad potencijalno taložio ili ugrađivao na osjetljivom krškom terenu, izravno ugrožavajući naše zalihu pitke vode.

5️⃣ BEČKA SPALIONICA JE TEHNOLOŠKI OGRANIČENA NA NIŽE TEMPERATURE

Spalionice s temperaturama do 800 °C (poput bečke) nisu pogodne za sigurno spaljivanje plastike (osobito PVC-a), jer izgaranjem stvaraju teške otrove.
Modernije peći (do 1200 °C ili japanske do 1500 °C) astronomski su skupe — preko 350 do 700 milijuna eura — i predstavljaju ogromnu financijsku rupu bez dna za gradski proračun.

6️⃣ SPALIONICA „UBIJA” ODVAJANJE I UNIŠTAVA RECIKLAŽU

Da bi spalionica bila financijski održiva, peći moraju gorjeti non-stop i konstantno tražiti novu „hranu” (otpad).
Kada izgradite spalionicu, automatski zaustavljate ulaganja u razvrstavanje otpada, reciklažu i trgovačku mrežu sekundarnih sirovina.

🛑 Zato se zapadna Europa danas okreće kružnom gospodarstvu, dok nas naše vladajuće opcije žele „zaključati” u tehnologiju prošlog stoljeća.

7️⃣ NEMA REZULTATA BEZ BESPRIJEKORNOG UPRAVLJANJA

Beč ima stoljetnu tradiciju uređenog komunalnog sustava i visoku kontrolu opasnih procesa.
Dati upravljanje iznimno složenim i otrovnim spalioničkim sustavima strukturama u Hrvatskoj koje ne mogu riješiti niti osnovno odvajanje otpada — izravan je rizik za zdravlje svih nas!

🛑 ZAKLJUČAK:
Beč ne rješava otpad tako da on „nestane”, nego tako da ga skupo tretira i opasni dio šalje izvan svojih granica.

Hrvatska za to nema ni infrastrukturu, ni novca, ni odlagališta. ‼️

Ne dopustite da nas obmanjuju šarenim slikama iz Beča!

Zahtijevamo razvrstavanje, recikliranje i smanjenje otpada — a ne spaljivanje našeg novca i zdravlja!

17/09/2026

Zašto treba reći NE spalionicama! ❌🚨

🛑 NAKON NIZA AFERA I KRIZA SA SUSTAVOM, VRAĆA SE FOKUS NA SPALIONICE. ZAŠTO? 🛑

Zato što im je najlakše sve „pomesti pod tepih” i spaliti, umjesto da uspostave moderan i funkcionalan sustav.

Nakon što godinama nisu u stanju ponuditi održivo rješenje za otpad, javnosti se spalionice ponovno serviraju kao „čarobni štapić”. No, spalionica NIJE sigurno ni konačno rješenje - ona je skup, opasan i prevladan koncept s nizom zamki! ❌

Bez obzira radi li se o spalionici opasnog i bolničkog otpada (poput plana za Rebro) ili o gradskoj energani na otpad, evo ključnih razloga ZAŠTO NE SPALIONICAMA:

⚠️ 1. OTPAD NE NESTAJE – ZABLUDA O „NULTOM OTPADU”

Spalionica ne uništava otpad, nego ga pretvara u opasni pepeo i šljaku! Od 100.000 tona spaljenog otpada ostaje čak 25.000 do 30.000 tona toksične šljake i letećeg pepela.

⚠️ 2. HRVATSKA NEMA KAMO S TOKSIČNIM PEPELOM

Leteći pepeo je visokotoksični otpad pun dioksina, furana i teških metala. Hrvatska nema NITI JEDNO odlagalište za opasni otpad! To znači da ćemo najotrovniji dio desetljećima skupo izvoziti u inozemstvo i plaćati strancima njegovo trajno skladištenje.

⚠️ 3. PRIMJERIMA BEČA I KOPENHAGENA SE MANIPULIRA

Hvale nam se Bečom i Kopenhagenom, ali prešućuju ključnu stvar: ni Beč ni Kopenhagen taj najopasniji toksični pepeo ne drže u svojim gradovima, nego ga brodovima i vlakovima izvoze u Norvešku ili zakopavaju u stare rudnike soli u Njemačkoj! Hrvatska nije Danska. Nema njihov sustav GO, nadzora, njihovu infrastrukturu, njihovu razinu odvojenog prikupljanja, recikliranja, njihovu transparentnost ni njihove kapacitete za sigurno zbrinjavanje opasnih ostataka.

⚠️ 4. BOLNIČKE SPALIONICE SU PROŠLOST I DILJEM SVIJETA SE GASE

Bolničke spalionice drastično se gase diljem svijeta. Radi se o specifičnom otpadu i premalim količinama za suvisli energetski output, a smještati ih unutar ili uz sama gradska naselja iznimno je neodgovorno i opasno po zdravlje.

