16/08/2026
Priprema za SPP
📍Planinarska kuća Krndija – Jankovac, 18. 4. 2026.
Nas tri u petak navečer zaputile smo se autima do planinarske kuće Krndija. Pritom je Branka, uz pomoć prijateljice Martine, jedan auto prebacila do Jankovca, a prije samog počinka u Londžici reducirale smo stvari u ruksaku na nekih 10 kg.🎒 Cilj nam je bio proći dionicu Slavonskog planinarskog p**a (SPP): Londžicu, Bedemgrad, Lončarski vis, Dobru vodu, Petrov vrh, Kapovac, Javore, Češljakovački vis i planinarski dom Jankovac (bez Ružice grada, planinarskog doma Lapjak i vrha Lapjak). 🗺️
S "hodačinom" od 45 km krećemo u subotu prije svitanja s naglavnim lampama. Prvi uspon do Bedemgrada svladale smo bez problema, a putem nas je sunce počastilo prekrasnim izlaskom! ☀️ Već tu kreće namještanje ruksaka i neprestano skidanje te oblačenje. Podno Lončarskog visa (492 m) provjeravamo postojanost izvora vode "Ljubica vrelo" i uspješno se okrepljujemo. 🌊 Zaobilazimo uspon na vrh, a to ponavljamo i za Kapovac i za Češljakovački vis, jer ipak cjelokupni doživljaj planinarenja čuvamo za turni obilazak SPP-a. Nastavak p**a do Dobre vode obilježilo je mijenjanje čarapa, a za neke i obuće. Ubrzo nam je slijedio uspon na Petrov vrh (701 m), gdje nakon autotransfuzijskih položaja, u kojima je pobjednica Dina, nastavljamo prema Kapovcu i polako s karte Krndije prelazimo na kartu Papuka. ⛰️
Vođena umorom, širok i ravan put podno Kapovca iskoristila sam za hodanje s tu i tamo zatvorenim očima. Razbuđuje me idući, dugotrajan uspon do vrha Javori, a na tom potezu strategija kretanja bila nam je ne stajati kako nas ruksak ne bi vukao unazad. Javljale su se i ideje o korištenju zamki te hodanju Papukom u navezu, međutim ostavljamo to za neku drugu priliku.☃️
"Ohrabrena" poznatim putem do Češljakovačkog visa gledala sam dolje i samo djelomično pratila markacije. Odjednom osjetim u nogama neočekivani uspon i teren. Nigdje markacija. ⭕ Greškom na grešku dospjele smo do vrha Bazova glava (773 m) i začas napravile tri dodatna kilometara s visinskom, taman prije samog kraja našeg pothvata. Kako se s tog vrha pruža prekrasan prizor Požeške kotline, lakše smo prihvatile greške i zajedničkim se mozganjem vratile na željeni put. 👥
Pojava snijega oko Češljakovačkog visa silno me obradovala, no porušeni borovi koji su ga čuvali znatno su usporili naš korak. 🌲 Nešto prije Jankovca odlučile smo aktivirati druge mišiće i prepustiti se nizbrdici pa smo trčanjem i smijehom stigle do cilja nakon gotovo 15 sati hoda.🙂 Bez previše zadržavanja krećemo prema Londžici po drugi auto, a onda do Osijeka. Zapričavanje tijekom vožnje i stajanje na benzi bilo je neizbježno.
Jedna lijepa uspomena koja ne ostaje samo u fotografijama, nego i u načinu na koji poslije toga gledamo na sebe, druge i planinu. ❤️
✏️Bernarda
