04/08/2026
Danas se navršava 3️⃣1️⃣ godina od vojno-policijske operacije hrvatskih bezbjednosnih snaga "Oluja". U zoru, 4. avgusta 1995. godine, započeo je egzodus srpskog stanovništva iz tzv. Republike Srpske Krajine.
Operacija "Oluja" je preduzeta s legitimnim ciljem uspostavljanja kontrole na područjima koja je blokirala RSK, odnosno uspostavljanja suvereniteta na cjelokupnoj teritoriji Republike Hrvatske.
Međutim, u operaciji hrvatskih vojno-policijskih jedinica izvršeni su brojni zločini prema civilnom stanovništvu na teritoriji RSK koje je bilo srpske nacionalnosti.
Iz Hrvatske je od 4. do 7. avgusta 1995. godine protjerano više od 200.000 Srba. Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava (HHO) objavio je 2001. godine da je tokom Oluje i neposredno nakon nje, ubijeno oko 600 civila, a najmanje 22.000 kuća je zapaljeno i minirano. Te podatke podržavaju i podaci organizacije Documenta Zagreb i Fond za humanitarno pravo.
Četiri grada su granatirana, a izvještaj HHO govori i o sistemskom paljenju, uništavanju i pljačkanju civilnih kuća: https://hlc-rdc.org/wp-content/uploads/2022/08Vojna_operacija_Oluja_i_poslije_HHO%5B35942%5D.pdf
Pred Haškim tribunalom se za zločine tokom
"Oluje" sudilo hrvatskim generalima Anti Gotovini, Mladenu Markaču i Ivanu Čermaku i to na osnovu komandne odgovornosti za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu s ciljem etničkog čišćenja Srba iz Krajine.
Prostepenom presudom Čermak je osloboðen krivice, dok su Gotovina i Markač osuðeni na 24 odnosno 18 godina zatvora. Nakon žalbe, svi su osloboðeni. Oslobaðajuća presuda donijeta je sa tri glasa protiv dva, dok je prvostepena osuðujuća presuda bila jednoglasna.
To znači da je pet od osam sudija smatralo da je zajednički zločinački poduhvat postojao i da su Gotovina i Markač učestvovali u njemu. Ni ova presuda nije osporila postojanje zločina prema civilnom stanovništvu. SENSE Centar iz P**e, koji se temeljno bavi nasleđem haškog tribunala, označio je kao najkontraverzniju od svih presuda optuženima za zločine u Hrvatskoj. Njihov serijal "Oluja u Haagu" 👇
https://oluja.sensecentar.org/index.html
Danas, 31 godinu kasnije, većina tih zločina i dalje nije djelotvorno istražena niti procesuirana, a brojne žrtve i njihove porodice još uvijek čekaju pravdu.
U Zagrebu su i ove godine organizacije civilnog društva održale antiratnu akciju pod nazivom „Zločini u Oluji su odgovornost svih nas“, poručivši da “nijedno društvo ne može graditi pravednu budućnost bez suočavanja s vlastitim zločinima i vlastitom odgovornošću.” Centar za žene žrtve rata - ROSA, UDIK (Sarajevo), Centar za građansku hrabrost, Documenta - Centar za suočavanje s prošlošću i Ženska mreža Hrvatske podsjetile su na stradanje hrvatskih građana srpske nacionalnosti, na dugogodišnje institucionalno poricanje i umanjivanje ratnih zločina prema njima, te pozvale hrvatske institucije da utvrde činjenice, procesuiraju odgovorne i osiguraju dostojanstvo svim žrtvama. Posebno su naglasile da oslobađajuća presuda Haškog tribunala ne oslobađa državu obaveze da istraži i procesuira pojedinačne ratne zločine.
Akcija za ljudska prava (HRA) se pridružuje ovom pozivu naših koleginica i kolega iz Hrvatske.
Sve civilne žrtve, imaju jednako pravo na krivičnu pravdu i druge reparacije bez obzira na etničku ili drugu pripadnost.
Suočavanje sa svim ratnim zločinima, utvrđivanje činjenica, procesuiranje odgovornih i njegovanje kulture sjećanja zasnovane na činjenicama ostaju neophodni preduslovi za trajni mir, pomirenje i vladavinu prava u regionu i šire.
