Društvo prijatelja vrgorske starine

28/09/2026

„FINDING FRANK“ STIGAO U VRGORAC!

Vrijedan primjerak knjige "Finding Frank", posvećene životu Franka Ercega, novozelandske lovačke legende vrgorskih korijena, od danas se nalazi u Gradskoj knjižnici Vrgorac.

Autorica knjige Louise Maich, autorica s Novog Zelanda, poslala je primjerak predsjedniku Društva prijatelja vrgorske starine Branku Radoniću sa zamolbom da ga preda Gradskoj knjižnici Vrgorac i tako učini dostupnim vrgorskim čitateljima i istraživačima. Knjigu je predao knjižničaru i književniku Juri Diviću, i samom rođenom na Novom Zelandu, u Takapuni. Simbolika na svakom koraku! Knjiga će sad postati dio Zavičajne zbirke Gradske knjižnice u Vrgorcu, a vjerujemo da će imati dosta čitatelja.

Louise Maich knjigu "Finding Frank" posvetila je svome ujaku Franku Ercegu (1934. – 1965.), sinu vrgorskih iseljenika Petra Ivana Ercega i Anke Katavić. Frankov otac Petar Ivan na Novi Zeland otišao je još 1913. godine, sudjelovao je u Prvom svjetskom ratu u novozelandskoj vojsci, a nakon rata vratio se u Vrgorac gdje se 1923. godine oženio Ankom Katavić. Nakon ponovnog odlaska na Novi Zeland obitelj se ondje konačno nastanila, a Frank je rođen 17. srpnja 1934. godine.

Odrastajući u mjestu Aukopae kod Taumarunuija, Frank je uz stariju braću Ivana, Vjekoslava i Vojislava, rođene Vrgorčane, odmalena usvajao lovačke, ribolovne i vještine snalaženja u divljini. U ranim dvadesetim godinama krenuo je prema jugu Novog Zelanda i djelovao kao lovac u dolini Arawhata u Westlandu. S vremenom je stekao velik ugled kao lovac, planinar i fotograf, a njegove su fotografije objavljivane u tadašnjim novinama i časopisima. Njegov život tragično je završio 1. lipnja 1965. godine, kada je zajedno s prijateljem Johnnyjem Cummingom poginuo u helikopterskoj lovačkoj nesreći.

Knjiga "Finding Frank", objavljena u nakladi "Bateman Booksa" iz Aucklanda, ima 336 stranica, bogato je opremljena fotografijama i rezultat je više od dvadeset godina istraživačkog rada Louise Maich. Autorica je Frankovu životnu priču rekonstruirala razgovorima s članovima obitelji i njegovim prijateljima te proučavanjem pisama, fotografija i druge sačuvane arhivske građe. Knjiga govori o jednom iznimnom životu, ali i o povijesti jedne vrgorske iseljeničke obitelji.

Zahvaljujemo Louise Maich što je jedan primjerak svoga dugogodišnjeg istraživačkog i književnog rada odlučila darovati Vrgorcu. "Finding Frank" sada ima svoje mjesto u Gradskoj knjižnici Vrgorac, u gradu Frankovih korijena.

27/09/2026

“Kao direktorici Turistička Zajednica Vrgorac posebno mi je drago što smo zajedno s Društvom prijatelja vrgorske starine krenuli i u zaštitu ovog drevnog pića i običaja koji ga prati. Vrgorac ima snažan identitet i autentične priče, a naša je misija da ih sačuvamo za buduće naraštaje te predstavimo na privlačan i prepoznatljiv način, što uspješno činimo više od četvrt stoljeća, a tako ćemo nastaviti i dalje – kazala je Željka Opačak Radonić.”

Već 26 godina, pred kraj berbe, kada mlado vino dobije svoj prepoznatljiv okus, u Vrgorcu se tradicionalno održava Biklijada, pučka fešta koja nas vraća u prošlost, u svakodnevni život naših p...

26/09/2026

U sklopu 26. Biklijade, u galeriji Društva prijatelja vrgorske starine priređena je izložba vrgorske umjetnosti.

Udruga ARS, predvođena Elenom Klaričić, postavila je izuzetnu izložbu radova naših Vrgorki, pokazavši svu raznolikost, kreativnost i umjetnički senzibilitet domaćih autorica. Uz njihove radove, Zvonko Skeledžija predstavio je svoje rukotvorine, osebujne drvene minijature koje su privukle posebnu pozornost posjetitelja.

Uz pjesmu, kušanje domaćih proizvoda i nezaobilaznu degustaciju bikle, brojni posjetitelji svratili su i u našu galeriju te s velikim zanimanjem razgledali izložene radove i upoznali još jedan vrijedan dio vrgorske kreativnosti i baštine.

