Senjsko muzejsko društvo

27/08/2026

Grad Senj – prvo kulturno središte hrvatskoga naroda

Grad Senj opasan je na početku 16. stoljeća čvrstim zidinama. Osmanska opasnost stalno prijeti, ali ni u takvim vremenima senjski glagoljaši ne prekidaju svoj rad. Knjige se prevode, pripremaju i tiskaju na hrvatskom jeziku.

U kolofonu Naručnika plebanuševa, tiskanoga na današnji dan u Senju 1507. godine, ostalo je zapisano:

"Na/ ručnik plebanušev biše š/ tampane v Senji po narejen'ju p/ očtovanoga gospodina Silve/ stra Bedričića arhižakna/ i vikara senjskoga. na tolik t/ rud od mnogo redovnikov pr/ ošen i po mnogo gospode pot/ aknen'ju. doprotumačene po već/ e našega jazika redovnikih/ i zaistinu nikih meštar i d/ okturov kih imena ne izriču se/ za ukloniti se tašće slave..."

Posebno su dirljive posljednje riječi. U prevođenju je sudjelovalo više redovnika, „meštara i dokturov“, ali njihova se imena namjerno ne navode — „za ukloniti se tašće slave“.

Ti skromni i vrijedni senjski redovnici i prevoditelji nisu željeli da povijest zapamti njihova imena. Važnije im je bilo djelo koje ostavljaju iza sebe.

A jezik na koji prevode u Naručniku nazivaju jednostavno i jasno — „hrvacski“.

Dok pred senjskim zidinama traje prijetnja, unutar njih traje jedan drugi pothvat: čuva se riječ, prevodi se, tiska i njeguje hrvatski jezik.

Senjski glagoljaši — ljudi čija imena često ne znamo, ali čije djelo i danas govori.

Nije stoga neobično što hrvatski filolog i književnik Rudolf Strohal Senj naziva prvim kulturnim središtem hrvatskoga naroda.

27/08/2026

📖 Naručnik plebanušev (Senj, 27. kolovoza 1507.)

27. kolovoza 1507. godine u Senju u kući gospodina arhiđakona Silvestra Bedričića završen je tisak knjige Naručnik plebanušev ali popov.

Radi se o prijevodu popularnog katekizma Manipulus curatorum.

U kolofonu ove rijetke glagoljske knjige otkrivamo zanimljive podatke:

⏹️ Knjiga je nastala po nalogu Silvestra Bedričića, arhiđakona i vikara senjskoga, na molbu redovnika i poticaj gospode.

⏹️Preveli su je redovnici – među njima i magistri te doktori – no njihova imena nisu navedena “za ukloniti se tašće slave”.

⏹️Tekst su složili i korigirali kanonici Urban iz Otočca i đakon Tomas.

⏹️Tiskao ju je Grgur Senjanin, koji je radi toga došao iz Mletaka u Senj

⏹️ Tiskana je u Senju u kući arhiđakona Bedričića, a završena 27. kolovoza 1507.

⏹️ Iz incipita i kolofona doznaje se da je tiskanje trajalo oko tri mjeseca.

📚 Jezik Naručnika je hrvatski, točnije čakavsko –crkvenoslavenski amalgam, s prevladavajućom narodnom čakavštinom.

Prevoditelji su pokazali majstorsko umijeće – tekst je slobodan i prirodan, a djelo je od velike važnosti za povijest hrvatske terminologije, posebno teološke i pravne.

Danas je poznato i sačuvano samo sedam primjeraka ove knjige.

Više čitajte u Senjskom zborniku u radu akademkinje Anice Nazor
⬇️⬇️⬇️
https://hrcak.srce.hr/en/151206


Foto: ploča slavnoj Senjskoj glagoljaškoj tiskari na trgu Cimiter ispred katedrale u Senju i lovor vijenac koji svake godine postavlja Senjsko muzejsko društvo o obljetnici tiskanja Misala 1494.

26/08/2026

SVETI ANASTAZIJE – STAŠ: IZ AKVILEJE PREMA SALONI, PREKO SENIJE?

Na današnji dan, 26. kolovoza 304. ili 308. godine, u Saloni je mučenički stradao sveti Anastazije – Staš, rodom iz Akvileje.

Pouzdano se zna da je potjecao iz Akvileje te da se doselio u Salonu u vrijeme kada je salonitanska Crkva podnosila teške progone.

Po zanimanju je bio bojadisar tkanina, a u Saloni se posvetio širenju kršćanstva.

