Udruga Adela

05/08/2026

🛑Nedavno je stanoviti profesor sociologije, nimalo upućen u feminističku teoriju, između ostaloga rekao „problem je u društvenim novim trendovima gdje smo mi stvarno stavili previše naglaska na feminizam“. Time ovaj profesor nastavlja dugu tradiciju unutar koje se uvijek „previše priča“ o pravima žena. Naime, društveno problematiziranje položaja žena uvijek je „previše“, „pretjerano“, „nepotrebno“, itd. Tako je i zahtjev za pravo glasa bio klasificiran kao „nešto previše i nepotrebno“, nakon toga zahtjevi feministkinja za kriminalizacijom obiteljskog nasilja, opet su bili prikazivani kao „nepotrebni“ i „pretjerani“, a eto danas opet jednostavno „previše“ pričamo o feminizmu.

🛑Drugim riječima, 2026. feminizam se nastavlja susretati sa stalnom optužbom o „pretjerivanju“. Uz pitanje koja mjerna jedinica određuje „pravu dozu feminizma“, pogledajmo samo komentare ispod članaka o mužu koji je ubio dvoje djece jer je mislio da ga žena vara. Upravo će nam ti komentari dati odgovor – s feminizam nikada ne možemo pretjerati. Samim, time izlišne su teze o društvenoj „predoziranosti feminizmom“.

🛑Čitanjem komentara poput „zašto nije ubio nju, a ne djecu“, stječe se dojam kako u našem društvu žive osobe koje smatraju da je kazna za preljub – smrt.

🛑Čitanjem komentara i novinskih naslova poput "smrti oca i dvoje djece kumovao razvod" stječe se dojam da je razvod dovoljan „motiv“ za ubojstvo žene.

🛑Čitanjem komentara o tome kako „ona nije prava majka jer nije pokupila djecu i otišla“, krivica očevog ubojstva djece prebacuje se na ženu.

Ali, eto kako reče cijenjeni profesor, ipak smo malo pretjerali s feminizmom i stalnim razgovorima o pravima žena.

06/06/2026

U slučaju Zlatka Topolovca država opet pokazuje kako izgleda institucionalno nasilje nad zlostavljanim ženama.

Da se podsjetimo. Osječki ginekolog u veljači 2024. prvostupanjski je osuđen za silovanje pacijentice tijekom ginekološkog pregleda. I nakon toga je nastavio raditi i imao je pristup pacijenticama.

Udruga Adela mjesecima je upozoravala KBC Osijek, Ministarstvo zdravstva, Hrvatsku liječničku komoru i javnost. Pitali smo radi li čovjek prvostupanjski osuđen za silovanje i dalje s pacijenticama? Ima li pristup ženama? Tko ih štiti? Odgovori koje smo dobivali bili su generičke budalaštine, kad nije prošlo, onda budalaštine koje vrijeđaju inteligenciju, prebacivanje odgovornosti, formalizam i čekanje da odustanemo, pa čak i telefonsko pozivanje na sastanak bez pisanog traga i dnevnog reda, na koji, naravno, nismo otišle.

Tek nakon nove prijave u rujnu 2024., zbog sumnje na bludne radnje , Topolovec je priveden i tek tada je dobio otkaz u KBC-u Osijek. Dakle, sustav se pokrenuo tek kad je još jedna žena u teškoj situaciji smogla snage i hrabrosti prijaviti ga.

A sada doznajemo da je optužnica u tom novom predmetu konačno potvrđena. Tek sada, gotovo godinu i pol nakon prijave.

Godinu i pol.

Za ovu ženu, za sve žene koje prijave nasilje ovo je iscrpljivanje. Opet u nadi da ćemo odustati. Ali, ne brinite, nećemo. Nama silovanja, preduga čekanja na dijagnostičke preglede, nefunkcioniranje institucija nisu projektna materija, već ono što želimo mijenjati kako bismo narednim generacijama ostavili sigurnije mjesto za život.

No, i dalje je se pitamo je li ovo odugovlačenje strategija? Jer sustav savršeno funkcionira kad treba zaštiti sebe i moćnike. Ravnateljstvo bolnice nije zaštitilo pacijentice na vrijeme. Liječnička komora nije zaštitila pacijentice na vrijeme. Sudski sustav sada pokazuje da ni pravda ne dolazi na vrijeme. A pravda koja dolazi prekasno često više izgleda kao retraumatizacija nego pravda. Izgleda kao poruka ženama da šute. Ali nećemo šutjeti zbog žena koje su imale, koje imaju i koje će imati hrabrosti govoriti onda kada su institucije mogle i trebale djelovati, a nisu.

