18/09/2026
Izlet u Gesäuse National Park i vrhove Hochtor i Zinödl, 24-27. 7. 2026.
Vođeni željom i hrabrošću za osvajanjem novih vrhova četvero planinara HPD-a Zrin Petrinja
krenulo je u planinarsku avanturu koja će nam zbog odvažnosti ostati dugo u sjećanju. Ovo je bio
zahtjevan i izazovan uspon za iskusne i spretne planinare, nalaziti se u prekrasnom, ali divljem
krajoliku Vapnenačkih Alpi (Kalkalpen), iznad doline rijeke Enns.
Krenuli smo u petak 24. 6. 2026. u 6 h iz Petrinje Željko, Ljilja i Rada, a u Zagrebu se pridružio i
Dražen. Uz usputna stajanja stigli smo u mjesto Johnsbach, gdje smo parkirali auto, osvježili se i
posložili ruksake te krenuli na svoj prvi uspon do popularnog planinarskog doma Heßhütte koji se
nalazi na 1687 m n v. Uspon je trajao oko 4 sata zanimljivom šumskom stazom gdje su na travnatim
dijelovima mirno pasle krave i samo je poneka digla pogled i zazvonila svojim zvonom. Ne znam
tko je bio više sretan kad se ukazao dom. Nakon što smo se smjestili na svoja mjesta, predahnuli
smo, osvježili se i od umora ubrzo zaspali.
Ujutro je vodič Dražen čekajući prognozu odlučio vrijeme polaska za osvajanje vrha Hochtora koji
je samo čekao da ga mi osvojimo. Staza je puteljkom kroz smreke vodila na kameniti teren i tu
počinje zahtjevnija staza Josefinensteig gdje smo zbog skliskog terena i izloženosti sipara morali
dobro paziti gdje ćemo stati. Objema rukama smo hvatali čeličnu užad koja je na nekim mjestima
postavljena okomito, a ponegdje vodoravno. Ja za sebe znam da sam psovala „što je ovo meni
trebalo” i Ljilju što me pitala hoću li ići na ovaj izlet, ali mislim da su i drugi imali svoje psovke.
Staza je bila jako zahtjevna da smo se često šalili tom izjavom "što je meni ovo trebalo", jer dok
stojiš i gledaš u visine pogledom tražeći vrh, ne vidiš cilj a snage ti ponestane, pa je svaka šala
dobrodošla. Ali poput divokoza uspjeli smo se popeti i tih zadnjih metara uspona činilo se
beskrajnim i što je još važno za reči, imali smo na vrhu, za razliku od Doma, mrežu pa smo mogli
svojima poslati poruke i slike da smo na vrhu vrhova. Pogled s vrha je trenutak u kojem će svakome
zastati dah i taj mir i tišina će nam dugo ostati u sjećanju. Proveli smo gore, sigurno oko sat
vremena i zatim se istim putem preko stijena uz pomoć sigurnosne opreme vratili do doma na
odmor i osvježenje, a sutra je plan za dalje.
U nedjelju ujutro smo krenuli na panoramski kružni put i vrh Zinödl koji je na 2191 mnv s
pogledom na okolne litice, zelene kanjone, jezerce i dolinu rijeke Enns koja se probija kroz
planinski lanac, još dodatno uljepšao cijeli uspon.
Nakon silaska i okrijepe na Domu, krenuli smo istom stazom s kojom smo i započeli ovu avanturu,
prema parkingu, ali sada nas je jednim dijelom pratila kiša koja nije umanjila dojmove u nama.
Pokazali smo sami sebi da svaki vrh ima svoju priču, da svak staza donosi novo iskustvo, a željom
za pomicanjem vlastitih granica bogatiji smo za još jedan uspon.
Rada