⚠️ 5. SPALIONICE „ZAKLJUČAVAJU” SUSTAV I UNIŠTAVAJU RECIKLAŽU

Spalionica je financijska rupa bez dna (stoji preko 350 milijuna eura, a ozbiljno održavanje oko milijun eura godišnje). Da bi bila "isplativa", ona stalno gladuje za otpadom! Time se sustavno demotivira razvrstavanje otpada, rad sortirnica te razvoj reciklaže i kružnog gospodarstva. Umjesto razvoja industrije prerade, bira se najjednostavniji i najnepovoljniji put.

⚠️ 6. ZRAK I PITKA VODA SU POD STALNIM RIZIKOM

Klasične europske spalionice rade na temperaturama do 800–1200 °C pri čemu izgaranje plastike (osobito PVC-a) stvara iznimno opasne otrove. Svaki kvar u sustavu filtarskih postrojenja izravno ugrožava zrak koji dišemo, dok šljaka ugrožava tlo i podzemne vode.

⚠️ 7. NEMAMO SUSTAV UPRAVLJANJA TAKO SLOŽENIM PROCESIMA

Upravljanje opasnim i složenim spalioničkim sustavima traži vrhunski "track record" i besprijekornu kontrolu. Dati takve sustave na upravljanje strukturama koje nisu u stanju organizirati ni osnovno odvajanje otpada -izravan je rizik za javno zdravlje!

💡 Što je alternativa? Jedini održivi put je robustan Sustav koji potpuno poštuje hijerarhiju gospodarenja otpadom.

⚠️Održivo gospodarenje otpadom moguće je ostvariti isključivo kroz cjelovit i dobro posložen sustav u kojem harmonizirani splet modernih tehnologija rješava problem u samom korijenu.

🛑 Umjesto izgradnje takvog funkcionalnog modela, mjerodavne su institucije godinama namjerno stvarale krizu i proizvodile kaos, pri čemu je spalionica projektirana tek kao završni korak namještenog poslovnog modela za izvlačenje javnog novca.

🛑 Spalionica nije nikakvo tehničko rješenje, nego izravna posljedica višegodišnjeg sustavnog zanemarivanja pravih ekoloških alternativa u korist privatnih interesa.

Ne dajte da se nesposobnost prikriva spaljivanjem našeg zdravlja i novca!

05/09/2026

‼️‼️‼️‼️
Zašto danas nije dopušteno da na prosvjedu Hodaj za Liku održi govor dopredsjednica Građanske inicijative Maksimir za Zagreb Iva Dim?!
Govor je otkazan u zadnji tren!



⬇️⬇️⬇️⬇️⬇️⬇️

05/09/2026

Zemlja, zrak, voda i prostor u kojem žive ljudi pripadaju svima nama.

Nad njima nitko nema i ne smije imati monopol!

Naša je dužnost zaštititi osnovne životne resurse koje ostavljamo našoj djeci i budućim generacijama u nasljeđe!

08/04/2026

Gledamo PROVJERENO sutra, 8. 4. 2026.

Način na koji Ministarstvo zdravstva tretira ljude u slučaju spalionice na Rebru govori više od svih njihovih službenih fraza zajedno.

Ministarstvo ZDRAVSTVA.

Tretiraju ih kao smetnju.
Kao buku koju treba izdržati.
Kao proceduralni višak koji treba formalno odraditi, a suštinski ignorirati.

To se vidi u svemu.
U izostanku odgovora, u izostanku ozbiljne komunikacije, u potpunoj nezainteresiranosti za argumente koji im se dostavljaju, pa čak i za rješenja koja su im ponuđena.

Kada vam ljudi šalju dopise, ulažu vrijeme, znanje i ozbiljan trud, a vi mjesecima ne nalazite za shodno ni odgovoriti, vi ne pokazujete snagu institucije.

Pokazujete prezir prema javnosti.
Prema građanima koji svakodnevno omogućavaju kruh vama i vašim obiteljima.

Posebno je porazno kada takav odnos dobije i svoje javno lice.

Paušalan, površan i neozbiljan pristup državnog tajnika Tomislava Dulibića, koji pred kamerama potpuno nepripremljen izgovara floskulu za floskulom i obmanjuje javnost, nije komunikacijski propust.

On je ogledni primjer razine na kojoj se predmeti od velikog značaja po život i zdravlje građana vode.

Kad službena osoba države o ovako ozbiljnoj stvari govori bez preciznosti, bez znanja i bez elementarne odgovornosti prema činjenicama, onda je jasno da problem nije samo u lošem projektu.

Problem je u lošoj državi i lošim ljudima na pozicijama koje odlučuju o našoj budućnosti.

U ovom slučaju Ministarstvo zdravstva nije pokazalo ni minimum odgovornosti prema građanima, ni minimum poštovanja prema prostoru, ni minimum ozbiljnosti prema temi kojom se bavi.

