Human i .

17/08/2026

PRIČA O STOJI
je od onih kakve samo život može ispričati.

Počinje u trenutku kad smo joj dovozili drva.

Netom prije Jozo, vozač kamiona i “dostavljač drva” prepričavao je jednu od svojih šumarskih dogodovština.

Krčili su šumu u blizini jedne kuće sagrađene u sred ničega. U kući su živjeli baka i djed. Po štali i praznim oborima za stoku vidjelo se da su nekad uzgajali životinje. Sad su ostali samo psi, mačka, kokoši i njih dvoje. On je bio teško bolestan i nepokretan, pa su uglavnom s bakom komunicirali. Pristup šumi koju su krčili je bio kompliciran i zbog toga je izvlačenje srušenog drveća postala prava muka.
Da dočara koliko zna biti težak posao šumskog radnika, dodaje opasku kako takvih dana već nakon dva sata rada majica i bokserice pobijele od skorene soli iz znoja.

“Kad su vidjeli koliko se mučimo ponudili su nam da drva izvlačimo i obrađujemo na njihovoj livadi koja je graničila sa šumom, te preko njihove zemlje kraćim putem odvozimo dalje. Malo je reći da su nam pomogli tom gestom, spasili su nas. Nisu tražili ništa zauzvrat.
Tjedna dana kasnije u znak zahvale dovezli smo im desetak metara drva i pomogli im spremiti ih na suho. Kad smo odlazili, baka dolazi do mene i gura mi u džep dvadeset eura u znak zahvale. Vraćam joj novac i kažem da se ne brine, da njoj ti euri puno više trebaju nego meni i da su oni nama pomogli puno više nego mi njima.
Baka se rasplače.
Eto takva ti je sirotinja, sve bi ti dali, ništa ti ne bi oteli.” poentira Jozo na kraju.

Nekoliko minuta kasnije približavamo se Stojinoj kući, onoj u koju se preselila iz kuće na osami nakon što joj je muž umro.

Kad ju je vidio Jozo poskoči u sjedalu i me pogleda u čudu :

“Pa evo je, to je ta baka o kojoj sam ti pričao!”

Stoja živi sama s 200 eura mirovine. Zahvaljujući vašoj dobroti dobila je drva za zimu koje bi si sama teško mogla priuštiti.

Ljudi poput nje ima još puno. Nastavimo pomagati.

Kampanjom Samo ljudi upoznajemo ih i omogućujemo im mirniju zimu. Darujemo toplinu.

https://humani.hr/samo-ljudi/

13/08/2026

❤️ Dragi ljudi, vi ste za to zaslužni! ❤️

To nisu samo drva.
To je topli dom, manje brige i sigurna zima za ljude koji si to sami ne mogu osigurati.

Svaka donacija, bez obzira na iznos, približava nas cilju. 🙏

Hvala vam što zajedno grijemo nečiji dom. 🔥

11/08/2026

Milka i Slavko - drugi dio

Milkin vrt.

Sjedili smo i pričali. O životu. Osamdesetak godina upornosti, rada i zajedničkog truda grubo je ispresjecano. Smrt u obitelji, rat, potres, bolest. Dva teško izborena koraka naprijed uporno bi se pretvarala u tri koraka natrag.

Dok sam razgovarao s njima naslutio sam sumnjičavost i neizgovoreno pitanje “što ti točno želiš od nas”. Ne bih to nazvao nepovjerenjem, prije spremnošću na razočaranje. S vremenom razgovor je postao opušteniji i dotakli smo se tema o kojima vole pričati. Nisu ljudi koji se žale i kukaju, radije pričaju o zemljoradnji ili uzgoju životinja.
Spomenuo sam Milkin vrt na ulazu u dvorište. Predložio da napravimo jednu fotografiju u njemu, jer mi on lijepo simbolizira njihov odnos prema životu, pokazuje kako se nisu predali.

Tek kad se Milka pokušala ustati, shvatio sam koliko je taj vrt čudesan. Neću se truditi detaljno opisati trenutak jer video priložen u galeriji govori za sebe. Milka jedva hoda. Kad sam vidio (i čuo) koliko se teško kreće, taj uredan i plodovima bogat komad zemlje ispred kuće u sekundi je postao tisuću p**a ljepši. Prekrasan.

