Satjin piknik

08/04/2026

Pozdrav, ekipica!!! 🧡
Krenuli smo s pripremama za 5️⃣. piknik🎉 i odlučili vas iznenaditi jednom posebnom temom i ove godine... 🎁Sigurni smo da će vas oduševiti Izzyijev prijedlog 🥰.
Pitate se: Kada❓
Naravno- u rujnu, točnije 5️⃣.9️⃣. 2️⃣0️⃣2️⃣6️⃣. čekamo vas u našem predivnom parku ⛲ s fantastičnim radioničarima, posebnim ljudima 💚 i onom nekom opipljivom energijom kao i svake godine💓.
Peta godišnjica i jedna vrhunska tema 🤪.
Radujemo se novom pikniku i znamo da ćemo se i ove godine dobro provesti 💜.
Kao i uvijek naš park 🌳 će ponovno postati mala pozornica puna toplih zagrljaja❤️, vedrih vrijednih ljudi, dječjih osmijeha 🧒🏼👧🏽, baki i djedova, tata i mama, izvrsne glazbe🎶, tone emocija🩷 i one neke topline koja nas preplavi svake godine u tom zlatnom rujnu 🫠.
Uskoro, malo više od nas... 🩵
A do tad- vi samo zabilježite datum u svoj 🗓️ i budite nam zdravi i u miru 🫶🏽.
Pozdrav od ekipe Satjinog piknika ✨.
Volobožavamo vas.
🖤🩶🤎💚💙🩵💜🩷🤍💛🧡❤️

05/04/2026

28/03/2026

Na današnji dan prije 49 godina rodila se jedna posebna Ana 💜!

Nije ni slutila da će iza sebe ostaviti neizbrisiv trag, i mnogima donijeti svjetlo u onim najtežim trenucima...
Ana je tu i dalje... ..u snazi koju daje svojim najbližima.....u svakom djetetu i svakoj obitelji koja je dobila na dar novi život... ..ponosna na sebe, svoju majku i sve koji su odlučili dati dio sebe za drugoga... ..na lavinu dobrote koja će neumorno živjeti kroz sva dobra djela i ispunjenje samo jedne želje...

💛ŽELIM ŽIVOT 💛
A ispunila ju je do danas 211 p**a 🎈

❤️💚💙🤎💛🤍💜
Sretan ti rođendan, Ana, od srca ... 🎈

21/03/2026

Ima ta jedna djevojčica kojoj je odlazak moje Sati donio ogromnu tugu. Gotovo isto veliku kao i mom Zizu.

Djevojčica koja je mojoj Satji bila pojam hrabrosti i snage zbog svega što je prošla u životu. Bezbrojne operacije, silne terapije, nerazumijevanja okoline, silna borba.
Ogromna životna snaga u tom malom tijelu, iskreno srce i neopisiva radost pri svakom susretu, i to radost koju samo dječje srce može donijeti.
Čak i na odjelu ponekad bi se Sati sjetila te njene borbe. I nekako bi uzdahnula i pomislila- mogu ja ovo izdržati.

Draga naša prijateljice, hvala ti na svakoj molitvi i svakom odricanju kojem bi se predala samo da ta naša prkuša ozdravi, na svoj radosti, na svim osmjesima, na iskrenom srcu, na toplini i šarenilu kojim si cijelo to vrijeme bojala naše živote i još uvijek ih bojaš.
I oprosti što je otišla tako brzo... Morala je živjeti brzo, voljeti brzo i isprobati sve u to malo vremena, ali sigurna sam da te i danas spominje i da tjera sve oko sebe da 21.ožujka nose šarene čarapice.

Volobožavamo te, naša vječna djevojčice.
Ostani tako posebna, divna i nek ti konačno život vrati sve što ti je uskratio dosad 🩵💛.