Umjesto otvorenog i odgovornog postupanja, građanima je ponuđena šutnja. Umjesto objašnjenja, dobili su niz floskula.

Umjesto dijaloga, potpuno nepoštovanje.

Ne samo da Ministarstvo zdravstva gura loš projekt nego pritom ljude tretira kao da ne postoje, kao da nemaju pravo ni na odgovor, ni na elementarno dostojanstvo u komunikaciji s državom.

Upravljanje javnim interesom?
Ne, puni raspon administrativne bahatosti bez utemeljenja, političke površnosti i institucionalnog prezira.

Kad Državni tajnik zadužen za komunikaciju s udrugama nastupa paušalno, površno i potpuno nepripremljeno, obmanjujući javnost floskulama umjesto činjenicama, nije to samo komunikacijski problem nego razina stvarne institucionalne neodgovornosti za projekt napravljen bez zrna multidisciplinarne stručnosti.

Jer za nešto bolje očito nemaju s čim.

Više o ovome sutra u PROVJERENOm.

PROVJERENO

07/03/2026

MZOZT je u ovom predmetu suučesnik koji ima mehanizam kontrole i bit će tuženik tj. od svih će pretrpjeti najveću štetu.

Marija Vučković i pri tom ne mislimo samo na onu materijalnu koju plaćaju u konačnici građani.

18/02/2026

[DANAS JE 1.147 DANA NEDONOŠENJA ODLUKE O POVLAČENJU PROJEKTA SPALIONICE NA REBRU]

Godinama slušamo da su problemi u zdravstvu sistemski, naslijeđeni i prekompleksni za nas obične smrtnike.

Državna revizija, međutim, ne govori u metaforama.
Govori u brojkama, obrascima i.... vremenu.

U slučaju KBC Zagreb, revizijski nalazi ukazuju na dugogodišnje nepravilnosti u upravljanju energetskim obvezama prema HEP-Toplinarstvo d.o.o..

Prema dostupnim revizijskim podacima, riječ je o oko 25.453.287 kn glavnice nenaplaćenih potraživanja, nastalih kroz višegodišnji ugovorni odnos koji započinje još 2006. godine (ugovorima koje je potpisao Željko Reiner), a koji se u revizijama pojavljuje kao otvoren i nerazriješen najmanje desetak godina, uključujući razdoblje prije i nakon 2016., sve do 2022.

Ako se taj iznos promatra realno, a ne formalistički, tada se mora postaviti i pitanje zateznih kamata.
Uz konzervativnu procjenu prosječne zakonske zatezne kamate od oko 6 % godišnje, dug te veličine, ako je ostajao otvoren 8–10 godina, danas bi iznosio između 40 i 45 milijuna kuna (otprilike 5,3–6 milijuna eura - taman danas jedna manja spalionica).
Dovoljno precizna indikacija razmjera problema.

Prema dostupnoj nam dokumentaciji postoji realna mogućnost da se takav dug nije zatvarao novčanim plaćanjem, nego je faktički prebijan kroz druge odnose između istih aktera, prije svega kroz investicije, energetske projekte, radove i usluge u KBC-u Zagreb.

Takav mehanizam sam po sebi nije nezakonit ako je transparentan, tržišno utemeljen i proveden kroz propisane postupke javne nabave.

Problem nastaje kada to nije slučaj.

Ako se dug prema HEP-u zatvara kroz investicije ili projekte koji su ugovarani bez stvarne tržišne utakmice, sklapani po cijenama nepovoljnijima od tržišnih u tom trenutku ili strukturirani tako da se formalno vode kao nova ulaganja, a ne kao namirenje obveza, tada se javna nabava pretvara u instrument kompenzacije, a ne u mehanizam zaštite javnog interesa.
U takvom scenariju, dug se možda smanjuje na papiru, ali se razlika plaća kroz skuplje radove, nepovoljnije ugovore i dugoročne obveze - sve na teret javnog sustava, za nečiji interes.

Ako sustav godinama nije uredno zatvarao postojeće energetske dugove, dopuštao da se obveze razvlače kroz različite ugovorne odnose i pritom ulazio u nove investicije bez jasnog financijskog čišćenja, onda se s pravom postavlja pitanje:
ZA ČIJI INTERES?

To je razumno i legitimno pitanje, utemeljeno na revizijskim nalazima, usporedbom ugovora i anexa, iznosima i vremenu.

Dok se ne objave svi ugovori, aneksi, obračuni kamata i kompenzacijski aranžmani između KBC-a Zagreb i HEP-a od 2006. do danas, svaka nova priča o strateškim energetskim projektima nije razvojna vizija, nego nastavak obrasca u kojem se stvarni trošak sustavno skriva od javnosti.

Javna sredstva traže samo transparentnu istinu u brojkama.
Samo to.



📸HEP/KBC Zagreb