08/04/2026
Način na koji Ministarstvo zdravstva tretira ljude u slučaju spalionice na Rebru govori više od svih njihovih službenih fraza zajedno.
Ministarstvo ZDRAVSTVA.
Tretiraju ih kao smetnju.
Kao buku koju treba izdržati.
Kao proceduralni višak koji treba formalno odraditi, a suštinski ignorirati.
To se vidi u svemu.
U izostanku odgovora, u izostanku ozbiljne komunikacije, u potpunoj nezainteresiranosti za argumente koji im se dostavljaju, pa čak i za rješenja koja su im ponuđena.
Kada vam ljudi šalju dopise, ulažu vrijeme, znanje i ozbiljan trud, a vi mjesecima ne nalazite za shodno ni odgovoriti, vi ne pokazujete snagu institucije.
Pokazujete prezir prema javnosti.
Prema građanima koji svakodnevno omogućavaju kruh vama i vašim obiteljima.
Posebno je porazno kada takav odnos dobije i svoje javno lice.
Paušalan, površan i neozbiljan pristup državnog tajnika Tomislava Dulibića, koji pred kamerama potpuno nepripremljen izgovara floskulu za floskulom i obmanjuje javnost, nije komunikacijski propust.
On je ogledni primjer razine na kojoj se predmeti od velikog značaja po život i zdravlje građana vode.
Kad službena osoba države o ovako ozbiljnoj stvari govori bez preciznosti, bez znanja i bez elementarne odgovornosti prema činjenicama, onda je jasno da problem nije samo u lošem projektu.
Problem je u lošoj državi i lošim ljudima na pozicijama koje odlučuju o našoj budućnosti.
U ovom slučaju Ministarstvo zdravstva nije pokazalo ni minimum odgovornosti prema građanima, ni minimum poštovanja prema prostoru, ni minimum ozbiljnosti prema temi kojom se bavi.
Umjesto otvorenog i odgovornog postupanja, građanima je ponuđena šutnja. Umjesto objašnjenja, dobili su niz floskula.
Umjesto dijaloga, potpuno nepoštovanje.
Ne samo da Ministarstvo zdravstva gura loš projekt nego pritom ljude tretira kao da ne postoje, kao da nemaju pravo ni na odgovor, ni na elementarno dostojanstvo u komunikaciji s državom.
Upravljanje javnim interesom?
Ne, puni raspon administrativne bahatosti bez utemeljenja, političke površnosti i institucionalnog prezira.
Kad Državni tajnik zadužen za komunikaciju s udrugama nastupa paušalno, površno i potpuno nepripremljeno, obmanjujući javnost floskulama umjesto činjenicama, nije to samo komunikacijski problem nego razina stvarne institucionalne neodgovornosti za projekt napravljen bez zrna multidisciplinarne stručnosti.
Jer za nešto bolje očito nemaju s čim.
Više o ovome sutra u PROVJERENOm.
PROVJERENO
