Današnja generacija nastavlja bogatu kontinuiranu tradiciju igranja nogometa u Novom Vinodolskom. U klubu je danas uključeno oko 150 članova od kojih se 100 aktivno takmiči kroz 5 selekcija. Nogomet je u Novom uvijek bio vodeći sport i privlačio veliki broj mladih. O nogometnom klubu “VINODOL”
Od ˝Novljanskog građanskog športskog kluba˝, preko Nogometnog kluba “Vinodol” i NK Asfalt Novi Vinodolsk
i do današnjeg NK Vinodol-a. Počeci
Ne zna se tko je i kada donio u Novi Vinodolski prvu loptu i pravila igre zvane nogomet. Zna se jedino da su to zasigurno bili đaci i studenti koji su, vraćajući se za ljetne praznike u rodni kraj, donosili novotarije velikih gradova. stoljeća pojedinci i skupine povremeno bavili različitim sportovima sve dok student medicine Branko Maričić nije, zajedno sa svojim prijateljima, poznanicima i istomišljenicima poput Milana Sokolića, Janka Ježića, Milana Piškulića, Antona Potočnjaka, Petra Koralca i Venceslava Čorića, došao na ideju da se osnuje sportsko društvo i napravi igralište. Od svih sportova kojima su se Novljani sporadično bavili najpopularniji je bio svakako nogomet. ˝Pala˝, kako Novljani zovu nogometnu loptu i lopte općenito, bila je omiljena igračka. Igrao se nogomet u to doba po livadama u Rasadniku, plaži i na prostoru luke. Kao idealno mjesto za buduće igralište izabran je prostor odlagališta smeća Lužnjak na Melu. Nakon niza molbi konačno je dobivena dozvola, a mladići su dragovoljno počeli graditi igralište. Kroničari bilježe i prvu odigranu utakmicu na igralištu propisanih dimenzija. Bila je to utakmica između domaće mladeži i njihova vršnjaka studenata i turista. Pobjedili su Novljani rezultatom 6:3. Za Novljane su igrali Branko Maričić, Vencel Čorić, Milan Sokolić, Petar Koralac, Janko Ježić, Nikola Sučević, Eduard Maričić, Franko Piškulić-Arbica, Vicko Dobrić, Augustin Kabalin-Javor i Sandro Piškulić. Osnivanje ˝Novljanskog građanskog športskog kluba˝
Ubrzo dolazi i do osnivanja kluba koji dobiva ime ˝Novljanski građanski športski klub˝ ili NGŠK. Oko datuma osnivanja i danas su dvojbe. Prema pisanju ˝Primoreskog novog lista˝ klub je osnovan 10. i prije nego što je igralište bilo izgrađeno. Po drugima je klub osnovan godinu dana kasnije, a po trećima 1925. o čemu postoji sačuvan zapisnik sjednice upravnog odbora, koji pak govori o prethodnoj godini. Teško da bi ˝Primorski novi list˝ donio vijest da je klub osnovan, a da se to uistinu nije dogodilo. Bilo kako bilo, klub je počeo s djelovanjem i igranjem prvih utakmica. Zabilježene su utakmice protiv Senja , Hreljina, sušačke ˝Jele˝ i Bribira. Tridesetih godina spominje se Novi i prvenstvo I. župe u kojem, pored novljanskog NGŠK-a, nastupaju još i Orijent, Viktorija, Slavija, Kraljevica, Jela, Građenski, Delnice i Primorje. Osim NGŠK-a u Novom djeluje i juniorska momčad Poskok iz koje se regrutiraju igrači za prvu ekipu. Ne treba, iz tih prvih početaka NGŠK-a, zaboraviti imena Martina Sikošeka, Ante Smokvine, Rudolfa Paškvana, Franje Piškulića-Arbice, Antona Potočnjaka-Kukića, a posebice Stanislava Harapina, prvih ljudi u prvom upravnom odboru koji i danas čine povijest Grada i njegova nogometnog kluba. Iako je između dva svjetska rata NGŠK odigrao relativno dosta utakmica, malo je njih zabilježeno u tadašnjim novinama. Posljednju utakmicu NGŠK je odigrao 12. lipnja 1941. u Crikvenici. Za NGŠK su igrali Vlado Šojatović, Zdenko Žvanović, Nikola Ježić, Mihovil Miško Kargačin, Krsto Zoričić, Nikola Mrzljak – Merikan. Vlade Mrzljak -Merikan, Rude Piškulić – Anjić, Vinko Mažuranić, Davorin Ježić i Srećko Kabalin -Požup. Nogometni klub “Vinodol”
