Satjin piknik

11/08/2026

Jutro je počelo s ispunjenjem jedne naše muzičke želje 🥰.
Hvala od 💛.
Dragi naši Piknikoljupci, ako još niste čuli kratke obrade Mateja, nadamo da ćete mu zapratiti profil na IG i razvaliti objavu lajkovima 💪🏽.
🖤🩶💚💙🩵💜🩷🤍💛🧡❤️🤎

30/07/2026

Protekla četiri dana bila su vruća, intenzivna, kratka ali i dugačka.

Polaznici filmske radionice „Oslobođeni film“ koja se četvrti put održala u Novoj Gradišci pisali su, kreirali, snimali i montirali svoje filmove zabavljajući se, igrajući se i istraživajući.

Danas poslije podne, 31. srpnja u 17.00 sati dođite u kino dvoranu Doma kulture i pogledajte što su to Ana, Izak, Mariola, Rita i Vida napravili.

Ulaz na projekciju je slobodan!

PROGRAM:

„Majke – stvare bajke“
autorica: Rita Raštegorac
dokumentarni

Moj film je o majkama, stvarnim bajkama.

„Kreativni nered“
autori: Ana Ćeranić, Izak Medvedović, Vida Raštegorac i Mariola Tendžerić
dokumentarno-eksperimentalni

Ovo je film koji nema filma, a u filmu je film i osoba koja ne pripada ovom filmu.

26/07/2026

Poštovani, dijelimo poziv naše Petre.

💛 Pozivamo vas na humanitarnu radionicu izrade nakita od perlica!

Pridružite nam se u subotu, 8.8., od 10 do 12 sati u gradskom parku na kreativnoj radionici izrade narukvica od perlica.

Sudjelovanje je besplatno, a radionicu vodi Ratka Raštegorac. Izrađene narukvice možete ponijeti sa sobom i, ako želite, ostaviti dobrovoljnu donaciju. Narukvice koje ostanu bit će poklonjene djeci u Africi.

Sva prikupljena sredstva namijenjena su radu udruge Kolajna ljubavi.

Pozivamo sve građane da nam se pridruže i podrže ovu humanitarnu priču.

Ako niste u mogućnosti doći, bit ćemo zahvalni ako podijelite ovu objavu. ❤️

Želite li podržati rad udruge Kolajna ljubavi donacijom, sredstva možete uplatiti na:

IBAN: HR6723400091110344443
SWIFT: PBZGHR2X
Referentni broj: [upišite datum uplate]

Hvala vam što zajedno s nama širite dobrotu! 💙

21/07/2026

Uspavljivale bismo se na rukama, duuugo, dugo... nježno, i uporno ... Čini mi se godinama 🫣.
Prvih dana, po dolasku kući, uspavljivao ju je, ni manje ni više, mali cvrčak koji se sakrio negdje u sobu, i cvrčao bi kad ju popodne stavim na spavanjac i zatvorim vrata. Ni dan danas mi nije jasno kako je dospio tu kroz mrežu na prozoru, ali očito je bio tu s razlogom... Tražio je on nju, ili ona njega... 💛

A meni se kasnije činilo da satima pjevam uspavanke... Twinkle, twinkle, Little Star... Snowflake... Goodnight to you...
Srećom, sve je prolazilo... Samo nek je neki ugodan zvuk... Makar i moj umoran glas. S obzirom da nisam baš neki talent, danas sam uvjerena da je Sati tražila da joj pjevam kako bih ja resetirala svoj vagus 🤭.

Čak se sjećam trenutka na njenim krstitkama i osjećaja da joj vibrira nešto na leđima dok zbor pjeva... Prva pomisao svake novopečene mame je da nešto nije u redu s plućima... Pogledam joj izraz lica, sve ok. Prislonim ju bliže k sebi i shvatim da ona mumlja nešto dok zbor pjeva 😅.

S njena tri i pol mjeseca, baka je došla s CD-om, kao i uvijek imajući u srcu što bi moglo pomoći i olakšati to naše nunanje i pjevušenje... Bakin CD je u naš život donio uspavanke jedne teta Vesne objavljene baš za Božić 2011. A ono što je bilo nevjerojatno, brzo sam shvatila i koja joj je najdraža... svake večeri njezina omiljena pjesma Spavaj, ružice tiho bi ju uljuljkala u mir, pretvarajući uspavljivanje u najnježniji ritual i najljepši završetak dana 🩵. Prvo bi zastala s dojenjem i ne puštajući dojku iz usta netremice me gledala u oči, onako umirujuće i kao da govori- mama, to je ta 🥹. Ponekad bih za nagradu dobila mali smiješak u kutu tih malih usana. Onda bi ona mirno osluškivala zvuk, a ja nju. Čim bi završila pjesma, nastavila bi s papanjem i lagano tonula u san.
Dugo smo navijale taj CD i pravo je čudo ako je još uvijek negdje ispravan🩶.

