Ekosspiritus

24/08/2026

U nedjelju 30. kolovoza župljanima Župe Duha Svetoga u Noršić Selu predstaviti će se vlč. Stjepan Barić, svećenik koji će odsad upravljati župom. Vlč. Barić upravljati će i župom u Kalju a stanovati u župnom uredu u Lugu Samoborskom te pastoralno pomagati i u župi sv. Ivana Krstitelja i vlč. Josipu Čuligu. Udruga Ekosspiritus ima svoje sjedište na teritoriju Župe Noršić Selo pa ćemo se pridružiti župljanima na misi u 11. 00 sati i dočekati vlč. Barića.

Fotografija preuzeta iz facebook stranice župe Krašić. Svećenik Barić je na fotografiji sasvim lijevo.

23/08/2026

Prebrzo smo se odrekli našeg blaga, kravica iz naših štala. Neće se tako brzo vratiti blago na naše pašnjake u Samoborsko gorje ali ćemo još dugo meditirati nad riječima „kravica – mamica“. Kravice iz štale su gradile naše kuće, hranile obitelji, školovale našu djecu.
Naša djeca danas piju mlijeko iz uvoza, mlijeko koje razmočimo iz praha koje je nastalo iz mlijeka u nekoj drugoj državi. Nema našeg mlijeka. Kravica gotovo nema u štalama. Nekvalitetno mlijeko preplavilo je naše trgovine. Nama više novaca u kućnoj blagajni priređenoga od mlijeka.
Najveći red na samoborskom placu je kod Gorana koji utorkom i petkom dovozi svoje mliječne proizvode iz Celina jer je njegova štaka puna blaga. U ponudi ima razne vrste sireva, mlijeko, sirutku…u redu stoji preko dvadeset ljudi koji žele jesti domaće. Isti takav red je na sajmištu u subotu gdje bračni par iz okolice Križevca prodaje svoje mliječne proizvode.
A nekad se je višak odnio „na kontu“, rasprodao onima koji su trebali mlijeko a nisu imali blaga. Tako je i Štefica nosila višak mlijeka u prodaju ili izrađivala sir koji je bio onako pravi, od domaćeg mlijeka. I v svojoj kućnoj blagajni je imala uvijek novca za špeceraj a od prodaje telčeka kupilo bi se se ono što je trebalo za kuću i gospodarstvo.
A u franjevačkoj crkvi na blagdan sv. Antuna crkva je bila puna onih koji su dragog sveca i Boga molili za uspjeh pri blagu i gospodarstvu…
U štali na Cerini hranilo se blago da bi se dobilo gnoj za vinograde. Nema više ni kravica, ni mlijeka, ni gnoja, ni vinograda…samo sjećanja na vremena kad je „kravica bila mamica“.

Fotografija : Ivan Tibor Grujić

23/08/2026

Bratovština sv. Jakova koja djeluje u Samoboru poziva na učlanjenje novih članova

Dragi prijatelju i budući suputniče,
Pred tobom je poziv na jedno sasvim posebno putovanje. Bratovština sv. Jakova apostola u Samoboru otvara ti svoja vrata i poziva te da postaneš dio naše zajednice.
Biti član Bratovštine ne znači samo pripadati nekoj udruzi. To znači živjeti vrijednosti zajedništva, solidarnosti i duhovnog rasta. Zajedno radimo na obnovi povijesnih hodočasničkih putova, uređujemo Camino staze i pomažemo hodočasnicima koji traže svoj mir i smisao na putu.
Postani naš član. Javi se na e mail [email protected]