19/03/2026

Svako dijete ima oca, ali težnja svakog oca trebala bi biti da svojoj djeci postanu TATE 🩶.
Zato svim tatama nek je sretan ovaj današnji dan 🤎.
Posebno u srcu nosimo one naše tate koji su izgubili svoju djecu ili ih nikada nisu dočekali 🥹.
Vidimo vas, osjetimo tu neizmjernu tugu i mislimo na vas 💛.

https://www.facebook.com/share/v/18hu8m3nkR/

🖤🩶🤎💚💙🩵💜🩷🤍💛🧡❤️

08/03/2026

Jutros šetam tim nekim gradom uz more i samo na tren pomislim kako bi bilo da smo skupa tu. Onako kako smo se dogovarale da ćemo pobjeći...
Samo nas dvije...
I to baš u tom trećem mjesecu u godini...
Jer je tad najljepše na moru...
I da proslavimo taj žemski dan onako kako smo oduvijek željele...
Samo nas dvije...

Mališa me prene iz misli...
Sunce je baš kako treba... More miriši još malo više u nekim valama...
Prepuno je vazda zelenog drveća...
Baš onako kako sam ti obećala...
Samo tebe nema...
Barem ne onako kako bih najviše voljela da si tu...

Šetam dalje i za oko mi zapinju mame s djecom...
Mama, starija seka i mlađi braco se smijulje i slikaju na klupi pored nas...
Gleda on, gledam ja...
Zagrlim ga- kao slučajno...

I samo se iskreno i iz srca uzdam da niti jednoj od njih ne fali neko njeno čedo...
Samo se tome nadam...
I želim im sretan ovaj ženski dan 💐.

Nek je sretan svim tim divnim stvorenjima slavile ili ne...
Posebno želim da je miran i sretan onima koje su izgubile neko svoje čedo, ili ga nikada nisu ni dočekale 💔.
Znam da je 'sretan' preteška riječ, ali ipak NEK JE SRETAN jer je to jedini dan u kojemu se slavi ta nevjerojatna snaga koja zaiskri još u maternici... Raste upletena u pletenice...
Širi se u suknjici kad se zavrtiš u krug...
Sakrije se u trepavice kad dođu one neke godine...
Prenosi se nekim novim glavicama...
Šapatom...
Osmijehom...
Suzom...
Zagrljajem...
Pogledom...

Ako ste ikada vidjeli gologlavu djevojčicu, onda dobro znate o čemu govorim...
Nemjerljivo ni sa čim na ovome svijetu✨

28/02/2026

Danas je dan kada obilježavamo svijest o rijetkim bolestima. Ponekad su te bolesti vidljive više, a ponekad manje.
Za neke niste nikada čuli a neke su se pojavile kao grom iz vedra neba i svojom čudnovatom prirodom unijele još jednu boju u ovaj svijet.
Različiti smo i svi se borimo s nekim svojim demonima, ali najčešće to uspijemo prikriti, ili barem mislimo da smo ih u stanju zamaskirati da ih svijet oko nas ne primjećuje.

Tako postoje one neke bolesti koje manje ili više uspješno skrivamo od drugih zbog straha, zbog neznanja, zbog osude ili predrasuda, ali i zato što ih možemo sakriti. No, da ih ne skrivamo, možda bismo se lakše prepoznali s nekim drugim sličnim ljudima, a i sigurno bi nam bilo lakše živjeti onako kako nas je priroda oblikovala. Ali za takve stvari je potrebno puno više rada i razumijevanja nego što običan život dozvoli, te zahtijeva razumno suosjećajno okruženje, ali i ogroman trud i snagu.
Međutim, postoje one neke bolesti koje se nikako ne mogu prikriti. Glasne su, prodorne, privlače pažnju, izazivaju strah zbog nerazumijevanja, ore se na sav glas i nemoguće ih je prikriti i praviti se da ih ne nosimo sa sobom. Još ako su nepoznate i iznimno rijetke, onda je još teže živjeti u svijetu koji isključivo teži lažnom savršenstvu i toksičnih pozitivi.

