05/06/2026
Tri godine od početka najduljeg štrajka u Republici Hrvatskoj
Na današnji dan prije tri godine započeo je najdulji štrajk u povijesti Republike Hrvatske. Pokrenuli su ga službenici i namještenici sudova i državnih odvjetništava ljudi čiji se rad najčešće primijeti tek onda kada ga više nema.
Bio je to štrajk ljudi koji su godinama upozoravali da sustav ne može funkcionirati na premalom broju zaposlenih, za plaće koje nisu pratile odgovornost, opseg i složenost poslova koje obavljaju. I dok se tada često pokušavalo prikazati da se radi samo o zahtjevima zaposlenika, vrlo brzo postalo je jasno da posljedice osjeća cijelo društvo.
Jer kada stane pravosuđe, ne staju samo sudovi. Staju ostavinske rasprave. Staju zemljišnoknjižni postupci. Odgađaju se brakorazvodni postupci i odluke o skrbi za djecu. Kasne ovršni i parnični predmeti. Kasne upisi vlasništva, poslovne odluke, investicije i brojni postupci o kojima građani i poduzetnici ovise svakoga dana.
Tek tada je postalo vidljivo ono na što su zaposlenici godinama upozoravali, da iza svakog predmeta, svakog spisa i svake odluke stoji čovjek.
Tri godine kasnije mnoge su se stvari promijenile ali izazovi nisu nestali. I dalje slušamo o nedostatku zaposlenih. I dalje se na pojedine natječaje javlja premalo kandidata ili se ne javlja nitko. I dalje sve više poslova obavlja sve manji broj ljudi.
Zato je važno prisjetiti se zašto je taj štrajk uopće bio potreban.
Nije bio samo borba za plaće. Bio je borba za dostojanstvo rada, za opstanak sustava i za upozorenje da se pravosuđe ne može održati isključivo na odgovornosti, požrtvovnosti i strpljenju zaposlenih. Prije tri godine pravosuđe je stalo kako bi konačno svi čuli ono na što smo godinama upozoravali.
Danas, kada ponovno govorimo o manjku kadrova i sve težem pronalasku ljudi za rad u sustavu, vrijedi se zapitati: Može li si Hrvatska priuštiti da ponovno zanemari upozorenja ljudi bez kojih nema pravne sigurnosti građana?
