HPD Papuk Virovitica

23/08/2026

🌿 Čista i zelena Bilogora, nas 14, a gdje ste vi? 😄🥾. Danas smo odradili drugu od tri planirane radne akcije u sklopu projekta „Čista i zelena Bilogora“. Okupilo nas se skromnih 14 entuzijasta. 😄 Četiri sata kosili smo, grabljali, čistili granje i lišće, skupljali smeće, uređivali izvore i sređivali okoliš. Ukratko, radili smo sve ono što se samo od sebe, nekim čudom, ipak nije napravilo. 😉 A, usput smo se i družili, smijali i napravili nešto konkretno za našu Bilogoru.
Posebno smo uredili i očistili planinarsku stazu „Pet izvora“, koja sada ponovno izgleda onako kako i zaslužuje. Prekrasno, uređeno i spremno za sve generacije planinara i ljubitelja prirode. 🌲🥾
I da, znamo… planinarenje je puno ljepše kada se samo hoda. 😎 Ali postoji i ona manje poznata disciplina “planinarstvo”. Ona uključuje malo košenja, grabljanja, čišćenja, volontiranja i davanja svog vremena za nešto što će sutra koristiti svima nama. 😂 Zato pozivamo i sve one koji danas nisu mogli doći. Nećemo pitati gdje ste bili. 😜 Samo ćemo vam ostaviti priliku da nam se pridružite na sljedećoj radnoj akciji u rujnu.
Jer, realno… nas 14 može puno, ali nas 30 može još više. A ako nas bude 50, možda čak i završimo prije ručka! 😂💪
U sklopu projekta JANAF-a očekuje nas još jedna radna akcija u rujnu, a tijekom rujna i listopada i dvije radionice/predavanja.
Zato, nemojte samo čekati fotografije nakon akcije i komentirati kako je bilo lijepo. 😄
Dođite sljedeći put pa budite dio fotografije! 📸🥾 Jer članstvo u planinarskom društvu nije samo izlet, vrh i lijep pogled. To je i zajedništvo, volontiranje, čuvanje prirode i spremnost da malo zasukamo rukave za boljitak svih nas. 💚
Veliko hvala našim današnjim junacima – 14 vrijednih volontera! 👏❤️.

A ostalima…
Vidimo se u rujnu. Lopate i grablje ćemo pripremiti. Vi samo dođite. 😉🌿.

Tekst - Kristijan Paljar.

21/08/2026

U nedjelju 23.8.2026 održati će se druga radna akcija za projekt “Čista i zelena Bilogora”

13/08/2026

Četvrti dan našeg boravka u Dolomitima bio je rezerviran za Piz Boe, vrh visok 3.152 metra i za mnoge – prvi susret s planinom iznad 3.000 metara.
Krenuli smo s Passo Pordoi, a zatim gondolom Sass Pordoi do Rifugio Maria, na gotovo 2.950 m. U samo nekoliko minuta svladali smo 711 metara visinske razlike. Pogled je već tada bio nestvaran.
Krenuli smo prema Rifugio Forcella, napravili kratku pauzu i nastavili dalje. Staza nas je najprije vodila ugodnim i širokim terenom, a zatim je postajala sve strmija. Kamenjar, stijene, sajle i klinovi… svaki novi metar donosio je novi izazov.
Za većinu članova ovo je bio prvi susret s visinom iznad 3.000 metara, i zato ovaj uspon ima posebnu vrijednost. Nije to samo još jedan ispenjani vrh – to je novo iskustvo, pomicanje vlastitih granica i dokaz da često možemo više nego što mislimo.
Osmijesi, fotografije, ponos i ona posebna zahvalnost što imamo priliku doživjeti nešto što ćemo dugo pamtiti. Na vrhu se nalazi TV odašiljač i Rifugio Capanna Fassa gdje smo napravili dugu pauzu i uživali u pogledima.
Nakon odmora krenuli smo prema Rifugio Boe. Spust nas je vodio preko kamenjara, uz sajle i drvene stepenice, a zatim po siparu sve do doma, gdje su nas čekale naše dvije planinarke koje su ovaj put odlučile ostati ispod vrha.
Nakon odmora nastavili smo prema Rifugio Forcella, a zatim dalje prema žičari. Dio ekipe odlučio je cijeli put do Passo Pordoi nastaviti pješice, strmim spustom po siparu.

