Kažu da su jedriličari čudni ljudi. Žive u svom svijetu koji razumiju samo oni koji su bar jednom u životu omirisali sol i život pod jedrima, pogled im vječno uperen u nebo, pažljivo prati kretanje oblaka i čita svaku riječ koju vjetar piše po zraku. Vječito promrzli, mokri i do krajnjih granica iscrpljeni u borbi sa vjetrom i morem, a opet baš zato beskrajno sretni kad podignu jedra i u ruke uhva
te konope. A kad u zraku osjete vjetar, lice im ozari osmijeh i pogled sam bježi uvis, prema vjetrulji na vrhu jabola. Pa ako su doista zbog toga čudni, jer s burom vole popiti kavu na palubi svoje ljubimice, s levantom usput popričaju dok jure kroz valove, s tramuntanom se druže kao najbolji prijatelji, a jugo ih nježno uspavljuje kad padne noć, neka bude. Uostalom, sve to znate i sami. Jer ako čitate ove retke i vi očito spadate u takve čudake. I zbog svega ovoga jedriličari su sretni ljudi. Najsretniji kad ulove dobar vjetar i zajašu val.
:)
tekst by: Nautica-portal