01/06/2026

🚩S obzirom na to da nam se javljaju pacijentice sa svojim iskustvima naručivanja na preglede u KBC-u Osijek, uz pristanak, objavljivat ćemo dio iskustava kako bismo dodatno upozorile na potrebu rješenja ovoga, ali i niza drugih problema s kojima se pacijentice susreću u najranjivijim fazama svojih života....

31/05/2026

Kad pomislite da ne može gore.....

30/05/2026

Opasne prakse i laži Ravnateljstva KBC-a Osijek (i to samo u proteklih godinu i pol) za koje nitko do sada nitko nije odgovarao.

🛑Ravnateljstvo KBC-a Osijek u proteklih nekoliko godina vrlo je jasno pokazalo odnos prema pacijentima i pacijenticama kojega možemo okarakterizirati kao zanemarujući, te u krajnjem slučaju, vrlo nehuman. Štoviše, on se manifestirao upravo u odnosu prema onima koji u prostor KBC-a ulaze u najranjivijim fazama svoga života.

Taj je odnos Ravnateljstvo bolnice pokušalo prikriti bezličnim lažima i obmanama. Pri tome je stalo u zaštitu nepravomoćno osuđenog silovatelja, a onda i kasnije uhićenog zlostavljača, a sada stoji na braniku obrane liste čekanja.

🛑Za to nitko od vodećih struktura bolnice do danas nije odgovarao čak i onda kada su donesene sudske presude prema kojima su se u prostorima bolnice događala silovanja i zlostavljanja pacijentica. Štoviše, nitko se nije osjetio niti etički odgovornim za zločine koji se događaju u prostorima bolnice.

30/05/2026

U komentarima na prethodnu objavu jedna naša pratiteljica dala je sjajan prijedlog. KBC Osijek, u svojoj objavi na Facebooku, u kojoj kaže da ste sve vi sa terminima od više od 19 dana za UZV dojke podatke pogrešno interpretirale (prilažemo skrinšat), ne dopušta komentare, mi smo otvorile prostor ženama da govore o tome.

Osim što ste taj prostor iskoristile, jedna komentatorica (prilažemo skrinšat bez imena, ako želi, sama će se javiti) je dala sjajnu ideju – odbrojite 19 dana od dana narudžbe, odite na UZV dojke i inzistirajte da vas prime!

Pozivamo sve žene da to i učine.

29/05/2026

Po onome što su nama javile neke od Osječanki, a mi ženama vjerujemo, ravnateljstvo KBC-a Osijek opet laže.

Krajem listopada jedna je žena napipala kvržicu na dojci. Pokušala se naručiti na ultrazvuk dojke u KBC-u Osijek. Prvi dostupni termin bio je za gotovo deset mjeseci. Zato je napravila ono što danas rade mnoge žene koje si to mogu priuštiti - otišla je privatno. No, što s onim ženama koje nemaju tu privilegiju?

Na pregled je došla u roku od tjedan dana. Liječnica je posumnjala na cistu i fibroadenom na drugoj dojci. Već 12. studenoga bila je na punkciji jer je do dijagnoze došla zato što je imala kako platiti.

Da nije, čekala bi.

U ožujku se ponovno pokušala naručiti na kontrolni ultrazvuk dojke preko KBC-a Osijek. Preporuka liječnice bila je kontrola svakih šest mjeseci. Termin je dobila za travanj 2027.

Travanj 2027.

Ne, nije tipfeler. Oko 400 dana, točno onoliko koliko je rečeno, a što je KBC demantirao tako da nam ravnateljstvo KBC-a Osijek objašnjava da se na ultrazvuk dojke čeka 19 dana.

Isto ono ravnateljstvo kojeg javnost pamti i po slučaju ginekologa koji je prvostupanjskom presudom osuđen zbog silovanja pacijentice tijekom ginekološkog pregleda, a nakon presude je nastavio raditi u bolnici. To isto ravnateljstvo i dalje je ravnateljstvo. Štiti prvostupanjski osuđenog za silovanje, javno laže i nikom ništa.

Ne pristajmo da se kvržica u dojci tretira kao administrativna stavka, da se silovanje tijekom ginekološkog pregleda gura pod tepih dok se bolnica skriva iza procedura, a ravnateljstva „prežive“ zatirući sigurnost, dostojanstvo i zdravlje žena već desetljećima.

