20/09/2026
29. BKH Memorijal 19. 09. 2026.
Ekipa iz BMW Moto Kluba ZUV (Zadovoljstvo U Vožnji) nas je ove godine okupila povodom 29. BKH memorijala i bome su nam priredili poslasticu u svakom smislu riječi. Plan je bio da naših pet članova ujutro srkne kavicu i gas na mjesto okupljanja, no uvijek se nešto ispriječi i, nažalost, naš dežurni manager za društvene mreže Ivek je morao otkazati zbog problema s kičmom. Nije ni čudo kad sam renovira stan već neko vrijeme, ali šta je tu je – idemo nas četvorica. Ispalo je da je ovo bila i k*mska vožnja: Nikola (aka. Strugalica), Tomislav (aka. k*m D.), Damir (aka. Buki) i Jakov (aka. ???), sve neki k*movi među sobom.
Nalazimo se s ekipom (23 motora s 25 ljudova) iz BMW MK ZUV, BMW MK VŽ, BMW MK KA, BMW MK ZG i našeg malog kluba BMW MK VG. Kako je Mario (PsP) rekao: kava, rakija, cigara pa pokret prema Novskoj i obitelji Vukelić.
Dosadna autocesta, ali ajde, brzo to rješavamo i stižemo na odredište kod obitelji Vukelić u Brestaču. Domaćini su pripremili delicije pod kutem od 45 i vatrenu vodicu da se promrzli bajkeri zagriju nakon duuuugog i iscrpljujućeg p**a.
Glava obitelji, gosp. Marijan Vukelić, nas upoznaje s materijom i objašnjava odakle strast prema „starim“ motorima te predaje riječ Marku, svom sinu, koji je isto tako, blago rečeno, zaljubljenik u „staro“.
Za to cijelo vrijeme svi pomalo zbunjeno gledaju gdje je ta zbirka motora i jedna garažna vrata nameću se kao ulaz u neki drugi svijet.
Dizanjem tih garažnih vrata zaista čovjek ulazi u neku drugu dimenziju, dimenziju gdje se predanost i pedantnost vide u svakom milimetru svakog motocikla. Slike će više prenijeti nego što sam u stanju napisati. Iako sam puno čitao o materiji Drugog svjetskog rata i svime oko njega, nisam zaljubljenik u „staro“ što se tiče motocikala, ali ova kolekcija je više no impozantna, a predanost svakom pojedinom motociklu obitelji Vukelić je na nivou koji je ….. u najmanju ruku nevjerojatan. Kapa do poda cijeloj obitelji, ne samo „glavi“ koji je prenio svoju strast na mlađe, već i gazdarici koja s jednakom strašću priča i gleda svaki od tih motocikala.
Okrijepe nije falilo, a bome ni fine klopice. Ne znam zašto to nismo evidentirali, možda zbog masnih prstića, ali bilo je jakooo fino.
Nakon ručka krećemo u kratak obilazak prostora pilane obitelji Vukelić te pogona koji se koriste za skladištenje mehanizacije OPG-a u vlasništvu obitelji. Traktora da im ne vidiš kraja i poneki eksponat koji čeka svoj red na restauraciji. Naš Tomek je „odlijepio“ i rekel da je k'o malo dete u dućanu slatkiša. Ja se ne kužim u traktore jer na Črnomercu tog nije bilo, ali njegov izraz lica je bio baš k'o kod dijece kad vide duuuugo očekivanu igračku.
Tu se rastajemo s obitelji Vukelić te idemo prema Lonjskom polju, gdje smo naumili zapaliti svijeću za sve one koji se ne voze više s nama. Nažalost, ove godine smo izgubili nekoliko prijatelja, poznanika, istomišljenika… Neka su im mirne ceste tamo gore.
Okrijepa u Čigoću nas je potaknula da pripremimo našem dopredsjedniku iznenađenje i da mu banemo na proslavu 50-og rođendana. Nas par, 21 motor i 23 ljudova, od čega dvije dame, Silva i Veronika, su Dadu razveselili do te mjere da me kasnije te večeri grlio i zahvaljivao kaj sam ih dopelal i da smo mu baš uljepšali ionako predivan dan. Neki su otišli prije početka glavne fešte, a neki (podaci poznati redakciji) ostali „nešto“ dulje, no nije im za zamjeriti. Bilo je klope i cuge u izobilju pa zašto ići nekamo gdje nije sigurno ima li svega što im srce poželi.
Ovogodišnji memorijal je bio baš drugačiji od dosadašnjih, barem dva na kojima smo prije sudjelovali, ali ne manje vrijedan ili manje dobar.
Hvala ZUV-u na organizaciji i trudu, bilo nam je zadovoljstvo.
Veselimo se daljnjem druženju s našim prijateljima i istomišljenicima.
Pozdrav od male Gorićke ekipe.