Poslije Drugog svjetskog rata zemlja je porušena i opustošena i “najvažnija sporedna stvar na svijetu” uistinu postaje sporednom. Ali, ne zadugo! Bivši igrači koji su preživjeli svjetsku ratnu kataklizmu i tek stasali mladići u slobodnim trenucima ne zaboravljaju “palu”. Ubrzo se osniva Nogometni klub “Vinodol”, nasljednik NGŠK-a, koji je zbog ratnih događanja prestao djelovati 1941. Kad bi se povremeno skupili, dečki su igrali na dva gola, ali o nekom sustavnijem treningu nije bilo ni govora. Igrale su se takozvane sindikalne utakmice na kojima su nastupali službenici protiv radnika, pa onda “Debeli” protiv “Mršavih” i sve je to služilo manje-više za razbibrigu i uveseljavanja publike. Tu i tamo odigrala bi se pokoja utakmica sa susjednim mjestima. Na te utakmice putovalo se kamionima, ribarskim brodicama ili trabakulima. Godinu dana poslije svršetka Drugog svjetskog rata počinje prvo nogometno prvenstvo, ali NK Vinodol ne sudjeluje u njemu. Umjesto toga Novljani imaju prigodu na svojem igralištu na Melu gledati igrače senjskog Omladinca. Senjani zbog nepropisnih dimenzija svojeg igrališta nastupaju u Novom kao domaćini. Sezonu 1946./ ’47. igrači Vinodola preskaču povremeno trenirajući i igrajući tu i tamo koju prijateljsku utakmicu. Slabe prometne veze, odustajanje pojedinih klubova u pola sezone i nedostatak iole spomena vrijednih materijalnih sredstava, natjerali su organizatore i planere da se natjecanja održavaju po grupama. U sezone 1948/49. NK Vinodol natječe se u grupi sa senjskim Nehajem i bakarskim Borcem. Gubi sve četiri utakmice i uvjerljivo osvaja posljednje mjesto. Naredne godine državna nogometna liga podijeljena je u sedam razreda. Vinodol se takmiči u sedmom, posljednjem razredu koji se još naziva Kotarsko nogometno prvenstvo. Između šest klubova osvaja drugo mjesto iza hreljinskog Naprijeda. “Pala” postaje sve omiljenija u mjestu. Sljedeća sezona pokazuje sve boljke igrača i uprave novljanskog kluba. Trenira se više no sporadično. Kad se nađe vremena! Novca nema niotkuda. Treninge vodi ili najstariji igrač ili kapetan momčadi, a pokatkad trener – volonter. Vinodol nastupa samo u polusezoni, a onda sve aktivnosti prestaju. Udarac je bio prevelik. I za same nogometaše i za gledatelje i za samo mjesto. No, usprkos svemu nogomet se ne prestaje igrati. U Novi 1952. godine dolazi gostovati beogradski prvoligaš “Partizan”. Prijateljska utakmica završava očekivanom i uvjerljivom pobjedom gostiju 14:2. Novljani su tada po prvi put uživo mogli gledati proslavljene nogometaše i reprezentativce Jugoslavije kao što su bili primjerice Simonovski i Valok. Valja zabilježiti da je oba gola za domaćine postigao Vlade Mrzljak – Merikan. Sezona 1953./ ’54. donosi ne male brige. Igralište na popularnom Lužnjaku postaje skladištem Drvne industrije – Šumarstvo Novi Vinodolski. Odmah započinju pripreme za izgradnju novog igrališta i to u Dolcu ispred Domaćinske škole u centru grada. Zadnja utakmica na Lužnjaku odigrana je 29. studenog 1953. godine između Vinodola i Bribira koju su gosti dobili 3:2. Igralište na Dolcu
