19/09/2025
Na današnji dan 1928. rodio se hrvatski pjesnik Josip Pupačić.
Rođen je u našem susjedstvu - selu Slime kod Omiša.
Pripadao je krugu pjesnika koji su se pojavili nakon Drugog svjetskog rata i oblikovali modernu hrvatsku poeziju.
Pupačićev stil karakterizira duboka povezanost s rodnim krajem, Mediteranom i prirodom. U njegovoj se poeziji često isprepliću motivi djetinjstva, obitelji i prolaznosti, a sve je prožeto melankoličnim i sjetnim tonom. Iako je bio duboko ukorijenjen u zavičaju, njegova se tematika uzdiže do univerzalnih pitanja o životu, smrti i smislu postojanja.
IZBOR IZ POEZIJE:
Moj grob
Moj grob će biti sunčan, tih
i krcat bogatoga sjaja,
beskrajan prostor gdje oluje mru
nad stijenjem zavičaja.
Na njemu neće gorjeti svijeća
niti će naricat žene.
Ja živ ću ostat da smijehom sna
raspršim uspomene.
Uskrsnut neću, i čemu to
živjet ću ljepše neg prije,
a ono što ljudi smrću su zvali
za mene smrt i nije.
To će tek biti slobodan život
od patnji i veriga svijeta,
taj prostor gdje mi polože tijelo
bit će samo vinjeta.
Rasut ću sebe u srca mnoga,
i živjet u bezbroj života,
jer od sadašnjeg mračnoga mene
ostat će samo ljepota.
----------------------------------------------------
Zaljubljen u ljubav
Volio sam je
Kao travu
I kao jasenje,
Ko trstiku i kanarinca,
Ko uspavanku
I majčino buđenje.
Zaljubio sam se u nju,
U malu djevojku,
U njezine prste nemoćne
U struk kostelje moje
Zelene.
Volio sam je,
Vodu divljeg jezera,
Dijete u povoju,
Vitku i brzu
Jegulju.
Nju, u čijim se kosama
Migoljila magla,
Nju, čiji je vrat
Skladni snop sita,
Čiji je hod
Šetnja paprati.
Nazivao sam je
Vidrom i lasicom,
Rijekom i pašnjakom,
srnom
i janjetom.
Jer se svlačila kao zora,
Jer se podavala kao svijeća
I otimala
Kao živica.
Volio sam je kao ženu,
Ko dijete,
Ko brata,
Volio sam je kao mir
I kao povratak;
Nju, vodu divljeg jezera,
Dijete u povoju,
Vitku i brzu
Jegulju.
-----------------------------------------------
Budi moja noć
Dođi, koja si moja
u moju noć.
Stvori, koja si moja
moju noć.
Utišaj ovu tišinu.
Umiri ovaj mir. Utopi
ovu smrt. Proširi ovu
sobu. Razori ovaj zid.
Podigni ovo nebo. Pomiri
ove sjene. Pokosi
ovu kišu. Uglazbi
ove suze. Rascvjetaj
ove ruke
Sazidaj ove riječi. Izliječi
ove oči.
I postani moja noć.
Budi
moja noć.
-----------------------------------------------------
Tvoja duša šuti i govori
Zbog tebe sam obolio u sebi
gdje si ti
I ne smijem te više vidjeti
A gledao bih te
do dna vremena
koje činiš trenutkom
trenutkom što je vječnost po tebi
Tvoje prisustvo briše staze moje tišine
po kojima lutam u tvome odsustvu
Prije nego iz mene moju svijest izvedeš
daj da te spoznam kao istinu
Prije nego neznano odšumi moj sluh
da te čujem
kao glas koji me na svijet dozvao
I prije nego utopim te u svoj vid
da te vidim
kao svjetlo koje ostaje u sebi
Tražiti te ne znači živjeti
vec slijep moliti gluhe ove predjele
da se tobom napune
Vidjeti te ne znači umirati
vec hrvati se sa sjenama mutnoga sna
u kome ti isčezavaš
Imati te ne znači hraniti se
vec gladnim grlom tamaniti voće
i žednim grudima presušivati izvore
Izgubiti te ne znači osiromašiti
vec bojati se pustoši
i naslućivati bijedu
koju za sobom ostavljaš.
-----------------------------------------------------
More
I gledam more gdje se k meni penje
i slušam more dobrojutro veli
i ono sluša mene i ja mu šapćem
o dobrojutro more kažem tiho
pa opet tiše ponovim mu pozdrav
a more sluša pa se smije
pa šuti pa se smije pa se penje
i gledam more i gledam more zlato
i gledam more gdje se k meni penje
i dobrojutro kažem more zlato
i dobrojutro more more kaže
i zagrli me more oko vrata
i more i ja i ja s morem zlatom
sjedimo skupa na žalu vrh brijega
i smijemo se i smijemo se moru
-----------------------------------------------------
Tri moja brata
Kad sam bio tri moja brata i ja,
kad sam bio
četvorica nas.
Imao sam glas kao vjetar,
ruke kao hridine,
srce
kao viganj.
Jezera su me slikala.
Dizali su me jablani.
Rijeka me umivala za sebe.
Peračice su lovile moju sliku.
Kad sam bio
tri moja brata
i ja,
kad sam bio
četvorica nas.
Livade su me voljele.
Nosile su moj glas
i njim su sjekle potoke.
Radovao sam se sebi.
Imao sam braću.
(Imao sam uspravan hod.)
To su bila tri moja brata:
moj brat, moj brat, i moj brat.