Zahvaljujemo Udruzi ARS, Eleni Klaričić, svim izlagačicama, Zvonku Skeledžiji te svima koji su svojim dolaskom uveličali ovu lijepu vrgorsku večer.

snimili: Saša Peterković i Branko Radonić

26/09/2026

Vidimo se i jutros! ❤️

25/09/2026

❤️

25/09/2026

Ovo je samo mali dio predivne izložbe vrgorske umjetnosti koja vas od 19:00 sati čeka u galeriji Društva prijatelja vrgorake starine, u sklopu 26. Biklijade. Vidimo se! 🧑‍🎨🎨

24/09/2026

Pripremamo vrlo zanimljivu i unikatnu izložbu u galeriji Društva prijatelja vrgorske starine u Domu svete Katarine. Vidimo se sutra tijekom trajanja Biklijade! 🤗

23/09/2026

I ove godine, u sklopu 26. Biklijade, otvaramo vrata naše galerije vrgorskoj kulturi i umjetnosti. Ovoga petka u Domu svete Katarine u Vrgorcu gostuju umjetnica Elena Klaričić i udruga ARS sa svojim likovnim radovima, a po prvi put u goste nam stiže i Zvonko Skeledžija sa svojim vrlo zanimljivim rukotvorinama i drvenim minijaturama. Vidimo se!

30/08/2026

( #424) RONDARI - žudije, čuvari Kristova groba u crkvi Navještenja Blažene Djevice Marije u Vrgorcu

Evo jedne zanimljivosti iz vrgorskoga govora. Iako je velik dio riječi koje koristimo u Vrgorcu zajednički širem dalmatinskom prostoru, za poneku ipak možemo reći da nosi baš poseban vrgorski pečat. Jedna od takvih je rondar.

Dok su drugdje poznatiji nazivi žudija ili čuvar Kristova groba, u Vrgorcu se za pripadnike ove stare uskrsne tradicije udomaćio naziv rondari. Riječ se povezuje s talijanskom ronda — straža, ophodnja, patrola — a u Vrgorcu je kroz dugu uporabu dobila svoje posebno, lokalno značenje.

Zato, iako mnoge naše riči pripadaju širem dalmatinskom jezičnom krugu, za rondara možemo reći da je baš izvorno vrgorska rič.

Dakle, žudije, čuvari Kristova groba, postoje danas u brojnim dalmatinskim katoličkim župama, pa tako i u Župi Navještenja Blažene Djevice Marije u Vrgorcu, ali s tom razlikom da u Vrgorcu nose naziv „rondari“. Pojam dolazi od talijanske riječi „ronda“, koja u prijevodu označava stražu, ophodnju ili patrolu, odnosno skupinu koja nešto čuva. U ovom slučaju radi se o Isusovom grobu.

Nije poznato otkada rondari točno postoje, međutim, u Vrgorcu se sačuvalo vjerovanje da postoje još od mletačkih vremena (1690.-1797.), što je vjerojatno istina kada se ima na umu talijansko podrijetlo njihova naziva. U Vrgorcu svatko nije mogao biti rondar, a ta dužnost i čast se najčešće prenosila s koljena na koljeno i rondari su i danas članovi starih obitelji vrgorske župe kao što su Markotići, Hrstići, Ercezi, Radonići, Martinci i drugi.

Rondari su u vrgorskoj župnoj crkvi stajali u krstionici (lijevo od ulaznih vrata), odakle su se kretali u stražu za vrijeme Uskršnje polnoćke. Nekoliko minuta prije pomoći rondari bi izašli i postrojili se oko Isusova groba, a u ponoć bi svećenik zapjevao „Glorija in Excelsis Deo“, odnosno „Slava Bogu na visini“. Rondari bi se počeli ponašati kao da je u njih ušao neki strah, a njihov harambaša bi iz svega grla viknuo „mirno“. Nije ih mogao umiriti, već bi svi oni popadali na pod, nakon čega bi se ustali i bježali prema ulaznim vratima crkve. U tome trenutku vjernici su se često umivali vodom koju bi u bocama ponijeli na polnoćku.

Branko Radonić

14/08/2026

Nastavak aktivnosti Društva prijatelja vrgorske starine
SPOMEN-PLOČOM OBILJEŽENO POSLJEDNJE POČIVALIŠTE VRGORČANINA I BURSKOG RATNIKA ULDERIKA FRANIĆA U JUŽNOJ AFRICI

Društvo prijatelja vrgorske starine postavilo je na posljednjem počivalištu Vrgorčanina i burskog ratnika Ulderika Franića (1871. – 1900.) na farmi Palmietspruit u Južnoj Africi dvojezičnu spomen-ploču na hrvatskom jeziku i afrikaansu. Ploča, koja je izrađena još prošle godine, postavljena je u suradnji sa Zvonimirom Navalom, istraživačem iz SAD-a koji je identificirao Franićev grob i godinama istraživao sudjelovanje Hrvata u Anglo-burskom ratu, te dr. Tianom Schutteom iz Južne Afrike, uz dopuštenje vlasnika farme Tiaan Bama. Sama tehnička realizacija projekta izvršena je uz pomoć lokalne kamenoklesarske tvrtke Samcro Memorials iz okolice Johannesburga.

