Nastala je kao mala smotra seljačke tradicijske kulture motivirana željom da se prikaže običaj završetka žetve i zahvali Bogu za godišnji urod, ma kakav on bio. Kako se taj običaj koji su štovali naši preci, s godinama (zbog suvremenog načina i brzog tempa života) izgubio u našim obiteljima, želja nam je bila opet ga zajedno oživjeti na jednom mjestu i obilježiti. Isti običaj očituje se u postavl
janju zadnjeg žetvenog snopa (vezanog s tri uzice) na tlo, klečanju oko njega i zajedničkoj molitvi. Na ovoj manifestaciji prikazani su također, i ostali segmenti narodnog stvaralaštva – glazbenog, likovnog, gastornomskog. Cijela večera satkana je od različitih dijelova tradicijske baštine našeg kraja tako da ugađa svim ljudskim osjetilima – uhu (pjesma, riječ), oku ( šokačke narodne nošnje, slikarska ostvarenja) i nepcu ( seljačka tradicijska jela). Naš je cilj potaknuti sve ljude dobre volje, a i sebe, u očuvanju hrvatskih narodnih običaja na takav način da ih živimo svakodnevno, a ne samo na smotrama. Osmišljavanje ovakvih svečanosti nadalje, trebalo bi pomoći u oživljavanju sela, kako bi se na tradicijskom nasljeđu, a koristeći se suvremenim dostignućima obogatila i poboljšala kultura življenja na selu. Samo na takav način možemo sačuvati našu narodnu osobnost, naš nacionalni identitet.
