28/07/2026
[HRVOJE HITREC: SKANDAL OKO MATOŠA - NACIONALNA SRAMOTA]
Koristim sezonu kiselih krastavaca i nasilnih glavatih želva, da još jednom progovorim o skandalu u svezi s rodnom kućom A. G. Matoša, daleko od mora, očito i daleko od srca suvremenih naših „intelektualaca“. Dotično o Kući Antuna Gustava u Tovarniku, koja obuhvaća i rodnu kuću Matoševu, ali i s njom povezan Kulturni centar znatnih dimenzija, izgrađen, ali ne i dovršen glede interijera (kao ni interijer stare kuće).
Kada se stvari zapetljaju do besmisla, treba se vratiti na početak, na izvore, na korijene. Znači: Ogranak Matice hrvatske u Tovarniku osnovan je, u dogovoru sa središnjicom tek oživljene Matice, u lipnju 1990. Bio je toga dana u Tovarniku i Petar Šegedin, predsjednik Matice, s njim Jozo Ivičević i Vlado Gotovac.
Vjerojatno znate da je uskoro počela srpska agresija, da su stanovnici Tovarnika što pobijeni što izbjegli, u Matoševu se kuću uselio četnički štab.
Kada su se prognanici vratili i dostojno pokopali mrtve iz masovne grobnice, i prije no što su prionuli oživjeti vlastite kuće svratili su pažnju na Matoševu, oživljen i Ogranak Matice u Tovarniku. Na prijedlog Dragutina Tadijanovića utemeljen je Odbor, u koje-mu su uz Tadiju bili ugledni književnici, povjesničari književnosti itd. poput Nikole Batušića, Nedjeljka Mihanovića, Dubravka Jelčića, da ne nabrajam.
U Matoševoj kući tada bijahu časne sestre Družbe Kraljice svijeta. Njima je trebalo pronaći drugu zgradu, što je i učinjeno. Sve je to, kao i projekti obnove i izgradnje, zahtijevalo naravno troškove. Uskočila je Matica hrvatska i Ogranku u Tovarniku posudila oko 200.000 kuna. Kuna!
I tu je početak početaka skandala. Vrlo brzo, Matica traži povrat duga. Pitanje koje postavljam, glasi: zašto je zgb. Matica p o s u d i l a novac svom ogranku, zašto mu nije d a l a novac. I tu je ključ. Je li Matica hrvatska samo ona zgrada u Zagrebu, je li Matica hrvatska samo zbir uredskih prostorija na Zrinjevcu, ili Maticu hrvatsku čine i njezini ogranci. Nisu li i ogranci sastavni dio organizma koji se naziva Maticom hrvatskom? Pa zašto onda posudba? Matica posuđuje novac Matici, a onda ga Matica traži natrag. Odnosno ljudi, raznorazni tajnici, pravnici i slično, kojima je duh Matice stran, i stvari promatraju birokratski, a onda uvjeravaju i predsjednike , koji se libe ali popuštaju, pronalaze ovakva ili onakva rješenja, a rješenje je jednostavno: Matica zgb u nekoliko minuta rješava problem, ne želi pakostiti svom ogranku, svjesna da je i ogranak jedan od udova Matičina tijela.
Rečeni Odbor, sastavljen od uglednika i ljubitelja djela A. G. Matoša, na prijedlog Tadije, rasrđenoga ponašanjem zbg. Matice, odlučuje da se Ogranak MH u Tovarniku pretvori u Društvo AGM. Bijaše to godine 2005. U novom stoljeću Društvo dobiva veliku financijsku potporu iz dva izvora – od Vlade RH i Grada Zagreba (Ivo Sanader i Milan Bandić). Pristupa se gradnji Kulturnoga centra, velikoga zdanja, polivalentnog, Matoševa hrama, u koji bi dolazili i odrasli i školarci iz cijele Hrvatske. Utrošeno oko 11 milijuna kuna. Kuna! No, kada na red dolaze interijeri, sve zastaje, potrebna je još jedna, ne tako velika novčana injekcija. U Zagrebu se stvara atmosfera nesklonosti, govori se o „megalomanskom“ projektu, govore oni koji nikada nisu bili u Tovarniku niti vidjeli o čemu je riječ. Niti znaju što znači Matošev pečat na granici sa Srbijom. Pa se opet povlači pitanje onih nesretnih dvjesto tisuća kuna, posuđenih, ha. A tih dvjesto tisuća kuna čine 1,7 posto svote uložene u gradnju. Dovoljno valjda da zgb. Matica želi u vlasništvo, premda je cjelokupna svota dana Društvu AGM, a ne Ogranku, koji odavno ne postoji.
Prošla je tako i stota godišnjica Matoševe smrti (2014.), prolaze godine, te smo sada u 2026., ako se ne varam. O nastavku financiranja i dovršetku interijera rodne kuće i kulturnoga centra – ni riječi. Ne mogu odoljeti da ne spomenem kakvu zdušnu potporu ima projekt (u međuvremenu djelomično ostvaren) 40 srpskih centara u Hrvatskoj. Dotle se ljude iz Tovarnika pokušava blatiti na razne načine, da su nenamjenski trošili novac i slično. Da jesu, već bi bili na robiji. Nisu. Da su revizije pokazale neke nepravilnosti, bili bi na robiji. Nisu. A na sudu ovrha, valjda na prijedlog zg. Matice. Ma dođavola, hajdmo skupiti mi Hrvati! tih prokletih dvjesto tisuća kuna, ili koliko je to već odurnih eura, pa ih pokloniti Matici, da bude zadovoljna i ne pravi probleme.
A glede mene, nisam bio u rečenom Tadijinom odboru od početka, ne sjećam se kada sam uključen. Ali čini se da samo ja, uz Josipa Pavičića, stojim postojano, ha, uz Matoša i upozoravam da se radi o kulturnoj i ne samo kulturnoj, nego nacionalnoj sramoti. Tješi me da je takva Matoševa sudbina, i za života i poslije smrti, pa ni Društvo hrvatskih književnika nije mu dalo ni groša, kada je molio potporu.
A kada već spominjem DHK, društvo koje je svojedobno odvažno zastupalo obnovu u komunizmu zabranjene Matice hrvatske, pozivam taj književnički organizam da se angažira. Jer na kraju krajeva, Matoš je bio književnik, ako se ne varam. I to kakav. Među onima koji po svemu zaslužuju taj pridjev – hrvatski. Jer je Hrvatsku nosio u srcu, gdje god lutao, jer je njoj posvetio najljepše stihove i putopisnu prozu.
Na kraju, nadam se da će DHK pod novim predsjednikom, odličnim književnikom i povjesničarom umjetnosti Dinom Milinovićem, biti agilnije u „slučaju Matoš“. A meni ne zamjerite što o tome tako često i opširno pišem. Dao Bog da ne moram.
Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća, 27. srpnja 2026.
https://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/hhitrec/47841-h-hitrec-sezona-kiselih-krastavaca-i-nasilnih-glavatih-zelva.html
Foto: Robert Anić/PIXSELL