Milka i Slavko žive s manje od 500 eura zajedničkih prihoda. Čitavu godinu moraju pažljivo štedjeti kako bi si priuštili drva za zimu i ona “pojedu” njihove dvomjesečne prihode. Nakon potresa ostali su bez pitke vode. Kupuju flaširanu jer si vatrogasnu cisternu ne mogu priuštiti, ona predstavlja preveliki izdatak odjednom.

Kampanjom Samo ljudi osigurat ćemo drva za obitelj Franjko, ali i desetke drugih stanovnika glinskog kraja koji trebaju našu pomoć.

Mnogi od njih su poput Milke i Slavka: nevidljivi. Nisu naučili moliti i žaliti se. Kad prolaziš kraj njihovih kuća možda ugledaš prekrasan vrt i razigrane životinje pa pomisliš: “ovako izgleda seoska idila”.

https://humani.hr/samo-ljudi/

06/08/2026

Milka i Slavko - prvi dio

“Deca smo se zaljubili, deca smo se uzeli. Ja sam imao 19, a Milka 15 godina.” 

Franjo (84) pomalo sramežljivo, ali s osmijehom objašnjava dok proučavam njihovu crno-bijelu fotografiju s vjenčanja. 

“Sve smo zajedno stvarali. Iz ničega. Počeli smo od jedne krmače pa došli do pedeset, od jedne krave do njih dvadeset. Imali smo i sedam konja. Njih smo kasnije zamijenili za traktor.”

Obitelj Franjko iz Gračanice Šišinečke živi od 160 eura Slavkove invalidnine i tristotinjak eura Milkine poljoprivredne mirovine. 

Nekad moćno seosko imanje postepeno propada. Ipak dvorište je uredno, pokošeno i puno života. Dva psa, mačka s mačićima, kokoši. Njihova kuća je čista. Njihov vrt - Milkin vrt - je posebna priča koju ću vam drugom prilikom ispričati.

“Mama mi je kao djevojčici ponavljala: ak’ nemaš kaj delati uzmi metlu i pometi. Tako smo odgojeni i tako smo živjeli.” 

Milka (80) govori neobičnim “pokupskim dijalektom”, mješavinom kajkavskog i štokavskog. 

“Nisu se ovi zidovi sami sagradili, delali smo. Sve što zaradiš uložiš. Što smo više radili, kao da smo više snage imali.”

Prvo su izgubili kćer. Pa je došao rat. Pa potres, starost i bolest. 

Snage ponestaje.

“Stari i bolesni ljudi nikome ne trebaju.” promrmlja Milka sebi u bradu.

Od svega što su stvorili ostala je kuća i zemlja. 

Prazna, neiskorištena zemlja koju oni više ne mogu obrađivati. 

Djed Slavko jedva hoda, pa baka Milka nekoliko p**a godišnje sjeda na traktor. Malčira taj ogroman komad zemlje. 

Neće na njoj nikad više posaditi ništa, ali ne dopuštaju da zatravni i “podivlja”. 

Zemlja je njihova zlatnina, a na tu zlatninu se prašina neće nakupiti.

Da bi kupili drva za zimu Milka i Slavko štede i odvajaju cijelu godinu. Možda bi bilo lakše da nisu prisiljeni kupovati pitku vodu. Flaširanu. Vodovoda nema, bunar je zagađen nakon potresa, a vatrogasci za start s cisternom pitke vode traže 100 eura. Pa dodatno obračunaju svaki kubik vode koji dostave.

Milka i Slavko ne mole za pomoć. Pokušavaju sami.

Naučeni su raditi i privređivati. Teško si priznaju da ne mogu više. 

A ne mogu.

Darujmo toplinu. Podsjetimo ih da nisu sami.

https://humani.hr/samo-ljudi/

06/08/2026

Milka i Slavko - prvi dio

“Deca smo se zaljubili, deca smo se uzeli. Ja sam imao 19, a Milka 15 godina.”

Franjo (84) pomalo sramežljivo, ali s osmijehom objašnjava dok proučavam njihovu crno-bijelu fotografiju s vjenčanja.

“Sve smo zajedno stvarali. Iz ničega. Počeli smo od jedne krmače pa došli do pedeset, od jedne krave do njih dvadeset. Imali smo i sedam konja. Njih smo kasnije zamijenili za traktor.”

