21/04/2023
NOVA SISTEMATIZACIJA (NI)JE PRVOTRAVANJSKA ŠALA?
Prvog travnja stupila je nova sistematizacija radnih mjesta u HL i kako stvari sada stoje uopće nije riječ o prvoaprilskoj šali. Sutra će biti tri tjedna kako će ona biti na snazi, a dosad se malo toga promijenilo. Stvoren je određen vakuum koji unosi neizvjesnost među ljude. Za prodavače se tu ništa ne mijenja. Netko „od gore“ bi rekao pa što bi oni htjeli, doživjeli su tri „vala“ povećanja plaća; dvostruko dizanje koeficijenata i dodatak od 300 kn.
No ono što je poražavajuće je činjenica da i nakon „trostrukog povećanja plaća“ danas je kupovna moć prodavača manja nego prije ove ekonomske krize koju obilježava snažna inflacija koja ne pokazuje znakove posustajanja. Kako vrijeme bude teklo realna plaća prodavača će biti sve manja i manja.
Nekoć su prodavači u HL imali veću plaću od prosječne plaće u gradu Zagrebu, a danas je plaća prodavača početnika tek nešto veća od minimalca. Ove godine HL obilježava 50 godina svoga postojanja, a u tih pola stoljeća realna plaća prodavača nije nikada bila manja. Prodavači su već nezadovoljni godinama, ali nova sistematizacija je unijela nemir i nezadovoljstvo i u više platne razrede.
Ono što obilježava ovu sistematizaciju je rapidan rast djelatnika u službi marketinga i činjenica da svi zaposlenici u regijama, izuzevši direktora i administratora postaju menadžeri prodaje čiji će koeficijent radnog mjesta rasti ili padati sukladno ostvarivanju zadanih ciljeva. Međutim, još nije donesen čitav niz akata koji bi trebali definirati kako će ovaj sustav funkcionirati. Na prvu riječ je o kompetitivnom sustavu gdje bi svatko od menadžera prodaje trebao biti odgovoran za rezultate svoje mikroregije koju vodi, a sukladno tome biti i nagrađen (ili kažnjen smanjenjem koeficijenta).
Sada imamo jednu nelogičnu situaciju da je po poslovnicama, ne računajući direktora i administratora u prosjeku duplo više ljudi no prije petnaestak godina, a imaju manji obim posla jer više ne vrše distribuciju vrijednosnica i potrošne robe. Isto tako nekoć su u regijama osim direktora i administratora bili samo koordinatori i svi su koordinatori imali isti koeficijent radnog mjesta.
U međuvremenu, raznim novim sistematizacijama uvode se i radna mjesta unapređivač prodaje I i II, prodavač unapređivač, te voditelj prodajnog područja, s time da se za svako to radno mjesto uvodi i raspon koeficijenata. Tu dolazimo do situacije puno više ljudi radi u globalu manji posao i da puno ljudi radi vrlo sličan posao s drastičnim razlikama u plaći. Pa tako imamo i situacije da je netko dok mu je povoljan politički vjetar puhao u leđa napredovao od prodavača sve do koordinatora, pa kad se taj vjetar okrenuo opet se spustio dolje na poziciju prodavača – unapređivača, a da praktički cijelo vrijeme radi isti posao.
Kao što rekosmo novi sustav se na prvu čini kompetentnijim i pravednijim, no čitav niz parametara još uvijek nije definiran; ne zna se hoće li te nove mikroregije i zadani ciljevi koje bi oni trebali ostvarivati biti utemeljene na objektivnim kriterijima ili će se to sve prepuštati arbitraži direktora regija, pa će oni odlučivati tko će od novopečenih menadžera prodaje dobiti potentnije prodajno mikropodručje i/ili tko će imati manje ili veće prodajne ciljeve, pa sukladno i tome tko će biti uspješan menadžer prodaje, a tko neuspješan, odnosno kome će se koeficijent dizati, a kome spuštati. Treba napomenuti i da ovaj novi sustav podrazumijeva ako se nekom nakon nekoliko vremenskih razdoblja zaredom spušta koeficijent to znači da će mu se tvrtka zahvaliti na suradnji. U konačnici to znači prestanak radnog odnosa u HL ili eventualno ponuda novog ugovora za radno mjesto prodavač.
Ne treba zaboraviti činjenicu da kada je uveden raspon koeficijenata (tj. nejednaki koeficijenti) za isto radno mjesto da je to „opravdavano“ pričom da će se na taj način moći bolje vrednovati rad i zalaganje svakog pojedinca. Kada napravimo retrospektivu s ove vremenske distance ne možemo se ipak oteti dojmu da je više nagrađivana podobnost nego sposobnost, kao što je ilustrirano već navedenim primjerom.
Ova nedorečenost stvorila je određenu neizvjesnost kakva se u državnoj firmi kao što je HL događa samo prilikom smjena vlasti i posljedične „sječe direktora“. I u takvom ozračju HL dočekuje svoj 50 rođendan! Ono što je posebno indikativno jest i činjenica da firmu napuštaju i osobe koje su radile u centrali na dobro plaćenim poslovima. Očito motiv njihova odlaska nije u novcu već u nečem drugom, a to može biti samo radna atmosfera i organizacijska klima. Već godinama govorimo je zadovoljan prodavač temelj uspješne i stabilne tvrtke. Koliko će još vremena nadležnima trebati da to shvate?