Prije nekih godinu i pol imala sam čast da jedan poseban dječak uđe u moju učionicu i unese neku posve novu boju i u moj život. I ne samo moj, već u mnoge živote. Produbio je onaj osjećaj empatije, suosjećanja i ljubavi koji svaka osoba nosi u sebi.
Došao je u novu sredinu i donio sa sobom jedan posve novi svijet, otvorio nam oči i razmekšao srca, odmorio duše umorne od pretvaranja i glume.
Zato danas šaljem taj jedan zagrljaj tom posebnom dječaku. Zahvalna sam mu što nas uči da je život toliko nevjerojatan, da ništa nije onako kako se čini izvana, da je u svakome od nas ogromno srce koje je jednako preplašeno, ali i jednako rastezljivo. Uči nas od kad je došao da možemo biti bolji ljudi, suosjećajniji prijatelji, naučio nas je strpljenju i ljubavi.
I ne bi bilo fer a da, pri tome, ne naglasim da sam iznimno ponosna i na sve te druge zvrkaste dječake koji su ga prihvatili i dozvolili svom srcu da naraste za koji broj, pokazali su nama odraslima što znači biti podrška.

Hvala tebi, posebni dječače, što si nas sve učinio boljima i tolerantnijima usprkos svim svojim nedaćama.
Želim ti dug i miran život, da se ubrzo pronađe način kako da se osjećaš dobro u svom tijelu, onako kako zaslužuješ, još bolje i još mirnije u svojoj vlastitoj koži. Želim ti da budeš divan prijatelj kao i do sada, savjestan i zaigran usprkos svemu. Želim ti da i dalje obasjavaš ovaj svijet tim svojim čudesnim sjajem.
A dok se polako stišava ova tvoja oluja želim ti bezbroj divnih avantura, priliku da ostvariš sve svoje želje i snove i da uskoro živiš život kao i svi mi koji smo imali sreću da se rodimo jednako dosadni i naizgled jednaki.

Za ostale Rijetke, želim prije svega da nađu tog nekog svog Rijetkog koji ih najbolje razumije, ali ujedno želim i da ovaj svijet prestane ratovati, baviti se posve nevažnim nacionalnim, vjerskim i drugim opredjeljenjima, jer nas oni samo dijele i vuku prema dnu; želim da prestane ovaj svijet sanjati o bespotrebnim luksuzima i baviti se ispraznim i nebitnim površnim temama. Umjesto toga, bilo bi puno ljepše da se svi osvrnemo i potražimo kome možemo pomoći, olakšati dan, sat, godinu i život; da jednako dočekujemo na trgovima ljude koji su spasili živote svojim znanjem, svojim trudom i radom; kako kaže jedan divan liječnik- da po djeci koja se bore na okoloskim i drugim odjelima nazovemo parkove i aleje drvoreda, da se borimo da su nam djeca i starci zdravi i žive u miru i da nam ništa, baš ništa ne bude ispred toga.
Da se pronađu najsigurniji lijekovi za sve bolesti od kojih boluju naši mali, ali i veliki borci 🙏🏽.

🖤🩶🤎💚💙🩵💜🩷🤍💛🧡❤️

Watch I Swear with me https://www.iswearfilm.com/videos/

Watch the trailer, find screenings & book tickets for I Swear on the official site. In cinemas 10 October 2025 brought to you by STUDIOCANAL. Directed and Written by: Kirk Jones. Starring: Robert Aramayo, Maxine Peake, Shirley Henderson, Peter Mullan, Scott Ellis Watson

21/02/2026

Danas želimo s vama podijeliti tekst jedne hrabre majke čiji dječak je na današnji dan otputovao u neka ljepša predjela prije samo godinu... Ne sumnjamo da je negdje s našom Sati i da su se konačno upoznali... A možda i jako zavoljeli... Želimo vjerovati da oni Posebni i Rijetki nađu te neke svoje Posebne i Rijetke u nekom od sljedećih života kad ovdje nisu dobili priliku 💛...