Deset godina kasnije u toj jednoj staklenoj sobi, na kraju nekog teškog dana, samo mi je šapnula: hajde, molim te, pjevaj mi, da lakše zaspem...
Zastala sam na čas, i u toj tišini, u nekom čudnovatom vakuumu, između dva otkucaja srca, izronila je iz dubine sjećanja poznata melodija💜:
"Spavaj, ružice...
Mirno u vrtu mom...
Sanjaj ružice...
Mirisni sanak svoj...
Spavaj ružice...
Mirno u vrtu mom...
Sanjaj ružice...
Najdraži cvijet si moj."🌹

Mom srcu nagrada za cijeli život - smiješak i pogled koji govori: "hvala ti , mama na svemu dosad" 🥹.

Zahvalna sam zauvijek i baki i teti Vesni što su nam otvorile ovaj čudesni nježni svijet... 💚
A ponajviše mojoj djevojčici što mi je svojom ljubavlju i mudrošću svakog dana osiguravala neopisiv mir... učila me kako zastati, kako disati i kako voljeti...
Volobožavam te ✨


U nastavku dijelimo poveznicu na ovaj čaroban album koji će vas sigurno uvesti u svijet snova, a vašim klincima i klincezama donijeti mir i čvrst san... 💫
Mirnu noć vam želimo 🌠

https://youtu.be/QawXJZ92a5I?is=gjXixecM1uEp3aaW

za Sati

21/06/2026

Pozdrav svima!
Dragi naši, piknikoljupci!
Dočekali smo konačno i ovaj datum, da kažemo što spremamo za ovogodišnji piknik.
Danas je prvi dan ljeta, ali i Svjetski dan glazbe.

Naime, postoje neke stvari u životu koje ti pomognu nakon gubitka vratiti se k nekom novom sebi. Tuga velika i nesnosna u pravilu uvijek traži podršku. Ponekad ti drugi ljudi ne mogu uvijek pomoći u tome, ili jednostavno nisu u mogućnosti biti tu čitavo vrijeme. Tada je čovjek prisiljen tražiti neki drugi oslonac i nešto za što će se uhvatiti kada tlo izmiče pod nogama, a nema nikoga da pruži ruku.

Na sreću, mi smo najčešće svoje žute minute, svoje radosti i sve tuge oduvijek nekako pokušavali proraditi kroz glazbu. I ono što bih poželjela svakome od vas jest istinska spoznaja da je ta umjetnost organiziranja misli i osjećaja pomoću zvuka jedan nevjerojatan univerzalan jezik koji pomaže prevladati mnoge prepreke u životu.

Oduvijek sam željela da mojoj djeci glazba bude utočište,
savršeno mjesto za bijeg od tuge,
od prevelike uznemirujuće sreće,
od drugih,
od mene,
ali i dijelova sebe...
I još uvijek se nadam da će to postati, ali i ostati.

I sinoć smo bili na jednom odličnom koncertu. I to što smo u mogućnosti, ali i stanju biti tamo, uživati, možda i kratko zaplesati, to ne znači da smo sve zaboravili, okrenuli stranicu ili se oporavili. To znači da se iscjeljujemo, da se sjećamo najdražih uspomena, najljepših ali i najtežih i najtužnijih trenutaka.
Ponekad su ti koncerti dobrano okupani suzama, ali češće radošću. Ponekad su podsjetnik da smo ovdje jako kratko, ali i da nas čeka netko s druge strane duge.
Upravo zato nam je ova tema posebno važna i nadamo se da ćemo tu čaroliju zvuka i muzike uspjeti prenijeti i u naš najdraži park 05.09.
Ovo ljeto ćemo vam pokušati približiti tu našu radost uživanja, iscjeljivanja i življenja kroz zvuk, pa nas pratite.

I ovaj stari video (za koji sam jedva dobila dozvolu da ga stavim ovako javno 😉) od prvog do zadnjeg sekunda govori o jednoj ljubavi koja nikada ne nestaje. Od prvih trenutaka da od brata napravi pjevačku zvijezdu, do onih nekih u kojima on njoj šalje snimak što ga je seka Lolli naucila na klaviru, sve je samo ljubav za koju ponekad nema dovoljno velikih riječi.
Ali, kao što je H.C. Andersen rekao: "kada riječi propadnu, glazba progovara..." 💛

11/06/2026

"Legenda o risu vuče korijene iz antičkih vremena i europske narodne predaje, gdje se ova tajanstvena zvijer opisuje kao "šumski čuvar tajni". Zbog iznimno skrovitog načina života i pronicljivog pogleda, ris je u mitologiji postao simbol HRABROSTI, NEOVISNOSTI i sposobnosti da vidi, a ostane neviđen."

