21/08/2026
Nedjelovanjem institucija Republike Hrvatske, za čije je funkcioniranje politički odgovorna Vlada RH, na širem području Gospića u Lici završile su goleme količine opasnog otpada. Prema javno iznesenim podacima, riječ je o približno 37.000 tona otpada, za čiji je prijevoz bilo potrebno oko 1.600 šlepera. Posljedice za okoliš, tlo i podzemne vode mogu biti dugotrajne i iznimno ozbiljne.
Unatoč razmjerima ovog slučaja, političku odgovornost zasad ne snosi nitko. Kada oporba postavlja pitanja o odgovornosti i posljedicama, predstavnici vlasti odgovaraju optužbama za „histeriziranje“.
Posebno je indikativna šutnja onih koji se inače vrlo glasno predstavljaju kao zaštitnici nacionalnih interesa. Vodstva pojedinih braniteljskih udruga o ovom slučaju uglavnom šute, kao i Crkva, uz iznimku javnih istupa mons. Mate Uzinića. Istodobno, predstavnicima građanskih inicijativa iz Like nije omogućeno da govore na sjednici nadležnog saborskog odbora.
Ni izvanredna sjednica Hrvatskog sabora posvećena ovom problemu nije donijela odgovor razmjeran ozbiljnosti situacije.
Predsjednik Republike Zoran Milanović uputio je Hrvatskom saboru četiri prijedloga zaključaka. Vladajuća većina odbila ih je, kao što su prethodno odbijeni i na saborskim odborima za zaštitu okoliša i prirode te za Ustav, Poslovnik i politički sustav.
Prvi prijedlog: Sabor bi obvezao Vladu da odmah pokrene postupak trajne sanacije odlagališta opasnog otpada na području Gospića te osigura stalni nadzor onečišćenja podzemnih voda i drugih promjena u okolišu.
ODBIJENO.
Drugi prijedlog: Vlada bi u roku od tri dana primila predstavnike građana i građanskih inicijativa te ih izvijestila o stanju i planiranim mjerama.
ODBIJENO.
Treći prijedlog: Sabor bi obvezao Vladu da odmah, a najkasnije u roku od 15 dana, imenuje glavnog državnog inspektora Državnog inspektorata.
ODBIJENO.
Četvrti prijedlog: Državni inspektorat trebao bi odmah započeti nadzor i kontrolu svih odlagališta otpada u Hrvatskoj za koja postoje opravdane sumnje da sadrže opasan otpad ili otpad odložen protivno zakonu.
ODBIJENO.
Nakon svega nameće se jednostavno pitanje:
KOGA I ČIJE INTERESE TAKVIM GLASOVANJEM BRANI VLADAJUĆA VEĆINA?
Još je važnije pitanje gdje su danas oni koji inače vrlo glasno određuju što jest, a što nije „nacionalni interes“, tko jest, a tko nije dovoljno velik domoljub i što se u Hrvatskoj smije, a što ne smije govoriti.
Ako desetci tisuća tona opasnog otpada, moguća ugroza tla i podzemnih voda te strah građana Like nisu pitanje nacionalnog interesa, što onda jest?
Šutnja u ovakvom slučaju također je politička poruka.
Domoljublje se ne dokazuje zastavama, parolama i zabranama drugima. Dokazuje se zaštitom ljudi, zemlje, vode, prostora i javnog interesa.
A upravo na tom ispitu mnogi od najglasnijih samozvanih čuvara nacionalnih interesa – šute.
Najbolje im je da nas više ne komentiraju, jer poslije ovoga nemaju nikakvu vjerodostojnost. NEKA ŠUTE