Ulderik Franić bio je pripadnik burske vojske u Anglo-burskom ratu, pripadnik Edwardsovih izvidnika u sklopu Carolina komandoa koji je u sukobu s britanskom vojskom ranjen 24. srpnja 1900. u Strydkraalu u Istočnom Transvaalu. Jedan ga je suborac uspio izvući na konju, nakon čega je prebačen na obližnju farmu Palmietspruit u blizini Amersfoorta, gdje se nalazila burska poljska bolnica. Tu je tijekom noći preminuo, pa je na farmi, u blizini same zgrade i pokopan.

Na dosadašnjem nadgrobnom spomeniku Franićevo ime nije bilo navedeno, nego je na afrikaansu stajalo tek da ondje počiva pripadnik Carolina komandoa. Zvonimir Navala je istraživanjem povijesnih izvora i podataka o lokaciji groba utvrdio da je ondje pokopan upravo Ulderik Franić iz Vrgorca. Na novoj ploči na hrvatskom i afrikaansu navedeni su njegovo ime, podrijetlo i osnovni podaci o ratnom putu.

Navala je više godina živio u Južnoj Africi i sustavno istraživao sudjelovanje Hrvata u Anglo-burskom ratu 1899. – 1902. Rezultate istraživanja objavio je najprije u knjizi na engleskom jeziku Croats in the Anglo-Boer War – South Africa 1899–1902, a potom i u hrvatskom izdanju Hrvati u Burskom ratu – Južna Afrika 1899. – 1902. Posebnu pozornost posvetio je Ulderiku Franiću, čiji je ratni put rekonstruirao i čiji je identitet povezao s dotad neimenovanim grobom u Palmietspruitu.

Suradnja Društva prijatelja vrgorske starine, Navale i suradnika u Južnoj Africi konkretizirana je prvi put 31. svibnja 2024. godine, kada je u Carolini u provinciji Mpumalanga održana svečanost povodom obnove spomenika sudionicima Anglo-burskog rata. Uz obnovljeni spomenik postavljene su ploče s imenima pojedinih poginulih boraca, među njima i Ulderika Franića. Njegovo je ime na starijem spomeniku bilo pogrešno zabilježeno, pa je novom pločom ispravljena identifikacija i navedeno njegovo pravo ime.

Za tekst na ploči i popratno pismo iz Vrgorca za ceremoniju otkrivanja bio je zadužen predsjednik Društva Branko Radonić, u suradnji s dr. Tianom Schutteom i Zvonimirom Navalom. U realizaciji su sudjelovali i Hrvatska katolička misija u Južnoj Africi te Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Pretoriji, a na svečanosti je pročitano i pozdravno pismo predsjednika Društva. Već tada najavljeno je postavljanje posebne ploče i na samom Franićevu grobu u Palmietspruitu.

Društvo je tijekom 2024. i 2025. na svom portalu i društvenim mrežama objavljivalo tekstove o Franiću, njegovim pismima iz Južne Afrike, sudjelovanju u Burskom ratu, okolnostima smrti i rezultatima Navalinih istraživanja. Dana 14. svibnja 2025. godine u prostorijama Društva u Vrgorcu održano je predstavljanje hrvatskog izdanja Navaline knjige Hrvati u Burskom ratu – Južna Afrika 1899. – 1902., pri čemu je poseban dio programa bio posvećen Ulderiku Franiću. Navala je govorio o Hrvatima u burskim postrojbama, Franićevu dolasku u Južnu Afriku, njegovoj vojnoj pripadnosti, sačuvanim pismima te okolnostima ranjavanja, smrti i pronalaska groba.
Postavljanjem dvojezične ploče u Palmietspruitu realizirana je aktivnost najavljena još prilikom obilježavanja Franića u Carolini 2024. godine. Na njegovu stvarnom grobnom mjestu sada su prvi put navedeni puno ime i prezime te osnovni biografski i vojni podaci.

Ovom prilikom zahvaljujemo Zvonimiru Navali na višegodišnjem istraživanju biografije Ulderika Franića i njegovih hrvatskih suboraca u burskoj vojsci, kao i dr. Tianu Schutteu i ostalim južnoafričkim suradnicima koji su sudjelovali u realizaciji projekta i koji čuvaju sjećanje na svoje burske ratnike. Posebno zahvaljujemo vlasniku farme Tiaan Bamu što nam je dopustio postaviti spomen-ploču i što i sam brine o posljednjem počivalištu našega Ulderika koji je daleko od svoga Vrgorca stradao prije 126 godina.