23/08/2026

Kapela sv. Helene u naselju Sveta Helena datira iz 1925. godine, ona je nasljednica srednjovjekovne cistercitske crkve koja je na tom mjestu stajala do 1891. ili 1832. godine. Zaslugom dvojice braće, samoborskog učitelja Milana Langa i njegovog brata Josipa Langa podignuta je kapela sv. Helene 1925. godine na mjestu stare opatije.
Biskup Lang ostavio je kapeli kip malog djeteta Isusa, kopiju čudotvornog kipa iz Praga, kopiju Veronikinog rupca iz Rima te klecalo i raspelo.
Danas, 101. godinu kasnije misu je predslavio vlč. Krešimir Cervelin kojem je to bila zadnja misa u Župi sv. Anastazije pa se je s vjernicima oprostio dirljivim riječima a oči su mu se ispunile suzama zahvalnicima za vrijeme koje je proveo u Samoboru.
O kapeli brinu članovi Bratovštine sv. Helene koji su i danas gotovo svi prisustvovali misi obučeni u svoja bratovštinska odjela. Članovi udruge Ekosspiritus bili su među vjernicima i prisustvovali proštenjarskoj misi.
Okupio se manji broj vjernika na ovoj proštenjarskoj misi. Sedamdesetak vjernika nastavilo je druženje uz kapelu i zajednički ručak.

23/08/2026

Zastava naše udruge zabilježena je u ovom videu.
A vi živi, imate poslanje, čuvati istinu...

23/08/2026

Prije Drugog Vatikanskog sabora Katolička je Crkva u Rimskom obredu imala jedan jedinstveni godišnji krug (jedan niz) misnih čitanja koji se ponavljao svake godine bez izmjena. Naše bake i mame znale su napamet koje evanđelje dolazi pojedine nedjelje.
Onda je na Koncilu provedena liturgijska obnova kojom je ustanovljen trogodišnji ciklus (godine A, B i C) za nedjeljna čitanja kako bi se vjernicima omogućilo upoznavanje većeg dijela Svetog pisma. Trebalo se je tada početi pripremati za nedjeljna čitanja. Svaka naša seoska žena znala je da je za misu potrebna priprema, pročitati evanđelje i pohraniti ga u srce.
Tako se Dragica priprema svake nedjelje za evanđelje. Prije nego li dođe u crkvu zna koje će evanđelje navijestiti župnik. Zna da evanđelje hrani dušu. Nedjelja se ne propušta, misa je susret s Bogom i zajednicom vjernika. Svaki vjernik pozvan je otvarati vrata bogatih evanđelja svake nedjelje.

Fotografija : Ivan Tibor Grujić

22/08/2026

Bliži nam se manifestacija kojom ćemo proslaviti 25. godina djelovanja udruge Ekosspiriuts. u subotu 5. rujna vidimo se na glavnom trgu u Samoboru.

Etnografska zbirka udruge Ekosspiritus i obitelji Librić

Pripremamo manifestaciju „Dan otvorenih šantuša i škrinja“

Znate li što je Samoborci nazivaju šantuš?

Što je šantuš?

Ormar koji se nalazio u glavnoj seoskoj sobi ali i u samoborskim gradskim sobama, Samoborci nazivaju „šantuš“. To je zapravo ladičarka s tri ili četiri ladice i gornjim drvenim dijelom koji je ostakljen. Vrijedni komad namještaja prenošen je iz koljena na koljeno i bio je glavni dio namještaja gradske ili seoske kuće. Ponekad je na gornjoj ladici bio ugravirano ime mladenke koja ga je donijela kao miraz u kuću.
Udruga Ekosspiritus u svojim prostorijama na Cerini ima sedam „šantuša“, prelijepih primjeraka ormara koje smo dobili na poklon. Dio su majstorskih radova naših stolara. Uglavnom su izrađeni na prijelazu 19. u 20. stoljeće. Dva šantuša dominiraju glavnom blagovaonicom planinarskog doma. Jedan je u tradicijskoj kući, jedan u gornjoj blagovaonici….nekima od njih potrebna je obnova.Ove godine primili smo sredstva za obnovu dva šantuša iz sredstava grada Samobora.

