Povijest postrojbe—114 brg HV
Odlukom ministra obrane Republike Hrvatske 1. brigada HV, prva pričuvna brigada Zbora narodne garde. Za prvog zapovjednika imenovan je mornarički časnik Ante Čatlak. Temelj ustrojavanja brigade bio je do tada II.policijski bataljun na ratnom rasporedu u MUP-u, zvan „Škverski bataljun“, popunjena, ustrojena i naoružana postrojba sastavljena većinom od radnika Brodogra
đevne industrije Split. Ubrzo "škveranima" priključuju se dragovoljačke postrojbe iz većih splitskih poduzeća: Jugoplastike, Prometa Koteksa, Dalme, HPT, Slobodne Dalmacije, Brodomerkura, kao i dragovoljačke satnije iz Žrnovnice . U isto vrijeme u gradovima Trogiru formira se 2 bataljun Trogir, u Omišu 3.bataljun Omiš, a u Solinu samostalna satnija Solin - Dugopolje, koja će u studenom prerasti u 4.bataljun 114.br. u sastav 114.br. ZNG ulaze i pripadnici HOS, a početkom 1992. i 9.bojne HOS-a, (postrojba ojačane satnije), kao vod Čavoglave i samostalna satnija Mirlović Polje. Prve zadaće postrojba provodi osiguravajući vitalne gospodarske objekte u domicilnim mjestima, izrađuje planove blokade prometnica, te vrši pripreme za blokadu vojarni JNA, kao i skladišnih objekata. U kolovozu 1991.g. postrojba izlazi na prostore drniško - sinjske bojišnice ( područja grada Vrlike, sela Civljana, sjevernih padina planine Moseća, planine Svilaje te područja sela Čavoglava, Kljaka, Umljanovića, gdje se formira i uređuje crta obrane od mogućeg napadaja JNA i paravojnih formacija tzv. SAO Krajine. Dijelovi postrojbe od rujna provode blokade vojarni i skladišnih prostora JNA, te vrše zaprečavanje i osiguravanje značajnih komunikacija, a dio postrojbe u listopadu odlazi na južno bojište u obranu Dubrovnika, Čepikuća, Bosanke, Srđa, Ošlja, Stupa, Topola i Imotice, gdje su se posebno istakli 06. 12.1991. godine kada su zaustavili neprijateljski napad kod sela Ošlje- Stupe. Krajem mjeseca studenoga postrojba u punom sastavu preuzima zonu odgovornosti na drniško – sinjskoj bojišnici, od sela Vinova na planini, Umiljanovića, Čavoglava, Pribuda i vrhova planine Svilaje (kota Ivova glava ), gdje osnažena oružjem, oruđem i streljivom zarobljenim od neprijatelja osvajanjem vojarni, 03. siječnja 1992. godine zaustavlja napad neprijateljskih snaga 7. kninskog korpusa kojim je zapovijedao oficir JNA Ratko Mladić, predstavljajući nepremostivi bedem srpskim postrojbama u napredovanju prema gradovima Splitu i Šibeniku. Krajem siječnja 1992. 1. bataljun „škver“ izlazi iz sastava 114.br. i čini temelj za ustrojavanje 158.br. Sredinom 1992. 4. bataljun solin preimenuje se u 1.bojnu 114.br. Početkom travnja 1992. postrojba je angažirana na Metkovačko-stolačkom bojištu (s. Stolovi) gdje s drugim postrojbama provodi snažna borbena djelovanja i slama neprijateljske snage u pokušaju okupiranja doline Neretve, te u napredovanju zauzima nove strateške točke. Od kolovoza 1992. postrojba je angažirana na Južnom bojištu od s. Zavale duž Popova polja do područja Konavala. Na ovim položajima postrojba se u cijelosti ili većim dijelom nalazila do završetka Domovinskog rata. Nadalje, postrojba je dijelom ili cjelokupna do završetka Domovinskog rata sudjelovala u operacijama HV,» Peruča, Maslenica, Velebit, Zima 94, Ljeto 95. i Oluja». Postrojbom su zapovijedali;
Brigadir Ante Čatlak od 01.lipnja 1991.do kolovoza 1992.g, brigadir Zdravko Klanac od kolovoza 1992. do ožujka 1993.g., bojnik Ivo Barada od ožujka do svibnja 1993; brigadni general Slaven Zdilar od svibnja 1993 do listopada 1994; pukovnik Marko Skejo od listopada 1994. do kolovoza 1997., te u mirnodopskom razdoblju do gašenja iste 30. lipnja 2000.g. bojnik Ljubo Marasović. Tijekom Dom.Rata kroz postrojbu je prošlo 7930 pripadnika i na žalost svih nas, poginulo je 87 pripadnika 114 brigade.