"Kad pomislim na rak,
prvo pomislim na strah – onaj koji ti stisne prsa i ne pita jesi li spreman.
Na nemoć – kad bi dao sve, a ne možeš učiniti ništa.
Na ogromnu tugu – onu koja ne prolazi, samo se nauči nositi.
I na nepravdu – jer neke bitke nikada nisu smjele postojati, a najmanje one dječje.
Rak ne ostavlja samo ožiljke na tijelu.
On zauvijek promijeni srce.
Nauči te koliko je život krhak,
i koliko je ljubav – kad moraš biti jak – nevjerojatno snažna.
Danas ne pišem da bih bila jaka.
Danas pišem jer osjećam.
I jer znam da nisam jedina.
I obećanje - da ćemo iskustveno pomoći roditeljima koji se kući vrate samo s koferom stvari, punim uspomena- da ih doceka zagrljaj onih koji su to vec proživjeli.
Da svi zajedno pronađemo neki smisao života dalje,jer ga sami često ne vidimo!"

Noina Mama

16/02/2026

Jučer je bio Međunarodni dan djece oboljele od malignih bolesti.
Nije bilo tiho niti mirno.
Bila je nedjelja, teška sama po sebi.
I prolistala sam neke stare tekstovi opet, pregledala slike iz bolnice... I zato evo opet ponavljam:

"Jer, ako niste dosad primijetili ovo je zapravo JEB... RAT. Rat svih nas...
Ne samo moj, ne samo mojih majki i očeva s odjela, ne samo žena s turbanima, nije ni samo Markov, ni samo Anin, niti je samo Robijev, niti samo Jakovov, niti samo Satjin, ili Vanjin, niti samo Ivin... niti je to rat svih onih liječnika i sestara po onkološkim odjelima...
OVO JE RAT PROTIV SVIH NAS...

I samo je pitanje kada će vas mobilizirati, obično baš onda kada se najmanje nadate...neovisno o dobi, spolu, nježnosti i snazi, zdravom načinu života i nezdravim porocima, materijalnom bogatstvu i duhovnom siromaštvu... Najmanje ga brine koje ste nacije i koje vjere.
Uopće mu nije bitno.. ovo je j.. neprijatelj koji ne bira...
Uzima sve pred sobom...
Uzme onoga koji je baš odlučio biti primjer oca svojim dvjema djevojčicama, pokazati im svijet, ohrabriti ih da nikad ne posustaju, da sve teško gledaju kroz šalu i uvjeriti ih da mogu sve što požele u životu.
Uzima sve pred sobom...
Bebici od nepunih šest mjeseci usadi najrjeđi oblik bolesti koji gotovo nitko ne zna kako liječiti...
Dječaku od deset godina mučki s leđa prilazi već treći put- svaki put sve nemilosrdnije, potpuno kukavički jer mu ne bi mogao pogledati one duboke plave oči...
Djevojčici koja hoda uokolo s gitarom i nosi pjesmu na svojim snenim ramenima oslabi tijelo do iznemoglosti i ostavi ju da se muči...
Čarobnici sivo plavih očiju koja hrabri sve oko sebe, kako roditelje tako i sve svoje cimere, preko noći krade posljednju nadu da će postati spisateljica... I u samo jednom treptaju oka otima joj olovku iz ruku u nadi da tu njena priča završava... I zaista, ona zastaje u pola rečenice, nadomak one najvažnije misli i vrhunca same priče, prije suze, usred osmijeha upućenog svome braci kojeg posljednji put gleda na displeju mobitela... puno prije prvog poljupca...

On želi da ga se bojimo i da šutimo u svojim tugama i tišinama...
Ali, ne smijemo šutjeti... glasovi tih boraca- odraslih ljudi i dječice- su nešto što će zauvijek odzvanjati bolničkim hodnicima i zauvijek hrabriti one koji se bore."

I eto, upravo zato jer je to rat svih nas, i dalje smo tu.
Hvala vam svima koji se ne bojite pročitati svaku sljedeću objavu.
Hvala svima koji su svake godine dio našeg piknika.
Hvala i onima koji će tek postati.
Hvala svakoj duši koja nas drži u svojim molitvama i daje nam vjetar u leđa.
Hvala vam što smo na prošlom pikniku uz vašu pomoć prikupili sredstva za udrugu Jak kao Jakov i tako još jednom podržali sve one koji se još uvijek bore.
Nek samo bude mira i zdravlja i nastavljamo i ove godine.
Ne odustajemo jer znamo koliko je važno biti tu za one kojima je najteže.
Ne odustajemo jer nisu ni Oni odustali.
Još uvijek nas hrabre i potiču da ostanemo Iskra koja će osvijetliti nečiji mrak.
Makar na trenutak...
Možda čak na raskrižju p**a...