• Riječ šantuš u tradicionalnom govoru sjeverne Hrvatske ima izravne veze sa svetim i označava gornji, često ostakljeni ili ukrašeni dio kredenca (ormara) u kojem su se čuvale najvrjednije obiteljske stvari.
Podrijetlo naziva i veza sa svetim
Naziv vuče korijene iz latinskog jezika, točnije od riječi sanctus (hrv. svet), koja je u kajkavske i lokalne govore ušla pod snažnim utjecajem mađarskog jezika (szent) te austrijskog njemačkog (gdje se svetačke sličice ili kućni oltarići povezuju s pojmom Sanktuarium ili Sanktel).
Kroz povijest se značenje razvijalo u nekoliko ključnih koraka:
1. Prvotno značenje (Kućni oltarić): U starim seoskim kućama sjeverne Hrvatske (pogotovo u Međimurju, Podravini i Zagorju), šantuš je prvotno označavao poseban, "sveti" kutak u kući ili u gornjem dijelu ormara gdje su stajali raspelo, kipići svetaca, krunice, svijeće i uokvirene svetačke slike (često kupljene na proštenjima u Mariji Bistrici).
2. Sekularizacija pojma (Dio namještaja): S vremenom, kada su u seoska domaćinstva ušli moderniji dvodijelni ormari i kredenci, pojam šantuš počeo se primjenjivati na cijeli gornji, izložbeni dio tog ormara.

Što se čuvalo u šantušu?

Budući da je to bio najreprezentativniji dio namještaja u kući (često s ostakljenim vratima), u njemu se više nisu držali samo vjerski predmeti, nego i ostale obiteljske dragocjenosti:
• Najbolje, svečano posuđe (porculanski tanjuri i ukrasne šalice)
• Važni obiteljski dokumenti i pisma
• Boce s domaćim likerom ili rakijom koje su se čuvale isključivo za posebne goste
Naziv šantuš stoga je fascinantan primjer kako je jedna sakralna latinska riječ (sanctus), preko mađarskog i njemačkog utjecaja, u sjevernoj Hrvatskoj prenamijenjena u svakodnevni naziv za praktičan, ali i dalje duboko poštovan dio seoskog namještaja.

22/08/2026

Prilika za darovanje etno predmeta

Tijekom manifestacije „Dan otvorenih šantuša i škrinja“, na Trgu kralja Tomislava, 5. rujna, moći ćete pokloniti neki etno predmet za Etnografsku zbirku udruge Ekosspiriuts i obitelji Librić. Zbirka je Kulturno dobro Republike Hrvatske od studenog 2015.godine s 732 predmeta stavljenih na Listu zaštićenih dobara
Iz odnosa prema našoj baštini možemo zaključiti kakav je naš narod, kakve su naša kultura i učenost, koliko poštujemo nasljeđe i koliko se zalažemo za njegovo očuvanje za buduće naraštaje.
Prikupljeni predmeti označavaju samoborsku i nacionalnu pripadnost, simbol su identiteta i važan dio hrvatske kulturne baštine. Njihova je vrijednost potvrđena tek dobivanjem statusa zbirke, a čuvanjem, održavanjem i korištenjem na dobrobit zajednice ali i budućih generacija, postaje dio kulturne, edukativne i turističke ponude grada Samobora.
Vaš darovani predmet ući će u Zbiku kod slijedećeg popisa predmeta te ostati u kartoteci zabilježeno ime darovatelja te obitelj koja je predmet koristila.
Predmet ćete moći donijeti 5. rujna u jutarnjim satima na Trg kralja Tomislava.

22/08/2026

Subota je sajmeni dan. Iz okolnih sela slije se u Samobor veliki broj ljudi koji dolaze na plac i sajmište. Helena je iz Kladja na glavi donesla punu košaru kruški. I sve je brzo rasprodala, nekome kilu, nekome dvije…slasne kruške otišle su jutros u brojne samoborske obitelji.
U džepu kikle ima sada novaca. Kupiti će Helena špeceraja, ulja, cukora, cikorije i divke i nazad prema Kladju. Doma ju čeka mamica kojoj će ispripovjediti kome je sve prodala slasne kruške i kak je uz špeceraj priuštila si jednoga cukoreka, onog najvećega z staklene flaše kaj je na pultu štacuna.

Fotografija: Ivan Tibor Grujić

21/08/2026

To malo otave kaj je pokošeno i jučer skoro posušeno noćas je namočila kiša. Treba i kiše a i otava se mora pospremiti. Bogu hvala na svemu. Bog se brine za nas.

Brzo je Ančica dozvala susjede, idemo prevrnuti otavu. Bude ju sunce posušilo. Samo brzo treba ići na sjenokošu. Sve se bude stiglo uz Božju pomoć.

Fotografija : Ivan Tibor Grujić