25/05/2026
VELIKI KRUG MALIH LJUDI
Pjesme pjevaju o „Malom krugu velikih ljudi“, a život, kao život, često se nasmije našim planovima, očekivanjima i svemu što mislimo da znamo pa nam iznova pokaže nešto sasvim drugo – veliki krug malih ljudi. Ljudi koji ne traže pažnju, ne govore puno o sebi, ali svojim djelima mijenjaju tuđe živote.
Prije Uskrsa pisala sam o trima osnovnim školama „ V. Nazora“ (Pazin, Vrsaru i na Vidikovcu- P**a) koje su samoinicijativno organizirale akciju prikupljanja hrane, odjeće i obuće i mnogim obiteljima učinile Uskrs ljepšim i dostojanstvenijim.
Tada su mi rekli: „Ne brinite, bit ćemo uz vas. Vladimir Nazor škola ima po cijeloj Istri i siguran sam da će se kolege priključiti. Vidimo se opet uskoro.“
Iskreno, nisam znala što to znači.
Nije prošlo ni tri tjedna, a profesor tjelesnog odgoja Dalibor iz škole u Pazinu javio mi je:
„Mislim da bi bilo dobro da organizirate kombi za drugi tjedan.“
Poslao mi je popis škola i kratko napisao:
„Ma to je sve od srca i to je najmanje ča moremo.“
Prijatelj udruge posudio nam je kombi i krenuli smo redom – školu po školu. Jedan dan Trviž, Karojba, Tinjan, Motovun , drugi dan Pazin, Cerovlje, Gračišće , dok sve nije bilo preuzeto i dovezeno. Nas šestero je slagalo, raspoređivalo donacije i pravilo pakete , a ja sam se cijelo vrijeme pitala: što uopće reći ljudima koji su napravili ovako veliko djelo? Kako zahvaliti nekome tko je svojim trudom, dobrotom i solidarnošću dotaknuo toliko života?
Dragi učenici koji ste kod kuće pitali roditelje mogu li sudjelovati, dragi roditelji koji ste svoje zalihe podijelili s drugima i dragi profesori koji ste organizirali prikupljanje i strpljivo obilazili hodnike prepune vrećica – jeste li svjesni razmjera onoga što ste učinili?
Od 2016. godine svakodnevno odlazimo našim korisnicima diljem cijele Istre – u njihove domove, na mjesta na kojima žive i na kojima nas dočekuju s osmijehom. Ti domovi često su kamp-kućice, šatori, skvotovi ili nedovršeni prostori. Neki su neugledni, neki skromni, ali ono što im je zajedničko jest da su to mjesta koja su DOM, u kojima postoji ljubav, privrženost, zajedništvo i međusobna briga. Imamo privilegiju da nam naši korisnici otvore vrata svojih života.
E upravo tim ljudima ste pomogli. Upravo ste te obitelji učinili sretnijima.
Učinili ste da barem na trenutak osjete da nisu sami. Da nisu zaboravljeni i odbačeni. Da su važni i vrijedni. Ne samo nama iz udruge, nego i ljudima koje možda nikada neće upoznati.
Iza nas je deset godina volontiranja, terenskog rada i pokušaja da dođemo do onih do kojih rijetko tko dolazi. Često smo se osjećali sami u svojim nastojanjima da pomognemo ljudima koji žive na rubu društva.
A danas?
Danas ste upravo vi – učenici, roditelji i profesori – pokazali da nismo sami.
Pokazali ste da postoje ljudi kojima je stalo. Ljudi koji ne okreću glavu od tuđe nesreće. Ljudi koji razumiju da malo nečijeg odricanja drugome može značiti dostojanstvo, obrok, toplinu i osjećaj da pripada svijetu koji ga nije zaboravio.
Prikupili ste gotovo tonu pomoći – hrane, higijenskih potrepština, odjeće i obuće. Ali ono što ste stvarno prikupili i podijelili ne može se mjeriti kilogramima.
Poklonili ste ljubav.
Vjeru.
Nadu.
Ljubav, toplinu i ljudskost.
Ovo nije samo akcija.
Ovo je dokaz da nismo sami. Ni mi ni oni.
Ovo je dokaz da postoji veliki krug malih ljudi koji svijet čine boljim mjestom.
Hvala vam
