03/02/2026
Političari, nemojte govoriti "Mi Srbi, Mi Bošnjaci, Mi Hrvati..." Nemojte govoriti u naše ime, jer vi ne zastupate naše, već vaše interese. Srpski, bošnjački i hrvatski političari, vi očito nemate na umu da ste naši službenici, jer se ponašate kao da smo mi vaši podanici. Politika se ne radi na sceni, ona se događa iza kulisa. Na sceni su marionete, koje rade za siluete. Građani su finansijeri, tajkuni su producenti, mediji su režiseri, a političari samo spikeri.Narod će obratiti pažnju na množenje, kad država obrati pažnju na dijeljenje. Montažne državice koje ostadoše iza Jugoslavije, nisu ništa drugo do mošti naših neukosti. Ako vam je Tito kriv, kako to da nas vi niste usrećili? Jugoslavija je imala petogodišnji plan, a Srbija nema ni dnevni red. I sada je posve jasno da Jugoslavija nije zbog socijalizma propala, nego je propala zato što je od socijalizma odustala. Na svim poljima bismo mogli da napredujemo, da političari to ne sputavaju. Tamo gde nema politike, tamo osvajamo lovorike! Već decenijama narodi na prostoru Balkana nasedaju na istu političku praksu, tj na matricu koja zarad osvajanja novih mandata obećava da će biti oporavljena privreda i da će biti veća plata. Država u kojoj su ratari siromasi, zaslužuje da se hitno spasi il' da se tiho i neslavno ugasi. Ta hipnotička mantra u koju očajnici povjeruju, omogućava političkim parazitima da za vrijeme svog famoznog mandata rasprodaju sve ono što nisu sticali, i da razgrade sve ono što nisu gradili. Država nam je prepuna poltrona koji su zarad iščekivanja zaposlenja kadri da svoje ljudsko dostojanstvo podrede partijskoj pokornosti, i zarad očuvanja zaposlenja sposobni da gutaju i sopstvena i tuđa nepoštenja. Dakle, političari daju lažnu nadu onima od kojih kradu. Na čemu počiva politika bilo koje uređene države? Na kulturi. Bila ona poljoprivredna, bila ona industrijska, bila ona ulična. Kultura nije izolovana paradigma koja se povezuje samo sa umjetnošću. Kultura je sveobuhvatni kodeks poimanja i dejstvovanja. Od nje zavisi na čemu počiva ratarstvo, stočarstvo, industrija, prosvjeta i sama ekonomija. Kultura mora imati patos, ali ne smije imati plafon.Naš narod zasigurno neće vidjeti lice svoje elitne kulture, sve dok država naličje podržava. U našoj zemlji ne smiju da umiru babe i dede, zbog beskonačne bijede. Naša je nacija gladna, samo zato što je politička elita prejedena. U našoj zemlji još uvijek postoje oni koji vjeruju da strane investicije spasavaju domaću ekonomiju. Kako to da su nam reforme vječito uspješne,a mi vječito neuspješni? Naša država ima najsuroviji antisocijalni sistem, koji svoje stanovnike svodi na bijelo roblje, sa pravom da rade, bez radosti i nade. Raspravljaju nebeska i zemaljska nacija, a problem je u onoj podzemnoj. Zemlju volim, narod pomalo, a državu nimalo.
(Autor Ognjen Daković)