Prema predaji, u njegovoj kući uz gradske bedeme nalazio se jedan od prvih kršćanskih oratorija u kojem su se salonitanski kršćani tajno sastajali u vrijeme biskupa Dujma.

Na svojoj je kući istaknuo i znak križa, zbog čega je prijavljen vlastima, uhićen i mučen.

Tradicija prenosi da je sv. Staš pogubljen utapanjem, s mlinskim kamenom vezanim oko vrata, u moru ili rijeci Jadru.

Njegovo je tijelo dala izvaditi i pokopati pobožna matrona Asklepija, a kasnije mu je u čast podignuta velika bazilika u Saloni.

A put između njegove rodne Akvileje i novoga doma u Saloni posebno je zanimljiv nama Senjanima.

Velika rimska prometnica povezivala je Akvileju preko Tergeste i Tarsatice sa Senijom, a od Senije se preko Vratnika nastavljala prema unutrašnjosti i dalje prema Saloni.

AQUILEIA → TERGESTE → TARSATICA → SENIA → SALONA

Tom su cestom stoljećima prolazili ljudi, trgovci, obrtnici, vojnici, roba, ali i nove ideje između sjevernog Jadrana i Dalmacije.

Veza Senije i Salone poslije neće biti samo prometna.

Razvojem crkvene organizacije u kasnoj antici, kršćanska zajednica Senije i biskup Senije pripadat će crkvenom prostoru Salonitanske metropolije i priznavati metropolitansku vlast Salone.

Tako su Seniju i Salonu, uz rimske ceste i administrativne veze, povezivale i veze ranoga kršćanstva.

Ne možemo dokazati kojim je točno putem Staš putovao. Ali znamo da je iz Akvileje došao u Salonu, a jedan od važnih kopnenih pravaca između tih krajeva prolazio je kroz antičku Seniju.

Stoga ostaje vrlo zanimljiva mogućnost da je prije više od 1.700 godina sveti Staš kročio i kroz naš Senj, na putu prema gradu u kojem će živjeti, propovijedati i na kraju podnijeti mučeničku smrt.

Možda je tako i Senia bila jedna od postaja na životnom putu budućega sveca i mučenika, današnjeg suzaštitnika Splita – svetog Staša.

Foto: sveti Anastazije – Staš, splitska katedrala.

25/08/2026

"Nad ovako vrijednim sinom plače danas hrvatski narod, plače njegov slavni Senj, plače srce hrvatsko - bijeli Zagreb -grad."

"Slava dru. Milanu Ogrizoviću!"

Tim se riječima zagrebački list Dom i svijet u broju 17 od 1.rujna 1923. oprostio od velikog hrvatskog književnika Milana Ogrizovića, koji je umro u Zagrebu na današnji dan 25. kolovoza 1923. godine.
Milan Ogrizović rodio se u Senju 12. veljače 1877.g., u obitelji Ilije Ogrizovića, poštanskoga službenika, i majke Franjke rođ. Krišković.
Kao književnik, dramatičar, kritičar, ali i lektor, dramaturg, esejist, polemičar i satiričar, obilježio je povijest hrvatskog kazališta i književnosti.
Jedan je od najizvođenijih hrvatskih dramatičara, a njegova drama Hasanaginica (1909), za koju je dobio i Demetrovu nagradu, na repertoaru zagrebačkoga HNK-a zadržala se do naših dana.
https://youtu.be/pVVas9-hplY
Foto: plakat za praizvedbu drame Hasanaginica, HNK Zagreb, izvor DiZbi.HAZU | Digitalna zbirka i katalog Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, te naslovnica lista Dom i svijet iz rujna 1923.g.

24/08/2026

Davno ljeto 1963.

✨ Davno ljeto 1963. ✨

U srpnju 1963. godine operni ansambl Kazališta Ivana Zajca iz Rijeke gostovao je u Senju i na ljetnoj pozornici izveo Verdijevu operu Rigoletto.

Bila je to prava kulturna senzacija – gotovo svi mediji prenijeli su vijest, a senjska publika je umjetnike dočekala s velikim oduševljenjem.

Članovi ansambla sami su podmirili trošak ovog gostovanja iz novčane nagrade Grada Rijeke kako bi omogućili ovo gostovanje i time dodatno pokazali svoju privrženost publici. 🎭

Kritike su pohvalile izvedbe – od snažne interpretacije Vladimira Ruždjaka u naslovnoj ulozi preko impresivnog nastupa tenora Rajka Koritnika, do dirljive glumačke i pjevačke ekspresije Irme Demoris.

