21/05/2026
Vlašić 24. – 26. 4.
Nakon zimskog sna i poduže pauze od planinarenja odlučio sam se za prvi izlet s Altiusom i odabir je pao na dvodnevni izlet na Vlašić. U dva auta krenuli smo u petak u 16:00 sati s parkirališta kod Rokatikija na put prema planinarskom domu na Galici. Glatko smo prošli granicu, stali usput u Brankovićima na burek i kratku nabavku u FIS-u te smo nakon ugodne vožnje nešto iza 21 sat stigli u dom „Grof Erik Brandis”, smješten na 1509 mnv na Galici, gdje nas je dočekao domaćin. U domu smo tu večer bili jedini gosti, a sam dom je na nivou hotela: dva tuša s vrelom vodom, tri WC-a i Wi-Fi na raspolaganju.
U subotu ujutro po planu krećemo na kružnu stazu s ciljem obići četiri vrha, a na putu do prvog, Vlaške Gromile (1919 mnv), prolazimo pored planinarskog doma Jusuf Pečenković na Devečanima. Cijelim putem pruža se pogled na snijegom pokrivene Vranicu, Čvrsnicu, Vran..., a po dolasku na Vlašku Gromilu slijedi grupno fotkanje i kratka pauza prije pohoda na najviši vrh Vlašića, O/Paljenik (1943 mnv). Na samom vrhu nalazi se radiotelevizijski odašiljač i bivši zapušteni vojni objekti koji izgledaju dosta jadno, ali je plato ispod odašiljača poslužio za *chillanje* i kratku okrjepu te, naravno, fotkanje sa zastavom društva. Nakon odmora na najvišem vrhu krećemo na preostala dva vrha. Najprije na Čavu (1817 mnv), a nedugo potom i Pavu (1807 mnv), na putu do kojih u par navrata gazimo preko preostalih snježnih nanosa. Nakon Pave kreće spust prema domu na Galici te kombinacijom makadama i šumskog p**a stižemo na dom na Galici nakon ukupnih 18 km i 1200 m uspona.
Za nagradu za uspješno odrađenu turu počastili smo se ranije dogovorenim kasnim ručkom u restoranu Eko Fis Vlašić u obližnjem skijalištu Babanovac, gdje smo uživali u lokalnim specijalitetima (travnički ćevapi, vlašićki sir, kajmak...), a za kraj su uslijedile i palačinke. Pohvala domaćinu :). Po povratku u dom uslijedilo je kratko druženje i odlazak na zasluženi odmor.
Iduće jutro odjavljujemo se iz doma na Galici i krećemo autima prema sat vremena udaljenom vodopadu Ilomska. Skretanje za vodopad je uz glavnu cestu na putu od Travnika prema Banjoj Luci i dobro je označeno. Ostavljamo aute na makadamu, gdje nas dočekuje dobroćudni, ali i pomalo dosadni lokalni pas, kojeg smo od milja prozvali Blento. Nakon nešto više od kilometra hoda i upornog podlijetanja Blente pod noge stižemo najprije do manjeg slapa, a onda iznad njega do impresivnog većeg slapa, kojeg smo doživjeli u svoj svojoj raskoši. Uz sam slap nalazi se tunel kroz koji prolaze cijevi obližnje hidroelektrane te, budući da je tunel osvijetljen i otvoren, koristimo priliku za istraživanje i nakon kratkog hoda kroz tunel dolazimo na drugu stranu tunela i mostić preko rijeke Ilomske, ispod kojeg se nalazi predivan kanjon istoimene rijeke. Iako drveni dio mosta nije izgledao najbolje, ipak je izdržao još jedno skupno fotkanje i lagani povratak prema autima.
Negdje putem Blento se izgubio, ali nismo previše marili za njegovu sudbinu jer su nam misli bile usmjerene na povratak prema Osijeku, točnije na ručak u Etno selu Čardaci u Vitezu, za koji su nam postavljena visoka očekivanja. Uistinu, Čardaci izgledaju impresivno; čovjek bi pomislio da je negdje u Zapadnoj Europi, a restoran Kod Mlina u potpunosti je opravdao očekivanja. Sve preporuke. Najedeni i zadovoljni, putem do Osijeka stajemo još na kratku okrjepu na benzinskoj u Doboju te nakon kratkog desetominutnog čekanja prelazimo granicu i prije 18 sati smo nazad u Osijeku.
Sve u svemu, super iskustvo, ekipa za pohvaliti, baterije napunjene, izlet za poželjeti nakon zimskog sna. Prvi, ali definitivno ne i posljednji izlet s Altiusom. 😊
Peter P.