Obitelj Franjko iz Gračanice Šišinečke živi od 160 eura Slavkove invalidnine i tristotinjak eura Milkine poljoprivredne mirovine.

Nekad moćno seosko imanje postepeno propada. Ipak dvorište je uredno, pokošeno i puno života. Dva psa, mačka s mačićima, kokoši. Njihova kuća je čista. Njihov vrt - Milkin vrt - je posebna priča koju ću vam drugom prilikom ispričati.

“Mama mi je kao djevojčici ponavljala: ak’ nemaš kaj delati uzmi metlu i pometi. Tako smo odgojeni i tako smo živjeli.”

Milka (80) govori neobičnim “pokupskim dijalektom”, mješavinom kajkavskog i štokavskog.

“Nisu se ovi zidovi sami sagradili, delali smo. Sve što zaradiš uložiš. Što smo više radili, kao da smo više snage imali.”

Prvo su izgubili kćer. Pa je došao rat. Pa potres, starost i bolest.

Snage ponestaje.

“Stari i bolesni ljudi nikome ne trebaju.” promrmlja Milka sebi u bradu.

Od svega što su stvorili ostala je kuća i zemlja.
Prazna, neiskorištena zemlja koju oni više ne mogu obrađivati.
Djed Slavko jedva hoda, pa baka Milka nekoliko p**a godišnje sjeda na traktor. Malčira taj ogroman komad zemlje.
Neće na njoj nikad više posaditi ništa, ali ne dopuštaju da zatravni i “podivlja”.
Zemlja je njihova zlatnina, a na tu zlatninu se prašina neće nakupiti.

Baka vozi traktor, pitam u čudu. Dobijem pomalo uvrijeđeni odgovor: “Pa kaj si ti mislil, imali smo dva traktora. Slavko je vozio veliki, a ja mali. Tako je oduvijek bilo.”

Da bi kupili drva za zimu Milka i Slavko štede i odvajaju cijelu godinu. Možda bi bilo lakše da nisu prisiljeni kupovati pitku vodu. Flaširanu. Vodovoda nema, bunar je zagađen nakon potresa, a vatrogasci za start s cisternom pitke vode traže 100 eura. Pa dodatno obračunaju svaki kubik vode koji dostave.

Milka i Slavko ne mole za pomoć. Pokušavaju sami.
Naučeni su raditi i privređivati. Teško si priznaju da ne mogu više.
A ne mogu.

Darujmo toplinu. Podsjetimo ih da nisu sami.
Pomozimo.

Donacijom kampanji Samo ljudi pomoći ćete kupovinu drva za zimu najugroženijim stanovnicima Gline i okolice.

https://humani.hr/samo-ljudi/

03/08/2026

Slažete li se s Doris Pinčić?
Mi se u potpunosti slažemo. 💕

Budi i ti dio ove priče - daruj toplinu, zagrij nečiji dom. 💫

Više o kampanji pročitaj na linku https://humani.hr/samo-ljudi/

02/08/2026

Hvala Telegram.hr i Lina Šantak. 🙏😍❤️

Dok mnogi okreću glavu od ljudi kojima treba pomoć, Senad Zemunović, Vjekoslav Skledar i Mirela Sakoman kroz projekt Human i točka bilježe priče koje vraćaju vjeru u ljude

31/07/2026

❤️ Hvala od srca svima vama koji ste donirali, podijelili objavu ili je podražali lajkom u ime 37 kućanstava koja su jučer dobila drva za zimu. 🏠🪵

Vi ste zaslužni za to. Ovim smo pokazali da zajedništvo i solidarnost mogu mijenjati svijet nabolje. 🌍

Budite ponosni jer ste unijeli nadu i osmijeh u nečiji život. 🙏

Hvala što ste dio ove priče koja se nastavlja.❣️

29/07/2026

Zagrij nečiji dom. 🙏❣️💫

27/07/2026

Najugroženiji ljudi glinskog kraja trebaju našu pomoć. 🙏
Ovo je jedna od njih - divna baka Anka. ❣️
Kampanjom Samo ljudi prikupljamo sredstva za drva za ogrijev i peći na drva kako bismo ljudima popit bake Anke osigurali toplu i dostojanstvenu zimu. ❄️
Budi i ti dio ove priče - daruj toplinu, zagrij nečiji dom. 🏠

QR kod za donaciju nalazi se u prvom komentaru. 🫶