16/09/2026
TERORIZAM JAVNIH MEDJA
Jednom zgodom Berthold Brecht je rekao: "Puno se dobiva ako samo jedan ustane i kaže ne!" Živimo u svijetu potpune komunikativnosti. Kugla zemaljska postala je malo selo. Ne samo da vijesti odmah stižu na svako mjesto, nego se i zrakoplovima može brzo stići na sva odredišta na Zemlji. Tako, pomalo, svi postajemo sudionici istog mentaliteta, istih ideja i ideologija. U nama i oko nas nastaje nova slika stvarnosti. Zaboravljamo ono što smo naučili od majčine utrobe, ono čemu su nas naučili šuma, zemlja i selo, ono čemu su nas naučile tradicionalne religije i odgoji. Televizija i drugi mediji postaju nova stvarnost, posreduju nove slike, nova pravila igre, nove etike, novo međusobno shvaćanje i novu ideologiju. Ljudi se vladaju prema onome što se promiče u javnim medijima i na televiziji. To u njima postaje stvarnost prema kojoj cijene sve drugo. Kao da ispod njih prolazi dosadašnji svijet, a nastaje neki njima nepoznati, novi, tehnički, umjetni i nametnuti svijet.
Terorizam javnih medija sve je već kao što smo doživjeli u slučaju princeze Diane, ali i Majke Terezije. Demokracija bez humanih i moralnih granica omogućuje da se napada i blati svaki čovjek. Nitko više nije imun od razbojstava u medijskom posredovanju. Ono što se prije dogadalo u malim grupama, selima i ulicama, kao ogovaranje i klevetanje, sada je postalo javno, medijsko, globalno. "Zahvati me neki sadistički osjećaj", reče mi nedavno jedan kolega, "kada vidim tu nasrtljivost novinara. Ništa više nije sveto, ništa nije časno i pošteno, nema više velikih i zdravih ljudi, nema područja koja nisu razobličena, razgolićena, ranjena, ismijana i ponižena."
Na tom temelju raste strah u ljudima. Umjesto demokracije doživljavamo terorizam koji raste s vojnim oružjem, ali i s oružjem javnih medija. Sve je nesigurnije biti čovjek i sve je opasnije biti javni radnik. Kao što se ne zna u kojem automobilu može biti podmetnuta bomba, tako se ne zna ni to u kojim novinama, u kojim medijima će te raniti i obeščastiti neki novinar.
Ne samo to. Mediji su postali dostupni svakom čovjeku. Osim poštene
javnosti i javnih radnika, i razbojnička grupa može u ruke dobiti medijsko sredstvo društvu. Demokracija tako postaje svoj vlastiti ubojica. Umjesto da ljudima daje slobodu, ona ranjava, zatvara i tjera u bijeg, Grupice ljudi oko javnih glasila postaju gospodari svjeta. Poznato je da su policije svijeta sporije u tehničkom napretku od razbojnika, terorista i fundamentalista. Puno brže se otkrije na koji način otvoriti ili razbiti neki sef ili automobil, nego kako napraviti sigurnosnu bravu. Ništa više nije sigurno. Humano i čestito medijsko društvo jedva toga postaje svjesno. Uz njegov pošteni rad raste opasna maligna izraslina na društvima svijeta. Ako već ništa drugo, svaki čovjek može se domoći interneta i preko njega poslati najopasnije vijesti, napade, strahove, ideologije i devijacije. Pojedinci i grupe mogu imati vlastitu televiziju ili neko drugo medijsko sredstvo i tako ugrožavati i trovati društvo. Kao što je jedva moguće zabraniti kriiumčarenje droge, tako je nemoguće zabraniti sadizam i terorizam javnih medija. Dodamo li tome još i nemoć mnoštva ljudi da se odupru takvom trendu, da odbiju mito, odnosno visoke sume koje im se n**e da bi sudjelovali u zlim djelima, tada vidimo koliko je malo ljudi na koji ma stoji ljudski rod i budućnost svijeta.
U takvom trendu Brechtova misao postaje aktualna. Postoji li netko tko može reći "ne"? Ima li poštenjaka koji će reći "ne podmićivanju, koji će zlim novinarima reći "ne", koji će ponudama visokih položaja u društvu radi časnoga dobitka reći "ne", koji će vlastitom grijehu reći "ne", koji će suvremenim trendovima poput kloniranja znati odlučno reći "ne". Možda dolazimo ususret vremenima novih mučenika koji će istupiti za sve druge govoreći veliki "ne". Velika zla čovječanstva mogu se ukloniti darivanjem života ljudi koji su hrabri i koji znaju zlu reći "ne". Zlo, razbojništvo i zli boje se ljudskog "ne". Zlo je slabo; ono pokušava izdaleka ubijati, bombardirati i napadati, ali čim se pošteni odupru, ono postaje slabo i pada, jer ničega se mrak tako ne boji kao svjetla ili upaljene žigice. I najmanje svjetlo zaštićuje kilometarsko područje od zla, mraka, razbojstva i smrti.
Treba reći da su ovo vremena u kojima je najljepše živjeti. Sada se zgušnjava između dobra i zla. I sada se traže čovjekoljubivi ljudi koji će uz Isusa iz Nazareta stvoriti bolju budućnost za čovječanstvo.
