01/10/2026
Kaže meni neki dan moja mama, ponosna pripadnica Baby Boomer generacije:
„Taj ADHD… to se u moje vrijeme drugačije zvalo.“
I uz to, naravno, onaj značajni pogled. 👀
I zapravo je u toj jednoj rečenici skriven dobar dio problema s kojim se i danas susrećemo.
Jer ADHD smo naučili vidjeti kroz ponašanje.
Dijete ne sluša.
Ne završava zadatak.
Ustaje.
Zaboravlja.
Upada u riječ.
Odugovlači.
Eksplodira.
Može satima raditi ono što ga zanima, a pet minuta ono što „mora“.
I onda zaključimo:
„Može kad hoće.“
A možda je puno važnije pitanje:
ŠTO SE DOGAĐA ISPOD PONAŠANJA KOJE VIDIMO?
ADHD je neurorazvojno stanje/profil koji daleko nadilazi pojednostavljenu priču o „manjku pažnje i previše aktivnosti“.
Pažnja je samo jedan dio priče.
Tu su i:
🧠 regulacija razine pobuđenosti
🌀 senzorička obrada
❤️ emocionalna regulacija
⚡ regulacija energije
🎯 iniciranje i održavanje aktivnosti
⏳ osjećaj vremena
😴 spavanje
🍽️ hranjenje
🔄 prebacivanje između aktivnosti
🏆 nagrada, interes i MOTIVACIJA.
Zato dijete može biti potpuno uronjeno u LEGO, Minecraft, nogometnu statistiku ili temu koja ga fascinira, a istovremeno gotovo fizički ne uspijevati započeti zadatak iz matematike.
To nije dokaz da je lijeno.
Niti da mu „samo nedostaje malo discipline“.
Istraživanja pokazuju da su kod ADHD-a drugačiji i procesi povezani s nagradom, motivacijom i odgodom nagrade. Zato „ali znaš da moraš“ često nije dovoljan motor za pokretanje aktivnosti.
A onda dolazimo do rečenica koje još uvijek prečesto čujemo:
„Izrast će.“
„Mora se naučiti prilagoditi.“
„Budemo probali ovako, a vi doma malo jače stisnite.“
„Samo treba zagrijati stolicu.“
Problem je što vrijeme nije uvijek neutralno.
Dok čekamo da dijete „samo sazrije“, ono svakodnevno može dobivati sasvim drugu poruku:
Ja sam onaj koji nikada ne završi.
Ja sam lijen.
Opet sam zaboravio.
Svi mogu osim mene.
Uvijek nekoga razočaram.
Sa mnom nešto nije u redu.
I tu počinje ono što ponekad zovemo ADHD porezom.
Ne plaća se novcem.
Plaća se energijom.
Samopouzdanjem.
Odnosima.
Propuštenim iskustvima.
Stalnim ispričavanjem.
I ogromnom količinom truda koji izvana često uopće ne vidimo.