O nama
Batarela , kao skup nasumičnih zvukova s ciljem stvaranja buke, od davnina je bila običaj otočana, koji su u dugim i hladnim noćima njome tjerali zle duhove i uroke, veselili se i, naravno, rugali, najčešće udovcima ili udovicama koji bi se ponovno vjenčavali. Godine 1959. nekoliko mladića na saljskom Portu, čuvši da se u selu događa vela batarela tj. vjenčanje stare cure Paškvale, brzo su se opremili instrumentima i krenuli prema selu postrojeni u dvoredu, poput svirača limene glazbe, intonirajući jednu dobro poznatu koračnicu i pjesmu Šjora Mare, uvodeći tako disciplinu u tu anarhističnu buku i kanalizirajući taj kaos zvukova u nešto pozitivno i uhu ugodno, uz gromoglasno oduševljenje mještana. Nakon tog uspjelog nastupa, na kojem su zvučali kao prava glazba, ponovno nastupaju na Krnevalu uz dodatak velikog i malog bubnja. kolovoza iste godine nastupaju u svečanom mimohodu 2. Saljskih trk tovarov (kasnije Saljske užance), nadomještajući tako zamrlu limenu glazbu i dobivajući od duhovitih Saljana naziv - Tovareća mužika. Treba istaknuti da su za ovakvu trenutnu improvizaciju bila presudna dva faktora:
dobra uvježbanost trojice rogištov postignuta na brodovima prilikom odlaska na ribolov u Kornate. Svjesni ograničenih tonalnih mogućnosti volovskog roga uporno su pokušavali izvući neku melodiju koja bi zvučala bar toliko slično da se može prepoznati. značajna činjenica da su dvojica iz buduće Mužike imala solidno iskustvo stečeno sviranjem u limenoj glazbi pa su mogli dati pravi impuls za skladni i dojmljiv scenski nastup. Zbog općenito uvriježenog mišljenja o rogu kao o znaku poruge, mnogi mještani nisu uvijek bili oduševljeni ovakvim predstavljanjem svog mjesta. Ipak, Tovareća je mužika sve većom brojnošću, dojmljivom odjećom te koreografskim nastupom osvojila i one najokorjelije i najortodoksnije čuvare običaja i tradicije. Pojedini su instrumenti (rog, šumpreš) dugotrajno bili u praktičnoj funkciji svagdašnjeg života i običaja ovih otočana, ali i utkani u mjesne predaje i legende s neizbježnim vjerovanjem u njihova moćna, magična svojstva koja su štitila od uroka te branila od svih zala i drugih nevolja. Tovareća mužika zapravo je plod dugotrajne tradicije sadržane u običajima, predajama i legendama otočana te se sama prirodno uronila u tradiciju i postala legenda mjesta Sali, potičući svojim nastupima obnovu napuštenih običaja. Zbog svih tih činjenica može se zaključiti da je ona postojala u Salima oduvijek, ali je institucionirana davne 1959. godine.