Ovdje je samo jedan mali dio priče o risu, Satjinoj najdražoj divljoj životinji 😊.
Uz dupine, naravno 🐬...
I vukove 🐺...
I merkate 🤎...
I pande 🐼...
I hijene 🫪...
I srne 🦌...
I još puno drugih divljih životinja 😅...

Ali, ono što me uvijek fasciniralo bila je njena ideja da je zasigurno u nekom od prošlih života zasigurno bila ris 🐆.

Pa, Risu Naš Mali, nek ti je sretan dan Riseva🥹.

24/05/2026

Još je čujem u boji tvog glasa... Neodoljivo čarobnog ✨.
Sjećam se da sam pomislila kako se naočigled mijenja taj glasić... Možda od silnih lijekova, možda pubertet, ali poprima neku čarobnu nijansu... Pjevala si iz srca a na trenutke je bilo poput šapta... Nisi znala da te snimam... niti da uživam u svakom novom pokušaju da ju otpjevaš što bolje... Glupo i naivno sam vjerovala da će se i taj trud zaista isplatiti, jer znam da ti imaš neke svoje pripreme godinama unaprijed 💛... jer znam kako se raduješ zboru u glazbenoj kad se vratimo kući...
Od prvog dana u bolnici znala sam ti reći: pa dobro, jel nisi mogla samo prijaviti se na Voice ili Supertalent i tako privući tu silnu pažnju..

Tebi je glazba bila nešto što se podrazumijevalo, prilika za pokret, ljepota, sloboda i na kraju- bijeg... Baš onako kako sam i zamislila glazbu za tebe... za Ziza... Kao jedan poseban prostor u koji se možeš povući kad je vani sve preteško, kad zrak postane pregust i pretežak... mjesto za iscjeljivanje... I nije mi jasno kako sam mogla ne "čuti" riječi te pjesme... Ako ćemo se lagati onda je to samo zato jer je zauvijek taj glas trebao ostati u srcu... A ako ćemo iskreno, ne bih preživjela da sam povjerovala u ono što pjesma govori... Zapravo... upijala sam samo boju glasa nesvjesna da mi govori zbogom💔...

Ali, da se vratimo na tu predivnu muziku. Koliko je slučajno da na audiciji za glazbenu školu uđeš bez mene, a da poslije saznam da su svi ostali kandidati ulazili uz roditeljsku pratnju...?! E, pa nije slučajnost, jer da su mene pitali tko zna što bih ja odgovorila, ali Ti si im onako mala, a opet u duši veća i starija od mene, rekla da Ti ne samo da pjevaš, već da i sviraš 🫣... Stajala sam tada ispred vrata ništa ne znajući i samo u trenu začula kako netko svira nešto poznato na klaviru... Bratec Martin🫣...
Ok, što je, tu je... Bit ću strpljiva.. Nakon toga netko je došao po mene... Vidjela sam tebe, svoju Hrabricu, na pozornici Doma kulture, uz veliki koncertni klavir i tad tek shvatila da si upravo ti odsvirala onu melodiju. Kako?! Tad me trgnulo zbunjujuće pitanje: jeste li spremni kupiti klavir ukoliko Satja prođe audiciju? Nisam znala jel' to neko trik pitanje i uvijet da prodes audiciju, ali naravno da smo spremni... I, naravno da si prošla, kad znaš "i pjevati i svirati" 😉.
I dugo mi nije bilo jasno zašto me prof gitare uvjerio da roditelji ne ulaze na audiciju... Zapravo si ti samo ostavila "nesigurnost" ispred vrata, ušla sama i dječje i bezbrižno otpjevala jednu od omiljenih uspavanki o cvjetku žutom koju sam ti pjevala godinama prije dok sam te uspavljivala u malom bijelom vezenom jastučku, pa i dugo poslije - ... "odsvirala" si svoju verziju Brateca Martina koju si "uvježbavala" na potrganom malom dječjem sintiću davno prije nego si i pomislila da ćeš doći na ovu audiciju, sjesti po prvi put za najveći klavir ikad i pokazati kako to može biti dječje lako 😊.