Gradnju igrališta izvodi građevinsko poduzeće Asfalt iz Rijeke koje ujedno gradi i Jadransku magistralu na dionici Novi – Senj. NK Vinodol mijenja ime i do dovršenja igrališta zove se NK Asfalt Novi Vinodolski. Igrači kao domaćini nastupaju u Crikvenici. U proljeće 1955. NK Asfalt mijenja ime u NK Novi da bi se već iste jeseni vratilo staro ime NK Vinodol. Konačno 2. svibnja 1955.godine utakmicom između Vinodola i Pomorca iz Kostrene svečano je otvoreno igralište na Dolcu. NK Vinodol se natječe u pod-saveznoj ligi. Rezultat nije za hvalu. Od 12 klubova Vinodol je uvjerljivo posljednji. Sljedeće godine starta se ambiciozno. U polusezoni osvojeno je sedmo mjestu, a na kraju prvenstva Vinodol osvaja treće mjesto iza bakarskog Borca i Klane. Kako se sustav natjecanja mijenja iz godine u godinu, naredne sezone Vinodol nastupa u jakoj Gradsko-kotarskoj ligi i osvaja deveto mjesto. Zlatni pioniri i izlet u višu ligu
1971. godine novljanski nogomet doživljava jednu od svojih najljepših priča. Učenici osnovne škole “Ivan Mažuranić” postaju usred Beograda pionirski prvaci osnovnih škola Jugoslavije. Igrali su protiv vršnjaka koji su nastupali u pionirskim sastavima i prvoligaških klubova i koji će kasnije postati i državni reprezentativci, Novljani su pokazali da im nema premca u ovom uzrastu. Mnogi od njih nekoliko godina kasnije postat će članovi prve momčadi Vinodola. Sezone 1971/72., nakon četiri godine gradnje, Vinodol na igralištu Dolac dobiva i svlačionice sa sanitarijama i klupskim prostorijama. Igra se iz godine u godinu poboljšava. Najprije treće mjesto pa nekoliko godina kasnije i prvo mjesto u Primorskoj ligi. I to upravo one godine kada se igralište rekonstruira i Vinodol nastupa kao domaćin u Crikvenici i Bribiru. Prvi iz inata! Jača novljanska poduzeća imaju razumijevanja za klub i klupske probleme. Potpomažu koliko mogu. Tako klub dočekuje devedesete, politička previranja, rasulo države, agresiju na Hrvatsku, Domovinski rat i konačno oslobođenje zemlje. Od samog početka rata pojedini nogometaši nalaze se kao dragovoljci na prvim obrambenim crtama. Uprava se trsi da održi nogometaše na okupu što im uz iznimne napore i uspijeva. Usprkos svim nedaćama klub ipak normalno funkcionira. I ne samo to. NK Vinodol će se plasirati u viši rang natjecanja. Zasluga je to ponajprije samih igrača, a onda trenera i uprave. Vinodol danas
U 21. stoljeća, na svom igralištu na Bahalinu, NK Vinodol – sada član 4.nogometne lige NS Rijeka, okuplja dobar dio novljanske mladeži. Preko stotinu morčića, mlađih i starijih pionira, juniora i seniora svakodnevno trenira, a utakmice su iznimno posjećene. NK Vinodol usprkos “poznim godinama” danas je vitalan starac koji svake godine dobiva svježu krv i to mu pomaže da bude vedar, čio i živahan.
