10/10/2026
Mikrokozmos: Smrt
Utorak, 13. 10. 2026. u 19 sati - Pogon, Mislavova 18, Zagreb
Za čovjeka nije naprosto specifično to što je smrtan – jer upravo su sva živa bića smrtna, već to što je svjestan svoje smrtnosti. Stoga je za pojedinca suočavanje sa smrću i mišljenje smrti, koliko god bilo teško i užasno, nužan preduvjet bivanja čovjekom. Sustavno bježanje od suočavanja sa smrću koje karakterizira naše društvo stoga je jedan od mnogih povezanih simptoma njegovog propadanja ispod razine karakteristične za čovjeka. Nasuprot tome, filozofija ne samo da predstavlja težnju da se smrt gleda u oči, već i da se ona bez straha u potpunosti istraži.
U svojoj trijumfalnoj potvrdi nužnosti ukidanja svega pojedinačnog, smrt predstavlja učiteljicu mudrosti koja pogled duha od propadljivog usmjerava na ono beskonačno, na cjelinu onoga što jest. Takav prolazak kroz vrata smrti da bi se došlo do mudrosti zahtijeva vlastito iskustvo suočavanja sa smrću. U njemu se moraju napustiti svi izgovori i okolišanja („ne treba o tome misliti”, „ima još vremena”, „još sam mlad” i slično) i svaki vid utjehe koja počiva na nedokazanim pretpostavkama (obećanja individualnog života nakon smrti) kako bi se smrt proživjela u čistom užasu neminovnosti vlastitog iščeznuća. Mogućnost takvog suočavanja sa smrću oslobođenog svih pretpostavki označuje strogu razliku između bježanja od smrti i suočavanja sa smrću. Tek nakon što je ovo pročišćavanje i inicijacija provedena može se početi dosljedno razmatrati i provoditi njezine praktičke posljedice po svakodnevno življenje – etiku utemeljenu na oslobađanju od vezanosti za pojedinačno.
Također, tek se nakon navedenog pročišćenja u neposrednom susretu sa smrću može započeti istraživati njezina tajna. Ona je u najužoj vezi s pitanjem o konačnosti ili beskonačnosti psihe koje je diskutirano u ranijem predavanju. U osnovi, istraživanje se sastoji u tome da se u smrti potraži njezina vlastita smrt, dakle smrt smrti ili besmrtnost. Diskutirat ćemo kako je jedno načelno razrješenje problema moguće shvatiti u okviru dijalektike konačnog i beskonačnog. Međutim, da bi se ona shvatila u svojoj neposrednoj realizaciji nemoguće je ostati na terenu čisto misaonog ispitivanja. Potrebno je otvoriti novu frontu istraživanja – istraživanje samog iskustva umiranja (posebno, kritičko istraživanje iskustava na rubu smrti) uz diskutiranje njegovih filozofskih posljedica.