I nije slučajnost ni to da se mjesecima poslije tvog odlaska ta naša uspavanka našla na istoj pozornici baš za prvu bracinu priredbu... Tako smo i znali da si tu 💜...da ga gledaš, hrabriš, bodriš i šapćeš mu da može sve što poželi...
Tu priredbu kao da si ti isplanirala prema poglavljima naših života... Cvijetak žuti... Plesna haljinica žutog maslačka, Dance Monkey... Ništa nisi prepustila slučaju.
Preplakala sam cijelu priredbu, od tuge što te nema, i od sreće što si njemu ipak tu, čuvaš ga, štitiš, još uvijek plešeš s njim i pozornicu pretvaraš u naš dnevni boravak gdje ste uvijek bili najslađi i najluđi 🩷...

Ništa nije slučajno... Nije slučajno ni to što si baš moja... Nije slučajno ni to kako si me čuvala i pazila cijeli život, nije slučajno što si me naučila svemu što još znam... I što ću tek naučiti... Nije slučajno što si baš tu pjesmu izabrala za audiciju... A zasigurno nije slučajnost ni to da smo nekad kasnije, od toliko pjesama koje smo slušale skupa danima u onoj sobi u izolaciji, baš pjesma Lovely bila jedina za koju nisi tražila da ti prevedem čak ni riječ 🩶...
Ma, sve se posložilo samo da ne osjetim da odlaziš...

Tu sam, jer očito moram još puno toga naučiti, i nadam se da je sljedeći život ipak blaži, milosrdniji i da ćemo ga sretno živjeti... SKUPA !!! Skupa pjevati, plesati i sanjati... Zauvijek se voljeti... da ću čuti svaku tvoju riječ i da ću zauvijek moći mirisati tu kosu i tvoje tople ruke gledati kako šeću po tipkama, kako pletu pletenicu i kako se igraju s ljepilom, vunom, šećerom u prahu... prstiće uljepljene šljokicama, zauzete koncem i iglama 💫... da mi te neće tako iznenada oteti iz zagrljaja, ostaviti me da se sjećam i da boli zauvijek... Ni tebe meni, ni mene tebi, ni ikoga više ovom malom dječaku pored mene... Nadam se iskreno zbog svih svojih anđela i njihovih obitelji da ista duša ne mora iste stvari prolaziti u više od tko-zna-koliko života koje mora "odživjeti"... Netko reče deset tisuća... E, pa lakše malo, meni dosta ovakav jedan...
A opet- nekad mislim da ništa nisam naučila... samo možda strašnu lekciju da ti netko može toliko nedostajati da jedva dišeš i da se to svejedno zove život...
Nadam se da nećemo opet morati proći isto... Ti svu onu bol kada bih te ostavljala samu po onim raznim bezdušnim staklenim sobama, a ja svu tugu koja je ostala nakon što si morala otići 🖤...

Nedjelja je uvijek preteška...
Ali "mora se dalje"... teško ustajem s dna, a u glavi mi samo tvoj čaroban glas:

"Oh, I hope some day I'll make it out of here
Even if it takes all night or a hundred years
Need a place to hide, but I can't find one near
Wanna feel alive, outside I can't fight my fear
Isn't it lovely, all alone?
Heart made of glass, my mind of stone
Tear me to pieces, skin to bone...
Hello, welcome home..."

Ma, da srce pukne 💔

08/04/2026

Pozdrav, ekipica!!! 🧡
Krenuli smo s pripremama za 5️⃣. piknik🎉 i odlučili vas iznenaditi jednom posebnom temom i ove godine... 🎁Sigurni smo da će vas oduševiti Izzyijev prijedlog 🥰.
Pitate se: Kada❓
Naravno- u rujnu, točnije 5️⃣.9️⃣. 2️⃣0️⃣2️⃣6️⃣. čekamo vas u našem predivnom parku ⛲ s fantastičnim radioničarima, posebnim ljudima 💚 i onom nekom opipljivom energijom kao i svake godine💓.
Peta godišnjica i jedna vrhunska tema 🤪.
Radujemo se novom pikniku i znamo da ćemo se i ove godine dobro provesti 💜.
Kao i uvijek naš park 🌳 će ponovno postati mala pozornica puna toplih zagrljaja❤️, vedrih vrijednih ljudi, dječjih osmijeha 🧒🏼👧🏽, baki i djedova, tata i mama, izvrsne glazbe🎶, tone emocija🩷 i one neke topline koja nas preplavi svake godine u tom zlatnom rujnu 🫠.
Uskoro, malo više od nas... 🩵
A do tad- vi samo zabilježite datum u svoj 🗓️ i budite nam zdravi i u miru 🫶🏽.
Pozdrav od ekipe Satjinog piknika ✨.
Volobožavamo vas.
🖤🩶🤎💚💙🩵💜🩷🤍💛🧡❤️

05/04/2026