Odlazak na tržnicu, placu, ma(e)rkat, pijacu dio je naše svakodnevice. Gradske tržnice svjedoci su ekonomskog i društvenog razvoja grada, pokazatelji prilika u kojima žive njegovi stanovnici. Upravo se na ovom mjestu uspostavlja veza između ljudi i hrane putem neposrednog odnosa s proizvođačima namirnica. To je mjesto druženja, izmjene znanja i vještina, razmjene recepata, komunikacije građana sa
susjedima i lokalnom sredinom. Iako nam se ponekad čini da ondje "samo" nabavljamo namirnice, zapravo na tržnicama otkrivamo identitet grada i njegovih stanovnika. Istražujući tržnice u Puli i Rijeci cilj nije bio istaknuti samo specifične značajke tih dviju tržnica već ukazati na univerzalnu temu odnosa kupaca i prodavača koja je karakteristična za sve tržnice. Kroz taj odnos otvorene su brojne teme poput neformalnog oslovljavanja na tržnicama, (ne)svjesnog smjera kretanja kupaca kada kupuju namirnice, pitanja povjerenja, mita o autentičnosti, trenda zdrave prehrane...