Ako u KBC-u Osijek zaista smatraju da se na ultrazvuk dojke čeka 19 dana, neka to objasne ženama koje imaju termine u 2027. (Hint KBC-u – to se ne čini isključivanjem komentara na objavi demantija da se ove s terminom nagodinu ne mogu javiti i tražiti javno objašnjenje. Hint svim ženama s terminima kao za put na Mjesec – kod nas su komentari otvoreni i mi vjerujemo ženama!)

23/05/2026

Laži jednog „hodača“

🚩Hodam za život

📌Ne hodaš za život, jer kolonu, u kojoj se smiješiš i mašeš zastavicama, predvodi čovjek koji se pita "tko će nositi oružje na ramenu, ako ne bude djece"

📌Ne hodaš jer ti nije problem što žene, zbog uskraćivanja prava na pobačaj, gube živote. Umiru zato što se liječnici, čak i u slučajevima sepse, boje intervenirati i spasiti ih zbog straha od zakonskih posljedica koje u državama poput Poljske i SAD-a prate izvođenje pobačaja

🚩Zabrana pobačaja rezultira smanjenjem pobačaj

📌Nikada, ali nikada niti u jednom razdoblju niti u jednoj državi zabrana pobačaja nije dovela do smanjivanja broja samih pobačaj.
Dovoljno je osvrnuti se samo na razdoblje koje je prethodilo legalizaciji pobačaja. Tako je tijekom 1920-ih i 1930-ih godina na prostoru današnje Hrvatske pobačaj bio zakonski zabranjen. Unatoč tomu, Liječnički vjesnik, 1938. godine objavljuje članak u kojemu navodi kako se pobačaj obavlja u „zamašnim ciframa“.
Štoviše, dio je ondašnjih novina pisao da “pobačaji pljušte kao jesenja kiša” unatoč zakonskoj zabrani.

📌Druga laž koji “hodač” ponavlja, nadajući se valjda da će postati istina je da je u Poljskoj uslijed zabrane došlo do smanjenja broja pobačaja. Pri tome namjerno prešućuje slučajeve žena koje su umrle jer su se liječnici uslijed zabrane izvođenja pobačaja bojali na vrijeme intervenirati.

📍Zaključak: Zastupaš licemjernu politiku pod nazivom “za život” koja je iracionalna, nelogična i potpuno povijesno i iskustveno neutemeljena. Drugim riječima, propagiraš politiku utemeljenu na na lažima i apsolutnom nedostatku empatija za ljudske sudbine.

I to sve sa smiješkom na licu......

18/05/2026

Nastavljeno je ponovljeno suđenje Marku Smažilu za ubojstvo Mihaele Berak.
Imamo poruku za hrvatsku policiju i hrvatsko pravosuđe:
Neka vam nezamisliva tragedija u Drnišu bude škola, da se za 20 godina nad nekom novom tragedijom ne zgražaju i ne čude neki novi ministri policije, pravosuđa, kao što su to danas Davor Božinović i Damir Habijan

Na raspravi je pušten poziv Centru 112, dok su poruke s DVD-a ostale skrivene radi zaštite privatnosti.

10/05/2026

Tijekom svibnja „hodači“ žele zabraniti pravo žene i izbor i povratka u vremena kada su žene uslijed zabrane pristupa zdravstvenoj skrbi, same izvodile pobačaje i bile prisiljene smišljati različite načine kontracepcije. Vrijeme u kojemu su žene zbog pobačaja završavale u zatvoru. I da, oni inače „hodaju za život“!
Evo dio njihovih priča

📍1868. 26-godišnja Stana Mandić, neudana djevojka koja je živjela bez roditelja, osuđena na pet godina teške tamnice zbog pobačaja.
📍1936. godina - žena primljena u bolnicu zbog „sedamnaestog po redu inkompletnog abortusa“, pri čemu ih je čak četrnaest sama izvela
📍1936. – „moja je sudbina zapečaćena onog časa kada sam zanijela” (izjava zagrebačke radnice)
📍1932. – zbog nemogućnosti pristupa kontracepciji žene iz okolice Osijeka u ljekarni su kupile metalni ženski kateter te, kako su prenijele novine „odonda taj kateter putuje od žene do žene u selu, već prema tome, koja ga žena ustreba”

Ovo je život koji nam Željka Markić i njezini “hodači” žele srervirati!

Željki Markić i njezinim “hodačima” nećemo dopustiti da nas uhićuju zbog toga što ne živimo po njihovim načelima, nećmo im dopusitti da žene kod kuće opet vrše pobajčaje jer Željka Markić želi represiju nad nama i definitivno nećemo više nikada dopustiti da budemo u situaicji da “kateter ptuje od žene do žene”.
E, pa neće ići, ako smo znale pobijediti, znat ćemo i očuvati ono što smo izborile!