ZMR i Hagioterapija Samobor

13/10/2026

“Čovjek preživi neku tešku situaciju,
ali treba je znati PROŽIVJETI.
Tada je više nećemo gledati
kao traumu,
nego kao iskustvo, blago
iz kojeg možemo živjeti.”

Zrinka Šarić Marinović

12/10/2026

NAJAVLJUJEMO!

09/10/2026

[ODRŽANO PREDAVANJE U GRADSKOJ KNJIŽNICI KUSTOŠIJA]

Bolesti modernog doba

U Gradskoj knjižnici Kustošija, 6. listopada 2026. održano je predavanje Centra za hagioterapiju Samobor o bolestima modernog doba; anksioznosti, sindromu sagorijevanja i depresiji, a s duhovno antropološkog pristupa tim bolestima. Predavačica, hagioasistentica Zrinka Šarić Marinović započela je mišlju kako živimo u vremenu brzih rješenja i informacija te kako je nevjerojatno teško zaustaviti tijelo i emocije i doći k sebi i aktivirati ono bitno-antropološko u sebi. „Potrebno nam je naučiti promišljati, a ne samo čuti informaciju, jer nas samo znanje neće spasiti i donijeti nam mir, već spoznaja koja je u svakom od nas. Sva vremena, kao i ovo, nose svoju teškoću i brigu, strah, trošenje snage. Doživio je čovjek i prije tu tjeskobnu brigu kako će preživjeti, posebice u ratu. Ljudi su oduvijek doživljavali tugu, depresiju, bol i prazninu, ali se ipak treba osvrnuti na to kako se sada, u ovome vremenu nositi s bolestima psihičke naravi“, zaključila je. Hagioterapija ovim bolestima pristupa s aspekta duhovne dimenzije koju treba upoznati. Kada čovjek spozna tko je, nema tih teških situacija i nepogoda koje neće moći preživjeti. „Ljudi prežive tešku situaciju, ali ju trebaju umjeti proživjeti, tj. iskusiti jedno novo iskustvo i biti njime obogaćeni. Čovjek koji proživi tešku situaciju je na dobitku jer spoznaje i otkriva koje su u njemu snage, otkriva onoga tko je. Znati tko si, vrhunac je svega! Znati čiji si, odakle si, kamo ideš su egzistencijalna pitanja. Nisi vrijedan po svojim postignućima, već po tome što postojiš! Ta istina oslobađa od anksioznosti, napetosti, straha, tjeskobe, brige, depresije i praznine. Tu istinu tijelo i psiha čuju i usvajaju i sve se u čovjeku opušta.“ Kada nam se dogodi traumatičan događaj u nama ostaje trauma, a nju valja promatrati kao sredstvo ili resurs koji treba upotrijebiti. Originalna je i nesvakidašnja tvrdnja hagioasistentice kako je trauma nešto dragocjeno i vrijedno, nešto iz čega možemo živjeti, a to kako smo ju proživjeli je nešto čime se trebamo „hvaliti“. „Koliko smo p**a oprostili, nekome obrisali suze, nekoga razumjeli, utješili…time se trebamo pohvaliti“, istaknula je Marinović Šarić.
U borbi protiv anksioznosti treba jačati antropološku vjeru i povjerenje da je čovjek dobar, da svijet ipak Netko vodi, da je dobrota važnija i da ima zadnju riječ. U tome čovjek može uspjeti ako postane svjestan od Koga je on i Tko ga je stvorio: „roditelji su stvorili psihofizičku dimenziju, htjeli su dijete, ali nisu znali tko će im doći“ istaknula je Šarić Marinović. Tijekom života čovjek neminovno doživljava besmisao, neželjenost, neprihvaćenost i odbačenost čemu doprinose poremećeni obiteljski i bračni odnosi i prerano razdvajanje djece od roditelja. Čovjek, umjesto da poradi na sebi, stvara kompenzacije u drugim odnosima tražeći u njima ljubav i pažnju. Treba ići težim putem i stvarati dobre odnose tamo gdje je najteže (npr. između supružnika). Tako će biti i manje bolesti, a ako to ne uspijemo, tijelo reagira i buni se stvarajući razne simptome sve do pojave same bolesti. S obzirom da je čovjek svjesno i savjesno biće, a savjest ga pritišće, nema mira, osjeća se kriv, to upija svaka naša stanica i ne može funkcionirati. Tako se razvijaju psihičke i fizičke bolesti. Svi manjkovi koji su nam se dogodili na duhovno - antropološkom području (manjak pažnje, ljubavi, razumijevanja), a svaki ih čovjek ima, su uzrok i bitno je otkrivati uzroke bolesti. Osluškivanje savjesti kao glasa Bitka koja jasno kaže što činiti, svijest o tome tko sam, preuzimanje odgovornosti, opraštanje u obitelji, radnom mjestu, institucijama, stvara dobrotu i dobar svijet. Apsolutna Dobrota čezne da se izlije i ne može bez nje opstati svijet. Nepotrebnim brigama čovjek ne može ništa promijeniti, ali može promijeniti sebe i svoj stav prema bližnjima, može donijeti neko dobro te tako svijet postaje sigurno mjesto u kojem nema straha, anksioznosti i brige. Predavanje je zaključila: „Treba vježbati istinu o sebi, jer mi ne znamo tko smo mi. Da znamo, bili bismo zdravi i donosili bi zdravlje drugom, bili bi dobri i donosili bi dobrotu, bili bi puni radosti i donijeli bi radost nekome, tješili bi nekoga, oprostili bi nekome. Jednostavno bi bili to tko jesmo i našli bismo svoj smisao.“
Brojna pitanja i iskustva sudionika pokazala su veliku potrebu čovjeka da ga netko čuje i doživi i potvrdila blagotvornost hagioterapijskih „lijekova“.

pripremila Tajana Philips

08/10/2026

07/10/2026

"Ovisnost i sloboda" Tomislav Ivančić

06/10/2026

[VEČERAS U KNJIŽNICI KUSTOŠIJA]

05/10/2026

[SVJETSKI DAN UČITELJA]

04/10/2026

Isplati se uvijek biti dobar.

03/10/2026

"Najmanje svjetlo zaštićuje kilometarsko područje..."