11/08/2026

Treći dan našeg dolomitskog druženja bio je rezerviran za izlet na Cinque Torri, jedan od onih planinarskih izleta kojem se veselimo i od kojeg puno očekujemo.
Šetnju smo započeli od Rifugio Scoiattoli prema Averau, gdje smo napravili kratku pauzu kako bi došli do daha i kako bismo upoznali povijest ovog kraja. Na ovom području bila su prikazana ratna zbivanja, a kroz izloženu vojnu opremu, naoružanje i prikaze vojnika mogli smo dočarati kako je izgledao život i ratovanje u surovim dolomitskim uvjetima.
Put nas je dalje vodio prema Rifugio Nuvolau, koji je izgrađen na vrhu brda Nuvolau (2574 m), gdje smo se zadržali nešto duže. Svakim korakom otvarali su se sve veličanstveniji pogledi, a dolomitske stijene, vrhovi i zelene padine oko nas stvarali su prizore koje je teško opisati riječima.
Na stazi nas je dočekala i poprilična gužva. Toliko planinara na jednom mjestu, a posebno nas je razveselio susret s čak stotinjak planinara iz dva splitska društva. Susreti, pozdravi, osmijesi učinili su ovaj dan još ljepšim. Bio je to pravi mali pohod Hrvata na Dolomite. Na vrhu smo se okupili i svi zajedno ovjekovječili taj trenutak zajedničkom fotografijom.
Nakon odmora krenuli smo prema Rifugio Scoiattoli, smještenom blizu onoga zbog čega smo zapravo i došli – veličanstvenih stijena Cinque Torri. Kako smo se približavali tornjevima, gužve skoro da i nije bilo i mogli smo više uživati u njihovoj nevjerojatnoj pojavi.
Tu se naša ekipa podijelila. Jedan dio odlučio se za kružnu turu oko tornjeva, laganom šetnjom i uživanjem u pogledima iz svih mogućih kutova. Drugi dio, željan malo više adrenalina, izabrao je zahtjevniju stazu koja nas je vodila bliže samim tornjevima. A gore je vrijedilo doći. Stijene Cinque Torri izbliza izgledaju još impresivnije nego na fotografijama. Njihove okomite litice i neobični oblici ostavljaju bez riječi, a nas to činilo sretnima što smoimamo priliku hodati takvim krajem. Posjetili smo i muzej na otvorenom koji nam je dodatno približio ratnu povijest ovog područja i podsjetio nas da ovi prekrasni planinski predjeli, osim prirodne ljepote, čuvaju i brojne priče iz prošlosti.
Nakon šetnje smo još malo ostali u prekrasnom planinskom okruženju, uživajući u zasluženom odmoru uz čašu Aperola ili piva prepričavajući dojmove.

10/08/2026

Najava izleta - S planinarima za Rokovo (Vidici Milanovca)

07/08/2026

Drugi dan naše dolomitske avanture bio je rezerviran za Secedu (2.519 m) – jedno od najupečatljivijih mjesta u Dolomitima. Nakon jutarnje vožnje do Santa Cristine Val Gardena i uspona žičarom Col Raiser, krenuli smo kružnom stazom prema jednom od najpoznatijih vidikovaca u Dolomitima. Išli smo lagano jer ovakvi pogledi zaslužuju da im se posveti vrijeme. Korak po korak, uz puno stajanja za fotografiranje, divljenje pogledima i kratke predahe stigli smo do vrha Secede. Na vrhu je, očekivano, bilo puno ljudi no to nas nije spriječilo da uživamo. Za povratak smo odabrali manje prometnu stazu. Na toj stazi smo osjetili onu pravu čar planine – prirodu koja ne traži ništa osim da zastaneš i pogledaš oko sebe.
Cijelim putem pratili su nas zeleni alpski pašnjaci, krave i koze koje bezbrižno pasu, planinske kolibe, veličanstvene stijene, a nekima se na trenutak ukazao i svizac, uljepšavši ovaj već savršen dan.
Postoje mjesta koja fotografija ne može dočarati. Seceda je jedno od njih - mjesto gdje svaki korak, svaki pogled i svaki trenutak ostaju u sjećanju.

07/08/2026

Nakon nešto više od 8 sati vožnje stigli smo na našu prvu dolomitsku destinaciju – Lago di Braies. Već na prvi pogled bilo je jasno zašto ovo jezero oduzima dah. Fotografije ga mogu dočarati, ali uživo je stvarno nešto posebno.

Odlučili smo napraviti laganu šetnju kružnom stazom oko jezera. Nije bilo žurbe – stajalo se na gotovo svakom koraku, malo zbog pogleda, malo zbog fotografiranja, a najviše zato što je svaki kutak izgledao drugačije i jednako lijepo.
Smaragdna boja vode, veličanstveni vrhovi koji ga okružuju i mir koji vlada na gotovo 1.500 metara nadmorske visine ostavljaju bez riječi.
Bio je to savršen uvod u ono što nas je čekalo sljedećih dana. Bez velikih uspona i napora, samo uživanje u prirodi, dobrom društvu i prvom susretu s ljepotama Dolomita.

02/08/2026

Dođeš u Italiju i sretneš "pola" Hrvatske 🙂

28/07/2026