13/04/2026
Koliko se često teorija senzorne integracije krivo interpretira, a onda upravo zbog toga dolazi do još većih problema za dijete.
Primjerice, uz taktilni sustav često čujem rečenicu:
“Dijete ne voli taktilna iskustva, taktilno je defanzivno.”
A odmah nakon toga tom se djetetu ponudi kinetički pijesak ili mu se aplicira pjena.
To mi je izrazito problematično. Jer ako je dijete zaista taktilno defanzivno, ono taktilna iskustva ne doživljava kao “nešto što mu se ne sviđa”, nego kao nešto opasno, bolno i ugrožavajuće, nešto od čega treba pobjeći.Koliko se često teorija senzorne integracije krivo interpretira, a onda upravo zbog toga dolazi do još većih problema za dijete.
Primjerice, uz taktilni sustav često čujem rečenicu:
“Dijete ne voli taktilna iskustva, taktilno je defanzivno.”
A odmah nakon toga tom se djetetu ponudi kinetički pijesak ili mu se aplicira pjena.
To mi je izrazito problematično. Jer ako je dijete zaista taktilno defanzivno, ono taktilna iskustva ne doživljava kao “nešto što mu se ne sviđa”, nego kao nešto opasno, bolno i ugrožavajuće, nešto od čega treba pobjeći.
I onda se čudimo kada dijete u takvim situacijama odgurne, udari, ne zadržava se na aktivnosti ili ode na drugu aktivnost.
Važno je razumjeti da taktilno iskustvo nije samo pijesak, pjena ili neka senzorna kutija. Taktilno iskustvo je i uzeti olovku u ruku, pisati, držati školski pribor, dodirivati klupu, predmete i ljude oko sebe.
Zato ponašanja poput guranja pernice, udaranja vršnjaka u klupi ili ustajanja od stola često imaju itekako smisla. To su ponašanja kojima dijete poručuje:
“Ovo što doživljavam za mene je opasno.”
Još je teže kada dijete nakon toga bude kažnjeno za takva ponašanja ili prisiljeno ostati u iskustvu koje njegov mozak doživljava kao prijetnju.
Zato mi je jako važno naglasiti da taktilni sustav, iako na prvi pogled djeluje jednostavno, zapravo nije nimalo jednostavan. Dapače, vrlo je kompleksan i ima dvije važne funkcije.
Prva funkcija odnosi se na modulaciju – odnosno na procjenu je li neko iskustvo sigurno ili opasno za mene i mogu li se u njega uključiti.
Druga funkcija odnosi se na diskriminaciju/percepciju – odnosno na to da prepoznajem što dodirujem, kakve su karakteristike toga što dodirujem i što s tim mogu napraviti.
Zato idući put, prije nego zaključite da je dijete “reaktivno”, jako pazite što ćete ponuditi i kako ćete pristupiti.
Još važnije, uputite dijete na stručnu procjenu kako bi se utvrdilo radi li se doista o teškoći modulacije odnosno reakcije na senzoričko iskustvo, ili o teškoći percepcije/diskriminacije.
Jer bez razumijevanja uzroka, lako možemo napraviti više štete nego koristi.
->više u komentaru..
