21/09/2026
Dragi naš Oleg Butković
https://youtu.be/1g9LmLsX8OI?is=uEblX6NhqN2PqNt2
DRŽAVNI NEPRIJATELJ BR1?
Oleg Butković je 2018. vlastitim potpisom ukinuo prethodno utvrđivanje posebnih uvjeta za taksi-vozila u stanicama za tehnički pregled. Članak 20. Pravilnika NN 50/2018 provjeru je prebacio na nadzor na cesti.
Jednostavno rečeno: vozilo prvo izlazi na tržište, prevozi putnike i zarađuje, a država će ga možda naknadno pronaći i pregledati.
To nije slučajna rupa u propisu. To je sustav s imenom, prezimenom i potpisom ministra Olega Butkovića.
Posljedice gledamo u Splitu. Mjesecima se upozorava na vozila koja rade preko velikih agregatora i prijevoznika bez potrebnih dozvola Grada. DORH-u i USKOK-u podnesena je prijava u kojoj se tvrdi da su inspektori unaprijed dobili podatke o takvim vozilima, ali su tijekom akcije zaustavljali druge prijevoznike.
Ako je inspektor dobio preciznu prijavu, naziv društva, registarske oznake i podatak da vozila nemaju potrebne dozvole, a zatim upravo ta vozila propustio bez provjere, javnost ima pravo pitati je li riječ o nesposobnosti, kukavičluku ili pogodovanju.
Cestovni inspektor nije promatrač prometa. On je službena osoba s ovlastima zaustaviti vozilo, pregledati dokumentaciju, isključiti vozilo i pokrenuti postupak. Njegov posao nije kontrolirati samo one koji mu se učine zgodnom metom, dok unaprijed prijavljena vozila prolaze pokraj njega.
Posebno je skandalozna poruka poslana stotinama vozača da se isključe iz prometa jer dolazi inspekcija. Nekoliko sati poslije dobili su novu poruku da mogu nastaviti voziti jer je navodno dogovoreno „primirje” dok se ne pribave dozvole.
Kakvo „primirje” može postojati između državnog inspektora i prijevoznika bez potrebne dozvole?
Otkad se poštovanje zakona dogovara?
Tko je dojavio vrijeme i mjesto inspekcijske akcije?
Tko je kontaktirao Inspektorat?
S kim je razgovarao?
Tko je odredio koja će se vozila zaustavljati, a koja ostaviti na miru?
Je li nalog bio pisan ili usmen?
Je li neki nadređeni telefonom promijenio cilj nadzora?
Jesu li inspektori samostalno odlučili skrenuti pogled ili im je netko naredio koga ne smiju dirati?
Ako inspektori tvrde da su samo izvršavali naloge, neka kažu čije. Ako tvrde da naloga nije bilo, neka objasne zašto nisu provjerili vozila na koja su prethodno bili upozoreni.
„Radio sam što mi je rečeno” nije obrana za službenu osobu koja je dužna postupati prema zakonu. Inspektor nije privatno osiguranje velikih prijevozničkih sustava. Njegova plaća dolazi od građana, a njegove ovlasti postoje kako bi zakon jednako vrijedio za velikog agregatora i malog obrtnika.
Dok obrtnici plaćaju dozvole, skupljaju dokumentaciju i gube vrijeme na provjerama, vozila velikih sustava navodno prolaze kao da su nevidljiva. Država je stroga prema onome tko nema političku, financijsku ili organizacijsku moć, a iznenada postaje zbunjena kada treba otvoriti vrata velikog voznog parka.
To više nije pitanje jednog inspektora. Iza svake akcije postoji zapovjedni lanac. Netko izrađuje plan. Netko određuje lokaciju. Netko raspoređuje ljude. Netko određuje ciljane prijevoznike. Netko prima ranije prijave. Netko nadzire rezultate. Netko potpisuje zapisnike.
Zato treba objaviti imena odgovornih rukovoditelja, službene naloge, vrijeme izlaska na teren, popis zaustavljenih vozila, popis prethodno prijavljenih vozila i svu komunikaciju povezanu s nadzorom.
Tko odbija objaviti te podatke, ne štiti postupak. Štiti netransparentnost.
Istodobno je kroz hrvatski kontrolni sustav prošla količina ilegalnog otpada procijenjena na oko 35.000 tona, odnosno približno 1.750 kamionskih tereta. Kamioni nisu pali s neba. Prošli su cestama, nosili registracije i prijevozne dokumente, dolazili na ista odredišta i iskrcavali teret.
Koliko kamiona mora proći istom rutom prije nego što ih sustav primijeti?
Deset? Sto? Tisuću?
Ako 1.750 kamionskih tereta može prolaziti dok institucije prebacuju odgovornost jedna na drugu, onda Hrvatska nema nadzor. Ima kulisu nadzora.
Cestovni, okolišni, carinski i policijski službenici imaju različite ovlasti, ali građane ne zanima birokratska igra skrivanja iza nadležnosti. Država je jedna. Registracija je vidljiva. Ruta je vidljiva. Prijevoznik je poznat. Odredište je poznato. Dokumentacija postoji.
Ako se te informacije nisu povezivale, odgovorni su oni koji su organizirali nesposoban sustav. Ako su se povezivale, a nitko nije reagirao, odgovornost je još teža.
Butković se ne može sakriti iza inspektora, a inspektori se ne mogu sakriti iza Butkovića.
Ministar je politički odgovoran za sustav, njegove kapacitete, pravila i zapovjedni lanac. Rukovoditelji su odgovorni za naloge i raspored rada. Svaki inspektor odgovoran je za vlastito postupanje i za vozilo koje je svjesno propustio bez provjere, ako se takvo postupanje dokaže.
Zato Butković i njegovi inspektori trebaju odgovoriti:
Tko je znao?
Kada je znao?
Kakav je nalog izdao?
Tko je promijenio cilj nadzora?
Tko je propustio prijavljena vozila?
Tko je dojavio dolazak inspekcije?
Tko je navodno dogovorio „primirje”?
I tko danas sprječava objavu zapisnika?
Ako je sve bilo zakonito, neka dokumente odmah stave pred javnost.
Ako nije, nisu dovoljna priopćenja, premještaji i disciplinske predstave. Potrebna je osobna, politička, disciplinska i, gdje za to postoje dokazi, kaznena odgovornost.
Nakon deset godina više se ne može govoriti o slučajnim propustima.
Ili Butković ne kontrolira vlastiti resor ili netko unutar tog resora vrlo dobro kontrolira koga inspektori smiju zaustaviti, a koga moraju pustiti.
Vrijeme je da saznamo ime onoga tko izdaje naloge.