Tisak posebice hvali nastup Vladimira Ruždjaka, njegovo psihološko udubljivanje u lik te pjevanje temeljeno na najsvjetlijim tradicijama belkanta, a koje je osvajalo auditorij.

Izvedba pod vodstvom dirigenta Davorina Hauptfelda koji je muzicirao sa solistima, zborom i orkestrom ostala je u sjećanju mnogih Senjana koji su se te ljetne večeri zatekli na ljetnoj pozornici. 🎶

Foto: stare fotografije nekadašnje Ljetne pozornice u Senju

23/08/2026

📰 O POSVEĆENJU NOVOIMENOVANOG SENJSKOG BISKUPA JAVLJA TISAK ŠIROM MONARHIJE

Vijest o posvećenju novoga senjsko-modruškog biskupa preuzvišenog Mirka (Emerika) Ožegovića Barlabaševačkog nije ostala samo lokalni događaj.

O njegovu biskupskom posvećenju u ljeto 1834. godine izvještavao je tisak širom Habsburške Monarhije.

Tisak javlja vijest iz Požuna (Pressburg, današnja Bratislava) da je u tamošnjoj crkvi sv. Elizabete pri samostanu elizabetinki održano svečano biskupsko posvećenje Mirka Ožegovića.

Novinski zapis donosi:

„Prošle je nedjelje, kako doznajemo, u ovdašnjoj crkvi elizabetinki održana za naš grad značajna crkvena svečanost – posvećenje za biskupa Njegove Preuzvišenosti gospodina Emerika Ožegovića od Barlabaševca, kojega je Njegovo c. i kr. Veličanstvo 13. prosinca prošle godine imenovalo biskupom Senja i Modruša. Posvećenje je, uz brojnu asistenciju, obavio Njegova Ekscelencija, preuzvišeni gospodin kaločki nadbiskup Petar Klobusicki.“

Ožegović je za biskupa posvećen u Požunu 17. kolovoza 1834. godine za vrijeme saborskog zasjedanja.

Posvetio ga je kaločki nadbiskup Petar Klobušicki, jer je Senjska i modruška iliti krbavska biskupija u to vrijeme pripadala Kaločkoj metropoliji.

Nakon posvećenja Ožegović se vratio u Zagreb, a potom krenuo prema Senju.

Na putu je njegova kočija više p**a zaustavljana radosnim domoljubnim klicanjem mnoštva.

U Senju je 31. kolovoza 1834. godine svečano uveden u katedralu, u prvostolnicu hrvatskoga glagoljaštva, crkvu majku hrvatskoga staroslavenskoga bogoslužnoga jezika i glagoljice.

Postat će miljenik Senjana i jedan od najznačajnijih biskupa koji su sjedili na ovoj drevnoj biskupskoj stolici.

Foto: crkva u kojoj je posvećen naš slavni senjsko-modruški biskup preuzvišeni Mirko Ožegović, izvor fotografije: https://www.alzbetinky.sk

22/08/2026

Parobrod prolazi uz lukobran sv. Marije od Arta (Điga).

Digla se bura. 🌬️🌊

Da v***r stiže, unatoč jakoj buri, nisu javljale društvene mreže. Njegov su dolazak najavila zvona katedrale i zvučni signal s v***ra.

Neka druga vremena. ⛴️🔔

⬇️⬇️⬇️⬇️

"Poznat je bio kao vrlo vješt zapovjednik parabroda po buri kapetan Ive Babić iz Prizne na parobrodu Gradac i Podhum. Pa visokoga nadgrađa parobrodi Kotor i Pag su znali nagnuti pod skoro 45 stupnjeva uploviti u senjsku luku.

A ponekad i to vrlo rijetko su prošli mimo Senja u fortunalu bure samo zvučno pozdravljajući Senj.

Na jakoj buri nikada nismo znali na ku će rivu koštat.

Kad je bura bila veća onda bi v***r dao zvučni signal da košta uz Mađarsku rivu, a svi mi trk tamo koji smo čekali v***r.

Znala se je dogoditi magla da u luci nisi vidio ni prst pred nosom.

Onda su zvonila zvona sa zvonika katedrale i brod bi pristao na glavnu rivu (g*t sv. Nikole).

Danas nema tih briga jer v***ri, tj. brodskoga prometa više ni.

Ostaju samo sjećanja i emocije nas starijih i to još malo vremena."
Napisao g. Juraj Lokmer, sjećanje na ulazak parobroda u senjski porat