05/02/2026

04.02.- svjetski dan borbe protiv raka.
A ja sam tužnija nego ikad prije. Razočaranija, ogorčenija i umorna od činjenice da o najvećoj pošasti današnjice i dalje znamo premalo. Godinama otvaramo isti Registar za rak i čitamo podatke koji kasne tri i pol godine. Podatke koji možda ipak ne odražavaju stvarnost u kojoj danas živimo.

Prošle godine pojavio se novi dokument — izvještaj.
I dalje gotovo ništa o pedijatrijskim slučajevima.
A nije isto.
Ni u liječenju, ni u pristupu, ni u transparentnosti, ni u podršci.

Tražim informacije, čitam, propitujem. Čak i umjetnu inteligenciju molim za odgovore. I onda shvatim koliko je toga nepotpuno, neprovjereno ili jednostavno — pogrešno. Usudim se reći obmanjujuće.

Od tog nesretnog 9.10.2022. nosim istinu koja nikada nije ugledala svjetlo dana. I s njom živim svakodnevno. Nema smiraja.

Pitaju se ljudi zašto kopam, zašto propitujem, zar mi to treba. E, pa kad već moram objasniti, onda ću ovako- naša djeca zaslužuju više od statistike.
Zaslužuju istinu. Zaslužuju sustav koji ih vidi, razumije i štiti. Istraživanja prilagođena njihovoj dobi. Lijekove koji liječe, a ne ubijaju. Podršku — medicinsku, psihološku i ljudsku — kroz cijeli proces liječenja.

Danas smo još uvijek daleko od toga.
Ali šutnja nas neće približiti. Zato večeras govorim — i dijelim. Ne sve, ali dovoljno.

Šaljem hrabar zagrljaj svim velikim i malim borcima. Djeci koja su se vratila kući sa svojim roditeljima, ali i onoj koja su otišla nekim drugim stazama. I jedni i drugi su nastavili bitke, jer kad dođeš kući nakon liječenja to ne znači da je sve gotovo i da tu borba prestaje. Isto tako i mi koji svoju djecu nismo uspjeli izvući, nismo odustali.

I jedni i drugi su razlog zašto moramo učiniti više i zašto se trebamo boriti za one koji tek dolaze.
Jer samo mi znamo kakve su to bitke. 💔

Ovo nije samo objava. Ovo je poziv da ne okrećemo glavu. Ovo je pitanje odgovornosti.
Podaci koji kasne godinama nisu neutralni.
Tišina nije baš tako bezazlena kako ju volimo zamišljati u ovom našem mentalitetu. Razgovarajmo o tome, ne dozvolimo da rak, posebno kod pedijatrijskih slučajeva ostane tabu. Ako nismo u stanju razgovarati o smrti, pa razgovarajmo onda o tome kako zadržati život.

04/02/2026

💜💜💜💜

Danas obilježavamo Svjetski dan borbe protiv raka kako bismo podigli svijest o ovoj bolesti, njezinoj prevenciji, ranom dijagnosticiranju i dostupnim opcijama liječenja.
Ove godine, službena stranica ističe da iza svake dijagnoze stoje jedinstvene ljudske priče – priče o tuzi, boli, otpornosti, iscjeljenju, ljubavi i svemu što borba s rakom donosi.
Tema kampanje „Ujedinjeni u jedinstvenosti“ podsjeća nas da, iako je svaka priča različita, zajedništvo i podrška čine razliku.
Naše misli danas su s oboljelima i njihovim obiteljima.
Od srca im želimo snagu, hrabrost i uspješan oporavak.
💜💜💜